Žikica Milosavljević

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Žikica Milosavljević
Жикица Милосављевић
Država  SFR Jugoslavija (1972–1992)
 SR Jugoslavija (1992–2003)
 Srbija i Crna Gora (2003–2006)
 Srbija
Osobni podatci
Datum rođenja 14. siječnja 1972.
Mjesto rođenja Srbija Pančevo, Srbija
(tada  SFR Jugoslavija)
Visina 1.80 m
Pozicija desno krilo
Ruka lijeva
Profesionalni klubovi
  Godina Klub Uta. (gol.)
1988 – 1993 Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija Dinamo Pančevo
1993 – 1994 Severna Makedonija Sevro Kumanovo
1994 – 1999 Savezna Republika Jugoslavija Crvena zvezda
1999 – 2001 Slovenija Prule 67 Ljubljana
2001 – 2004 Slovenija RK Celje
2004 – 2007 Španija CB Cantabria
2007 – 2010 Španija BM Valladolid
2010 – 2011 Bosna i Hercegovina Bosna Sarajevo
2011 – 2012 Srbija Dinamo Pančevo
2013 – 2014 Srbija Metaloplastika Šabac
Reprezentacija
Godina   Uta. (gol.)
1996 – 2003 Savezna Republika Jugoslavija SR Jugoslavija
2003 – 2006 Srbija i Crna Gora Srbija i Crna Gora 160 (?)
Trenirane momčadi
2014 – 2017 Srbija RK Jabuka
2017 – 2018 Bosna i Hercegovina Konjuh Živinice
2018 – 2019 Bosna i Hercegovina Lokomotiva Brčko
2020 – Srbija Crvena zvezda

Žikica Milosavljević (srpski: Жикица Милосављевић; Pančevo, 14. siječnja 1972.), umirovljeni jugoslavenski i srpski rukometaš i reprezentativac koji je igrao na poziciji desnog krila. Trenutno je trener Crvene zvezde i pomoćni trener reprezentacije Srbije.

Igračka karijera

[uredi | uredi kod]

Klupska karijera

[uredi | uredi kod]

Milosavljević je karijeru započeo u Dinamu iz Pančeva, a za Crvenu zvezdu nastupao je od 1994. do 1999. godine. Osvojio je tri titule prvaka (1996., 1997. i 1998.) i dva nacionalna kupa (1995. i 1996.). Na poziciji desnog krila predstavljao je veliku opasnost po protivničke ekipe svojim brzim prodorima i efektnim golovima.

Već u svojoj prvoj sezoni u klubu stigao je do trofeja u Kupu Jugoslavije. Rukometni klub je osvojio svoj prvi pehar nakon pauze od čak 39 godina, a Milosavljević je u dva finalna meča protiv Proletera postigao ukupno osam golova i bio među najboljim igračima na terenu.

Sezona 1995/96. bila je najuspješnija u historiji kluba. Zvezda je osvojila duplu krunu, a u Kupu pobjednika kupova stigli su do polufinala, gdje je španjolska Teka bila uspješnija i prošla u finale. Međutim, to polufinale do danas ostaje najbolji europski rezultat kluba. Pored Milosavljevića, nositelji igre u toj generaciji bili su kapiten Igor Butulija, Predrag Peruničić, Vladimir Petrić, golman Goran Stojanović, Boban Knežević i Nikola Vojinović. Milosavljević je u drugom meču finala play-offa protiv Partizana bio najefikasniji u timu Zvezde s pet golova, a ekipa Ljubomira Obradovića slavila je s 21:18 i osvojila treću titulu prvaka u klupskoj historiji te prvu nakon 40 godina.

Sljedeće sezone, Zvezda je obranila titulu s osam bodova prednosti u odnosu na drugoplasirani Lovćen (play-off nije odigran zbog priprema reprezentacije za Svjetsko prvenstvo). U Ligi prvaka, Zvezda je stigla do grupne faze, gdje je ostvarila dvije pobede protiv ekipe SKA Minska i završila natjecanje kao treća u grupi. Milosavljević je postigao 38 golova u cijelom natjecanju, od toga čak 11 u revanšu kvalifikacija protiv Kehre iz Estonije.

Treću uzastopnu titulu prvaka Crvena zvezda osvojila je 1998. godine pobjedama u finalu play-offa protiv Železničara (29:25 i 34:30), dok je u Ligi prvaka ekipa ponovo bila treća u grupi sa dvije pobede. Žikica Milosavljević bio je najbolji strijelac tima u Ligi prvaka. U momčadi su tada još igrali Ratko Nikolić, Vladimir Petrić, golman Nenad Puljezević, Petar Kapisoda i Nikola Vojinović.

Milosavljević je 1999. godine karijeru nastavio u dresu Prulea iz Ljubljane, a 2004. godine je s Celjem osvojio Ligu prvaka. U karijeri je još igrao za španjolske klubove Cantabriju i Valladolid, s kojim je osvojio Kup pobjednika kupova 2009. godine. Kasnije je još igrao za Bosnu i Metaloplastiku, u kojoj je i završio igračku karijeru.

Reprezentativna karijera

[uredi | uredi kod]

U dresu reprezentacije SR Jugoslavije/Srbije i Crne Gore ima osvojene tri brončane medalje na velikim natjecanjima; dvije na Svjetskim prvenstvima (Egipat 1999. i Francuska 2001.) i jednu na Euru 1996. u Španjolskoj. Na Svjetskom prvenstvu 2001. proglašen je za najbolje desno krilo turnira. Uz to, Milosavljević ima i nastup na Olimpijskim igrama 2000. godine u Sydneyu.

Trenerska karijera

[uredi | uredi kod]

Nakon umirovljenja, Milosavljević se posvetio trenerskom poslu. Nakon nekoliko angažmana u manjim klubovima s područja bivše Jugoslavije, godine 2020. preuzeo je klupu Crvene zvezde te je istovremeno postao pomoćni trener Srbije.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]