Coordinates: 52°31′17″N 13°23′44″E / 52.52139°N 13.39556°E / 52.52139; 13.39556

Muzejski otok

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

52°31′17″N 13°23′44″E / 52.52139°N 13.39556°E / 52.52139; 13.39556

Muzejski otok u Berlinu
Svjetska baštinaUNESCO
 Njemačka
Registriran:1999. (23. zasjedanje)
Vrsta:Kulturno dobro
Mjerilo:ii, iv,
Ugroženost:no
Referenca:UNESCO

Muzejski otok (njemački: Museumsinsel) je naziv sjevernog dijela otoka Spreeinsel na rijeci Spree u središtu Berlina, Njemačka, (južni, veći dio otoka, se zove Fischerinsel ili Ribarski otok). Ime je dobio po nekoliko svjetski poznatih muzeja koji danas zauzimaju cijeli sjeverni dio otoka, koja je izvorno bila znanstveno i umjetničko središte pruskog kralja Fridrika Vilima IV. od 1841. god.

Stari muzej (Altes Museum), Lustgarten park i Berliner Dom na Muzejskom otoku 2003.

Ovaj muzejski kompleks je 1999. god. dospio na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi[1].

Povijest

[uredi | uredi kod]

Muzejski otok je izgrađen za vrijeme vladavine nekoliko pruskih vladara i u njima je smještena njihova umjetnička i arheološka kolekcija. Nakon 1918. god. pretvoreni su u javnu fundaciju Stiftung Preußischer Kulturbesitz (Fundacija pruske kulturne baštine), koja je u istom obliku opstala do danas.

Pergamski muzej i Bode muzej 1951. god.
Muzejski otok 2008. god.

Pruska kolekcija je ostala podijeljenom tijekom Hladnog rata i podjele Berlina, ali je ponovnim ujedinjenjem Njemačke obnovljena, osim onih umjentičkih djela koje su tijekom Drugog svjetskog rata savezničke snage odnijele, a koja još nisu vraćena. Najslavnije od njih je tzv. „Prijamovo blago“ ili „Trojansko zlato“ koje je otkrio Heinrich Schliemann 1873. god., i potajno prokrijumčario iz Turske.

Kako je muzejski otok značajno stradao u savezničkom bombardiranju, muzejski otok je još uvijek u procesu obnove, a njegova kolekcija se reorganizira.

Muzeji

[uredi | uredi kod]

Najstariji muzej na otoku je tzv. Stari muzej (Altes Museum) koji je napravljen po nacrtu najvećeg njemačkog klasicističkog arhitekta, K. F. Schinkela, 1830. god. Već 1859. god. dovršen je i Novi muzej (Neues Museum) prema planovima F. A. Stülera, Schinkelovog studenta.

Stara nacionalna galerija (Alte Nationalgalerie) je dovršena 1876. god., također prema planovima Friedricha Augusta Stülera, kako bi ugostila kolekciju umjetnina iz 19. st. bankara J.H.W. Wagenera. God. 1904. otvoren je Kaiser-Friedrich-Museum, koji danas mosi ime Bode muzej (Bode Museum), a u njemu se nalazi kolekcija kasnoantičkih i bizantskih skulptura.

Pergamski muzej (Pergamon Museum) je nastao posljednji (1930.), a u njemu se nalaze fantastične, goleme i autentične rekonstrukcije velikog povijesnog značaja kao što su Pergamski oltar i Ištarina vrata grada Babilona.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. Muzejski otok u Berlinu na službenim stranicama UNESCO-a (en) Preuzeto 7. travnja 2012.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]