Al-Numan III ibn al-Mundhir

Izvor: Wikipedia

Al-Nu'man III ibn al-Mundhir (arapski: النعمان ابن المنذربن امريء القيس اللخمي‎), također navođen kao Na'aman, Nu'aman iči Noman i često navođen i s imenom Abu Qabus, bio je posljednji lahmidski kralj al-Hire koji je vladao od 580. do 602. godine, poznat i kao jedini koji se preobratio na nestorijansko kršćanstvo.

Bio je sin kralja Al-Mudhira IV ibn al-Mundhira i robinje po imenu Salma ili Sulma. Kasniji historijski izvori navode da je, za razliku od svog paganskog i nasilnog oca, bio popularan vladar te poticao pjesnike. Godine 581. je dao utočište sasanidskom princu Hozroju koji se sklonio pred uzurpatorom Bahramom Čobinom. Usprkos takve usluge, Hozroje je oko 600. od Numana tražio da mu preda svoj kćer u harem; kada je Numan to odbio učiniti, Hozroje je 602. napao i zauzeo al-Hiru te zarobio kralja.

O njegovoj daljoj sudbini postoje različite verzije. Prema jednoj ga Hozroje doveo u Ktesifon i dao zgnječiti slonovima. Prema sirijskim kronikama, Numan je na prevaru zarobljen od Hozroja na gozbi[1]; druga sirijska kronika navodi da je otrovan zajedno sa sinovima. Kada je točno umro, nije poznato; u svakom slučaju je to bilo prije 609. i bitke kod Dhi Qara, odnosno sukoba njegovih podanika sa Sasanidima. [2]

Njegov sin al-Mundhir je nekoliko decenija kasnije pokušao obnoviti lahmidsku državu za vrijeme tzv. Ridda ratova te osvojio područje današnjeg Bahreina, ali u tome nije imao uspjeha.

Izvori[uredi - уреди]

  1. Philip De Souza and John France, War and peace in ancient and medieval history, p. 139; Khuzistan Chronicle 9
  2. Histoire nestorienne, IIme Partie, p. 536, 546