O postojanosti mudraca (Seneka)

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
O postojanosti mudraca
Iz izdanja 1643. godine, koje je tiskao Francesco Baba
Autor(i)Lucije Anej Seneka
Originalni naslovDe constantia sapientis
DržavaRimsko Carstvo
Jeziklatinski
Tematikaetika
Žanr(ovi)filozofija

O postojanosti mudraca (latinski: De constantia sapientis) djelo je Seneke Mlađeg napisano u 1. stoljeću nove ere i dio je niza njegovih traktata o moralnim pitanjima.[1] Djelo je napisano poslije 47. godine nove ere i proslavlja hladnokrvnost idealnog stoičkog mudraca, koji posjeduje unutarnju čvrstinu pa ga ozljede i nedaće samo mogu ojačati.[2]

Datiranje i adresat

[uredi | uredi kod]

Spis je upućen Senekinom prijatelju Eneju Serenu i napisan je negdje između 47. i 62. godine.[3]

O postojanosti mudraca jedan je od triju dijaloga upućenih Serenu, pri čemu su druga dva O spokojstvu duše (De tranquillitate animi) i O dokolici (De otio).[4] Superiorna pozicija koju mudrac zauzima, tj. pozicija odvojenosti od štetnih zemaljskih događaja, tema je koja prožima sva tri dijaloga.[4] Budući da je Seren u spisu O postojanosti mudraca prikazan kao čovjek koji još nije postao stoik, obično se smatra najranijim od tri dijaloga.[5]

Sadržaj

[uredi | uredi kod]

U traktatu O postojanosti mudraca Seneka tvrdi da stoicizam nije tako strog kao što se na prvi pogled čini. Prisjećajući se lika Katona Mlađeg, Seneka tvrdi da Katon kao mudra osoba nije pretrpio ni ozljede ni uvrede. Iako se Seren protivi ovom paradoksu, Seneka daje daljnje analogije kako bi naglasio neprobojnu prirodu mudre osobe. U 5. poglavlju Seneka pravi razliku između uvrede (contumelia) i ozljede (iniuria). U ostatku spisa, do 19. poglavlja, rasppravlja se o prirodi oba ova predmeta te se pokazuje da je mudra osoba imuna i na uvrede i na ozljede. Seneka zaključuje raspravu hvaleći ideju mudre osobe, nudeći praktične savjete za sve one koji nisu savršeni.[5]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Budimir & Flašar 1991, str. 456
  2. Howatson 1997, s.v. De constantia sapientis
  3. Hornblower, S; Spawforth, A; Eidinow, E, ur. (2012). The Oxford Classical Dictionary. Oxford University Press. ISBN 0199545561. 
  4. 4,0 4,1 Gian Biagio Conte (4 Nov 1999). Latin Literature: A History. JHU Press. ISBN 0801862531. 
  5. 5,0 5,1 Scott Smith, R. (2013). „De Constantia Sapientis”. u: Heil, Andreas; Damschen, Gregor. Brill's Companion to Seneca: Philosopher and Dramatist. BRILL. str. 121–6. ISBN 9004217088. 

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Budimir, Milan; Flašar, Miron (1991). Pregled rimske književnosti. Beograd: Naučna knjiga. 
  • Howatson, M.C. (1997). The Oxford Companion to Classical Literature. Second edition. Oxford & New York. 
  • Reynolds, Leighton Durham; Griffin; Fantham, Elaine (2003), Simon Hornblower & Andrew Spawforth (eds.), ur., Oxford Classical Dictionary (3. rev. izd.), Oxford, ISBN 9780198661726 
  • Smith, William (1873). A Dictionary of Greek and Roman biography and mythology. London. 
  • Vratović, Vladimir (1977). "Rimska književnost", Povijest svjetske književnosti, knj. 2. Zagreb.