Banatsko Karađorđevo

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Банатско Карађорђево)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Za ostale upotrebe, v. Karađorđevo (razvrstavanje).
Banatsko Karađorđevo


Nova, Pravoslavna crkva u Banatskom Karađorđevu

Osnovni podaci
Država  Srbija
Pokrajina Vojvodina
Upravni okrug Srednjobanatski
Opština Žitište
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) Decrease 2091
Gustina stanovništva 42 st./km²
Geografija
Koordinate 45°35′00″N 20°33′28″E / 45.583333°N 20.557833°E / 45.583333; 20.557833
Nadmorska visina 74 m
Površina 59,1 km²
Banatsko Karađorđevo na mapi Srbije
Banatsko Karađorđevo
Banatsko Karađorđevo
Banatsko Karađorđevo (Srbije)
Ostali podaci
Poštanski kod 23216
Pozivni broj 023
Registarska oznaka ZR


Koordinate: 45° 34′ 60" SGŠ, 20° 33′ 28" IGD

Banatsko Karađorđevo je naselje u Srbiji u opštini Žitište u Srednjobanatskom upravnom okrugu. Prema popisu iz 2011. bilo je 2091 stanovnika (prema popisu iz 2002. bilo je 2508 stanovnika). Nastalo od 1920. godine naseljavanjem dobrovoljaca iz Prvog svetskog rata, poreklom iz Like, Bosne, Crne Gore i Banije.

Geografske odlike[uredi | uredi kod]

Banatsko Karađorđevo se nalazi 11 kilometara severoistočno od Žitišta (32 od Zrenjanina), na međunarodnom putu Zrenjanin-Srpska Crnja-Temišvar. Izgrađen je na nadmorskoj visini od 79-80 metara.

Istorija[uredi | uredi kod]

Banatsko Karađorđevo dolazi u red najmlađih naselja u Vojvodini. Gradnja naselja počela je 1920. godine na imanju grofa Čekonića. Nastalo je naseljavanjem ratnih veterana Prvog svetskog rata, prvenstveno dobrovoljaca solunaca, njih je bilo 67% od svih ukupno naseljenih. Najviše ih je poreklom iz Like, Bosne, Crne Gore i Banije. Među njima je pet nosioca Karađorđeve zvezde, dvadeset i pet nosioca Albanske spomenice. Većinu je rat zatekao u SAD, na radu, u pečalbi. Đorđe Đojanović (Đorđina) i Petar Pustinja (Tremušnjak, 1892. — Banatsko Karađorđevo, 1962.), su prvi doselili u susedno nemačko selo Čestereg, u jesen 1920. godine. Nastavljeno je masovnije doseljavanje, 1921. godine. Pre i u toku gradnje naselja, doseljenici su živeli u kolonijama, smeštenim na bivšim imanjima Andrije Čekonića. Prvo doseljeničko rođeno dete u Banatskom Karađorđevu je Sima Pustinja, 13 novembra 1920. godine (Banatsko Karađorđevo, 1920. — 1984).[1]

U Karađorđevu se naselilo 691 dobrovoljac, sa porodicama.[2] Odluka da se gradi naselje je doneta krajem 1923. godine. Iste godine je otpočeta gradnja na Čekonićevom imanju Paul majuru, na površini od 550 katastarskih jutara. Na molbu kralja Aleksandra, dvojica francuskih oficira-arhitekata, solunaca su projektovali plan sela 1920. godine. Karađorđevo je dobilo ime po Karađorđu. Zvanično je proglašeno naseljem 15. januara 1925. godine. Pred sam Drugi svetski rat Karađorđevo je imalo 5.000 stanovnika, u proseku između 5 i 6 po domaćinstvu.[3] U Aprilskom ratu je zarobljeno i sprovedeno u Nemačku 152 vojnika, rodom iz Karađorđeva. U toku Drugog svetskog rata, od 1941. do 1945. godine, poginulo je 279 stanovnika Banatskog Karađorđeva. Šef gradske policije u Velikom Bečkereku (sada Zrenjaninu), Juraj Špiler, je bio izuzetno represivan prema Karađorđevčanima.[4]

Doseljenici, dobrovoljci su dugo zadržali svoju međusobnu povezanost i organizovanost, stečenu u pečalbi i u zajedničkom ratnom životu. Organizovali su lovačko društvo 24. marta 1923. godine, a sokolsko 1936. godine. Prvi Predsednik lovačkog društva je bio Vlaisavljević Ilija Papo, prvi sekretar Uzelac Miloš, a upravitelj lova Dautović Ilija. Zadržala se tradicija lovačkog društva i danas, sačinjavaju ga preko 100 registrovanih lovaca. Lovačko društvo se zove Papo, po svome osnivaču i prvom Predsedniku.

Sport[uredi | uredi kod]

Naselje je sedište fudbalskog kluba Jedinstvo.

Demografija[uredi | uredi kod]

U naselju Banatsko Karađorđevo živi 2.020 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 42,1 godina (41,1 kod muškaraca i 43,2 kod žena). U naselju ima 885 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 2,83. Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

График промене броја становника током 20. века
Demografija
Godina Stanovnika
1948. {{{p1948}}} [5]
1953. {{{p1953}}}
1961. {{{p1961}}}
1971. {{{p1971}}}
1981. {{{p1981}}}
1991. {{{p1991}}} {{{p1991n}}}
2002. {{{p2002s}}} {{{p2002}}}
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
2398 95.61%
Crnogorci
  
18 0.71%
Mađari
  
18 0.71%
Jugosloveni
  
16 0.63%
Hrvati
  
5 0.19%
Rumuni
  
4 0.15%
Albanci
  
3 0.11%
Ukrajinci
  
1 0.03%
Rusi
  
1 0.03%
Goranci
  
1 0.03%
Bunjevci
  
1 0.03%
Bošnjaci
  
1 0.03%
nepoznato
  
10 0.39%


Galerija[uredi | uredi kod]

Povezano[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. Iskušenje-živeti u koloniji, Banatsko Karađorđevo, 2008. godine, Milan Micić
  2. Hronika dobrovoljaca iz Amerike, 1914-1918. godine, Todor Erceg, Bor, oktobar, 2009. godine.
  3. Iskušenje-živeti u koloniji, Banatsko Karađorđevo, 2008. godine, Milan Micić
  4. Pod jednom zastavom, Novi Sad, 1968. godine, Đorđe Momčilović
  5. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  6. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Iskušenje-živeti u koloniji, Banatsko Karađorđevo, 2008. godine, Milan Micić
  • Banat u Narodnooslobodilačkom ratu, Beograd, 1977. godine, Đorđe Momčilović
  • Pod jednom zastavom, Novi Sad, 1968. godine, Đorđe Momčilović
  • Gut baj Brodvej, elo Vrans (Zbogom Brodvej, alo Vrancuska), Zrenjanin, 1996. godine, Ljubomir Kokotović