Natanz

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Natanz
(fa) نطنز
Panorama Natanza
Panorama Natanza
Panorama Natanza
Koordinate: 33°30.8′N 51°54.97′E / 33.5133°N 51.91617°E / 33.5133; 51.91617
Država  Iran
Pokrajina Isfahanska pokrajina
Okrug Natanški okrug
Visina 1638 m
Stanovništvo (2006.)
 - Grad 12.060
Vremenska zona IRST (UTC+3:30)
 - Ljeto (DST) IRDT (UTC+4:30)
Službene stranice
www.natanzi.ir
Karta
Natanz na mapi Irana
Natanz
Natanz

Natanz (perz. نطنز) je grad na sjeverozapadu Isfahanske pokrajine u Iranu, oko 100 km sjeverno od Isfahana odnosno 70 km jugoistočno od Kašana. Zahvaljujući povoljnom geografskom položaju grad se počeo razvijati kroz srednji vijek i obiluje spomenicima iz bujidskog, seldžučkog, ilhanidskog, timuridskog i safavidskog razdoblja. Natanz je danas najpoznatiji po obližnjem industrijskom kompleksu za preradu uranija, jednom od najvažnijih postrojenja iranskog nuklearnog programa. Prema popisu stanovništva iz 2006. godine u Natanzu je živjelo 12.060 ljudi.

Geografija

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Geografija Irana

Natanz je geografski smješten u kotlini na nadmorskoj visini od 1550 − 1650 m. Na zapadu je omeđen ograncima Karkasa (3910 m), na sjeveru Siah-Kuhom (1666 m), na jugoistoku Darhendom (1685 m), te na jugu Kape-Tirom (2785 m). Navedene planine dijelom su prostranijeg centralnoiranskog masiva koje se proteže u smjeru sjeverozapad-jugoistok. U okolici grada nalaze se ležišta salitre i sumpora koja su tijekom safavidskog razdoblja iskorištavana u vojne svrhe odnosno za proizvodnju baruta.

Klima u Natanzu određena je visokim planinama sa zapada kao i utjecaju polupustinjskih krajeva iz pravca Dašt-e Kavira prema sjeveroistoku, a klasificira se kao hladna stepska (BSk). Kotlinu površine od 20-ak km² napajaju dvije sezonske rijeke koje se slijevaju s Karkasa. Natanzom prevladava relativno zelen krajolik i gospodarstvo mu se tradicionalno temelji na poljoprivredi odnosno proizvodnji žitarica i voća, prvenstveno krušaka i šipaka. S obzirom da je njegova okolica staništem gazelama, divljim kozama i brojnim vrstama ptica, Natanz je kroz historiju bio jednim od omiljenih odredišta za lov.

Historija

[uredi | uredi kod]
Glavni članak: Historija Irana

Natanz se kao grad prvi put spominje u 13. vijeku, no njegova uža okolica naseljena je još od prahistorije. Jedan od arheoloških lokaliteta koji svjedoči tome jest Arisman (~20 km sjeverno) koji spada među najveće i najstarije metalurške komplekse u svijetu. Tijekom starog vijeka ovo je geografski izolirano područje bilo sigurnim utočištem za karavane koje su prometovale uz centralnoiranski masiv, te u strateškom smislu predstavlja čvorište između Raja na sjeveru, Isfahana na jugu i Jazda na jugoistoku. Od nekoliko starovjekovnih građevina najvažnije su ruševine zoroastrijskog hrama vatre koje se datiraju u sasanidsko razdoblje (3.7. v.).

Mjesto se ubrzano počinje razvijati kroz rani srednji vijek, a najstarije islamske građevine su kupola Saborne džamije iz bujidskog (10.11. v.) i džamija Kuče-Mir iz seldžučkog razdoblja (11.12. v.). Kompleks Saborne džamije nadograđen je za vrijeme vladavine Ilhanida (13.14. v.), a uz zapadni zid podignuta je i monumentalna grobnica šejha Abdula Samada s velikim ajvanom, oktogonalnim piramidalnim krovom i minaretom visine 38 m. Iz timuridskog razdoblja (14.15. v.) datira više mauzoleja među kojima i grobnice sajeda Hasana Vakifa i sajeda Mira Vakifa s tirkiznim kupolama. Veliki uspon Natanz doživljava za vrijeme vladavine safavidske dinastije (16.18. v.) kada je bio carskim lovištem odnosno ljetnom rezidencijom Abasa I. Velikog. Najpoznatija safavidska znamenitost jest tzv. Sokolova kupola, mauzolej podignut na vrhu strme planine u čast Abasovom sokolu.

Nuklearno postrojenje

[uredi | uredi kod]

Oko 40 km sjeverozapadno od Natanza smješten je kompleks za obogaćivanje uranija, jedno od najznačajnijih postrojenja iranskog nuklearnog programa. Veliki kompleks proteže se na površini od 1,5 x 1,5 km i sastoji se od niza industrijskih i administrativnih objekata. Njegovu jezgru čine dvije bunkerirane dvorane pojedinačne površine od 25.000 , ukopane 8 m ispod terena i zaštićene slojevima od 2,5 m armiranog betona odnosno 22 m nabijene zemlje. U jednoj dvorani smješteno je 55 kaskada s ukupno 9156 centrifuga za obogaćivanje. Prema izvješću Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) iz rujna 2012. godine, od veljače 2007. kada je počela proizvodnja u postrojenju je obogaćeno ukupno 6876 kg uranijevog heksafluorida (UF6) do razine od 5% uranija-235.

Galerija

[uredi | uredi kod]

Literatura

[uredi | uredi kod]

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]
Ostali projekti
U Wikimedijinoj ostavi ima još materijala vezanih za: Natanz