Žablji rastavić

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Žablji rastavić
{{{slika_opis}}}
Naučna klasifikacija
Carstvo: Plantae
Divizija: Equisetophyta
Razred: Equisetopsida
Red: Equisetales
Porodica: Equisetaceae
Rod: Equisetum
Vrsta: E. palustre

Žablji rastavić (lat. Equisetum palustre) je vrsta iz familije rastavića (Equisetaceae). Žablji rastavić je još poznat i kao močvarna ili žablja preslica. Osim uz močvare, ova zeljasta biljka raste na vlažnim livadama i pašnjacima.

Opšte odlike[uredi | uredi kod]

Iz puzavog, dihotomo (račvasto) razgranatog rizoma, razvijaju se istovremeno i fertilni i sterilni nadzemni izdanci, jednostavni ili razgranati, izrazito člankoviti i do pola metra visoki. Na sebi imaju do 10 ili 12 uzdužnih brazdi između kojih su glatka ili sasvim malo hrapava rebra. S obzirom da se istovremeno javljaju i fertilna i sterilna stabla, ova vrsta pripada grupi aestivalia, a sama pojava se naziva dimorfizam. Stablo je u centru šuplje, a ta centralna šupljina je manja od ½ prečnika stabla. Grananje, ako ga ima, je pršljenasto, a grane su najčešće vertikalne. Rukavci su zeleni, prema gore rašireni i sa zupcima kojih može biti do 6 i imaju crni vrh. Na vrhu stabla je mrkocrn sporonosni klas dug do 30 cm i okruglastog oblika. Ovi klasovi se mogu javiti i na vrhovima bočnih grana. Sporonosi od juna do septembra.[1][2]

Rasprostranjenost[uredi | uredi kod]

Naseljava umerena i hladna područja Evrope, Azije i Severne Amerike. Zastupljen je u svim državama SFR Jugoslavije.[1]

Otrovnost[uredi | uredi kod]

Toksičnost ove biljke potiče od triterpenskog saponina ekvizetonina (koga može biti do 5%) i akonitinske kiseline. Prisutni su i alkaloidi nikotin, ekvizetin (palustrin) i 3-metoksipiridin. Sadrži i flavonoide kao što je ekvizetrin. Dokazan je i jedan prisutni antivitaminski faktor koji u telu životinja dovodi do deficita vitamina B1.

Ova biljka je veoma otrovna za stoku, kako u svežem stanju, tako i u senu. U senu je opasnija, jer prilikom ispaše stoka izbegava ovu biljku zbog grube i oštre stabljike (zbog prisustva silicijum-dioksida). Kod stoke se javljaju nervne smetnje i naglo opadanje mlečnosti. Kod konja deluje kumulativno, nakon dužeg vremena i tada životinja ima poremećaj u kretanju. Efekat trovanja se ublažava davanjem životinji ovsa i kvasca, jer su bogati vitaminom B1.[3]

Reference[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Mišić, Lj. & Lakušić, R. 1990. Livadske biljke. Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Beograd.
  2. Petković, B. Marin, P. & Boža, P. 1995. Praktikum iz sistematike viših biljaka. Nauka. Beograd.
  3. Kojić, M & Janjić, V. 1991. Otrovne biljke. Naučna knjiga. Beograd.

Spoljašnje veze[uredi | uredi kod]

Wikivrste ima informacije vezane uz: