Školovanje konzervatora restauratora

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Školovanje konzervatora restauratora - u konzervatorsko restauratorsku se struku u svijetu a i kod nas nekada u pravilu ulazilo putem pripravništva u nekoj od restauratorskih radionica,bilo u državnom zavodu ili nekom od muzeja koji su imali restauratorske radionice. .Danas je međutim ovaj sustav djelomice napušten ,prije svega zbog osnutka 3 studija konzervacije-restauracije predmeta kulturne baštine u Hrvatskoj,u Zagrebu ,u Splitu,te najmlađeg studija,onog u Dubrovniku.Pored ovog sustava u svijetu se koristi i treći,u biti kombinacija ova dva sustava.Nakon diplome provodi se neko vrijeme na stažiranju u nekoj od restauratorskih radionica. Varijanta ovog sustava bio bi njemački model ,tamo je 2 godišnje stažiranje uvijet za upis na studij.

Obim se kozervatorskog rada posljednjih godina znatno proširio tako da više nije dominatno stjecanje manuelne vještine (barem u visoko razvijenim zemljama) te se sve veća važnost pridaje i znanstvenim istraživanjima,organizaciji izložbi,znanosti o konzervaciji te upravljanju projektima i obrani stručnih pitanja.

Sustav ovog obrazovanja varira od zemlje do zemlje,uz napomenu da se na teritoriju Europske unije već 15 godina radi na standardizaciji istog[1].

U svijetu je uobičajeno i da konzervatorsko restauratorske udruge i organizacije daju i dodatna pojašnjenja vezana uz mjesto i specijalnosti pojedinih studija.

Stanje u Hrvatskoj - studiji, specijalnosti,predavačka struktura[uredi | uredi kod]

U Hrvatskoj trenutačno postoje tri studija konzervacije restauracije:

  • Diplomski (integrirani 5 godišnji) studij konzerviranja i restauriranja umjetnina: štafelajnih i zidnih slika, te polikromirane drvene skulpture, kamena i arhitektonske plastike na Odsjeku za restauriranje i konzerviranje umjetnina na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu(od 1997.)
  • Diplomski studij konzervacije i restauracije kamena, štafelajnog slikarstva i polikromne plastike, zidnog slikarstva i mozaika, arheološke baštine te metala (2 posljednja su zasada još uvijek tek predmeti koji se slušaju na prvoj i drugoj godini studija), Umjetnička Akademija Sveučilišta u Splitu] (od 1997.)- UMAS.

http://www.umas.hr

Kako je vidljivo prva su 2 studija,onaj zagrebački i splitski osnovana iste 1997.godine.Tu se može spomenuti da iako je zagrebački studij neosporno u svom startu krenuo ozbiljnije od splitskog,ipak prvi su kako - tako ( skoro nikako,dosta ih radi u muzejima,nema neke bitne razlike u odnosu na njih i one koji su u konzervatorsko restauratorsku struku ušli bez formalnog restauratorskog obrazovanja,može se provjeriti u MDC-ovoj biblioteci u Zagrebu,pismeni radovi za stručni ispit ) školovani restauratori u Hrvatskoj obrazovani u Splitu i prije 1997.

Radi se o profesorima likovne kulture restauratorima[2], a izgleda da je sama nastava težila obrazovanju nečega što možemo nazvati restauratorom opće prakse.Činjenica je da ovaj naziv nosi i određenu pejorativnu dimenziju,no nije zgorega ne zaboraviti da je, iako na neusporedivo višem i daleko osmišljenijem nivou nešto pomalo slično osnova restauratorskog školovanja u SAD i Kanadi.

Nadodajmo da što se tiče restauratora koji su i prije 1997. stekli neki vid formalnog obrazovanja treba istaknuti i da je dosta restauratora iz Hrvatske završilo ( u pravilu o svom trošku) specijalistički postdiplomski studij konzervacije restauracije u Ljubljani ( utemeljen 1954.,od 1996. postaje dio studija konzervacije restauracije na Akademiji za likovno umetnost in oblikovanje u Ljubljani[3]),dok je broj onih školovanih u visoko razvijenim zapadnoeuropskim zemljama,te SAD i Kanadi razmjerno malen .Može se napomenuti i da je manji broj osoba završio postdiplomski studij na Cetinju,još osamdesetih godina prošlog stoljeća.Najmanje je jedna osoba završila postdiplomski studij u Beogradu(Olga Nikolić Litwin,radila u HRZ,danas živi i radi u SAD).

Kada govorimo o većoj ozbiljnosti zagrebačkog studija to se prije svega odnosi na bolje osposobljen predavački kadar,prije svega se tu misli na predmete vezane uz samo restauriranje,već u startu studija tamo je predavao i jedan školovani restaurator(Mr.art Eva Winkler Jirsak,ista je uz Mr.art Maju Velicogna Novoselac dugi niz godina bila jedan od 2 naša školovana restauratora,pod školovanim se misli u smislu ECCO/ENCORE smjernica), a četvero je od budućih predavača bilo na dvogodišnjem postdiplomskom stručnom usavršavanju u inozemstvu ( 1 kandidat nije završio stručno usavršavanje,uzgred danas je isti predavač na dubrovačkom studiju... ),u Poljskoj i Mađarskoj,odnosno konkretno u Krakovu i Budimpešti.Osim njih primljeno je i više osoba koje su završile specijalistički postdiplomski studij restauriranja u Ljubljani.Jedina zamjerka zagrebačkom studiju bila bi što i ovdje stvar nije sprovedena do kraja,te spomenuti nisu vani završili četvero ili peterogodišnji studij restauriranja jer sve osobe koje predaju imaju samo 2 godine formalnog restauratorskog obrazovanja ,bez obzira radilo se o stručnom usavršavanju ili specijalki u Ljubljani(osim ako se zvanje akademskog slikara ili kipara i radno iskustvo u HRZ-u ili muzejima ne smatra ekvivalentom zvanja prvostupnika,odnosno diplomiranog restauratora, što isto nikako ne može biti,jer onda bi to bilo regulirano zakonom,nadalje spomenuti u Hrvatskoj danas i ne mogu stjecati viša zvanja izvan svoje struke,dok se specijalističkim studijem i ne može steći zvanje magistra već samo specijalista).

