Balduin II od Flandrije

Izvor: Wikipedia
Balduin II, grof od Flandrije

Balduin II (nizozemski: Boudewijn II van Vlaanderen; francuski: Baudouin II de Flandre cca. 865 – 10. septembar 918), poznat po nadimku Calvus (Ćelavi) bio je drugi po redu grof Flandrije. Također je bio nasljedni (svjetovni) opat samostana St. Bertin od 892. do smrti. Bio je sin grofa Balduina I i Judith, kćeri kralja Charlesa Ćelavog. Preko majke je bio potomak Karla Velikog.

Na prijestolje je došao 879. Rane godine vladavine su obilježila vikinška pustošenja, pogotovo u područjima sjeverno od rijeke Somme. Balduin je ta područja nastojao obnoviti izgradnjom novih tvrđava i obnovom gradskih zidina, tako da je na kraju držao više teritorija i imao više moći od svog ocva. Također je koristio sukob između Charlesa Glupog i Oda od Pariza kako bi pod svoju vlast stavio Ternois i Boulonnias.

Godine 884. se Balduin oženio za Ælfthryth (Ælfthryth, Elftrude, Elfrida), kćer anglosaksonskog kralja Alfreda Velikog. Brak je bio motiviran zajedničkim anglo-flamanskim interesima, odnosno nastojanjima da se Flandrija i Engleska obrane od Vikinga; također je predstavljao početak dugotrajnog saveza koji će vijekovima uticati na flandrijsku politiku.

Godine 900. je Balduin došao u sukob sa nadbiskupom Fulkom od Rheimsa, kancelarom na dvoru Charlesa Glupog. Dao ga je ubiti, a zbog čega je ekskomuniciran od strane pape Benedikta IV.

Umro je u Blandinbergu (kraj Genta) te ga je naslijedio najstariji sin Arnulf I od Flandrije. Mlađi sin Adalulf je postao prvi grof od Boulognea.

Literatura[uredi - уреди]


Prethodi:
Balduin I
Grofovi Flandrije
879–918
Slijedi:
Arnulf I