Lujo Vojnović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Lujo Vojnović
Puno ime Lujo Vojnović
Rođenje 15. april 1864.
Split, Austrijsko carstvo
Smrt 18. april 1951.
Zagreb, FNRJ
Zanimanje književnik, pravnik, diplomata, istoričar, pisac
Nacionalnost Srbin
Supruga(e) Tinka Vojnović
Djeca Marija Vojnović, Ksenija Vojnović

Lujo Vojnović, knez (konte) užički (Split, 1864. - Zagreb, 1951.) srpski[1][2] pravnik, diplomata, književnik i istoričar iz stare srpske plemićke[3][4][5] porodice Vojnovića. Poznati književnik Ivo bio mu je stariji brat.

Najpoznatije Lujovo djelo je Istorija Dubrovačke republike. Provodio je vrlo buran život po južnoslovenskim dvorovima i drugdje. Godine 1898. postaje lični sekretar crnogorskog knjaza Nikole Petrovića, a 1899. ministar pravde Crne Gore i njen opunomoćeni predstavnik u Vatikanu. Posebno uspješna njegova misija u Vatikanu bila je pobjeda Crnogoraca u tzv. svetojeronimskoj krizi 1901. godine. Iz Vatikana je na zahtjev Austrije otišao 1903. U razdoblju od 1904. do 1906. bio je u Beogradu guverner kraljevića Aleksandra Karađorđevića, nakon toga voditelj Ferdinandove knjižnice u Sofiji[6], u rangu ministra. Godine 1912. ponovno je bio predstojnikom ureda (sada kralja) Nikole Petrovića na Cetinju; 1913. predstavnik je Crne Gore i potpisnik na Mirovnoj konferenciji u Londonu. Uoči Prvog svjetskog rata pobjegao je preko Skadra u Srbiju; godine 1915. bio je specijalni izaslanik vlade Nikole Pašića u misiji u Rimu, odakle je bio potjeran, pa 1917. odlazi u srpsko poslanstvo u Pariz. Godine 1919. bio je delegat Kraljevine SHS na Mirovnoj konferenciji u Parizu. Bio je postojan Srbin katolik umjerenih političkih pogleda.

Izvori

[uredi | uredi kod]
  1. www.rastko.rs, "Admirali i generali Vojnovići u ruskoj vojsci"
  2. Z. Grijak, S. Ćosić, Figure politike: Lujo Vojnović i Robert William Seton–Watson, Zagreb, 2012.
  3. Srpsko nasleđe, Dušan J. Martinović, "Admirali i generali Vojnovići u ruskoj vojsci"
  4. Dragomir Acović, Heraldika i Srbi, Beograd 2008. pp. 335,
  5. Sava Nakićenović, O hercegnovskim Vojnovićima, Dubrovnik 1910
  6. runeberg.org, norveška enciklopedija iz 1921. o Luju Vojnoviću