Splitski se je studij pak odlučio za potpuno drugačiji pristup u odabiru predavača,te niti jedan od tadašnjih predavača predmeta neposredno vezanih uz samo restauriranje nije imao nikakovo formalno restauratorsko obrazovanje već se radilo o osobama nekada zaposlenim u muzejima odnosno Hrvatskom restauratorskom zavodu(ovo je imalo i dosta negativnih posljedica tako da su primjerice konzervaciju restauraciju metala 13 godina predavale potpuno nekompetentne osobe,koje to nikako ne bi mogle na nekom studiju u visokorazvijenim europskim zemljama,osim toga postavlja se i pitanje rezultata obrazovnog procesa - što dobivamo kada "stručnjaci" rade na obrazovanju budućih stručnjaka...).

Treći se studij,onaj dubrovački ,oformljen 2005. godine, što se tiče glavih predavača predmeta vezanih uz restauraciju oslonio na predavače sa Instituto per arte e il restauro Palazzo Spinelli u Firenzi,partnerskom institucijom u ovom studiju.Osim toga ovaj je studij za razliku od prva dva posvećen ne restauraciji kiparskih i slikarskih djela ,već konzervaciji restauraciji objekata od drva ,keramike , metala,tekstila i papira.


Može se reći i da je razmjerno čudno da niti jedna od ovih ustanova nije ponudila sustav doškolovanja osoba zaposlenih u muzejima i Hrvatskom restauratorskom zavodu (dobro se zna da u muzejima više od 80% osoba koje rade na konzerviranju restauriranju nema nikakovo formalno restauratorsko obrazovanje,te da ih oko 50 % ima samo srednju stručnu spremu, situacija u HRZ je vjerojatno nešto povoljnija),posebice u smislu korištenja velikih mogućnosti modularnog online doškolovanja koje je u svijetu uobičajeno već više od 10 godina.No isto je tako nepobitno i da su se organizacije prije spomenutog mogli primiti i Muzejski dokumentacijski centar ( ustanova koja 2 puta godišnje organizira stručne ispite za muzejske djelatnike,te tečajeve preventivne zaštite) odnosno HRZ.

Također je vidljivo i da su se sve tri institucije odlučile za sustav obrazovanja po modelu koji se koristi i kod obrazovanja akademskih slikara,kipara ili grafićara (iako je zagrebački studij u početku imao tendenciju skretanja u znanstvenom pravcu,prvi je voditelj studija bila Dr.Sc Šefka Horvat Kurbegović ), znači nema pritiska da se kontinuirano izdaju znanstveni ili stručni radovi,niti da predavači moraju doktorirati u nekom roku ,a da bi zadržali svoje pozicije(odnosno radi se po za likovne akademije tipičnom sustavu uhljebljenja, kontinuirano stjecanje novih znanja,te stalno dokazivanje vlastite kompetencije u tom je sustavu čista nepoznanica ).

Na kraju treba naglasiti da bez obzira na iznešene zamjerke smisao opstojnosti sva tri naša studija nikako nije upitan ,jedino je nepobitno da bi bilo dobro podići nivo studiranja, i to isključivo podizanjem kvalitete predavačkog kadra( i primjerenim opremanjem radionica!),prije svega uvođenjem sustava po uzoru na onaj koji se primjenjuje na predavače na znanstvenim studijima( obavezno kontinuirano izdavanje recenziranih stručnih ili znanstvenih radova ,obaveza doktoriranja u određenom roku),ili možda najbolje po ugledu na dubrovački studij (gdje su vodeći predavači talijani a domaći većinom asistenti istih),ili eventualno sustavnim dovođenjem gostujućih kvalitetnih stranih predavača.

Usporedba sa sličnim studijima u Europi i SAD, te Kanadi[uredi | uredi kod]

Kako živimo u vremenu opće dostupnosti interneta ova usporedba nije odviše teška niti zahtijevna jer je danas velik broj diplomskih te magistarskih i doktorskih radova iz područja konzervacije restauracije dostupan putem istog.

Od europskih radova najveći je broj dostupnih na njemačkom(baza podataka diplomskih radova na njemačkom govornom području, 1650 radova ima samo abstrakt,60 je radova dostupno u cijelosti,stranica http://www.hornemann-institut.de/ ),te španjolskom i portugalskom jeziku (najbolje pretraživati preko stranice http://ciarteblog.blogspot.com/search/label/Teses ).

Naši se diplomski radovi po kvaliteti,opsegu i pristupu nažalost ne mogu uspoređivati,odnosno mogu ali na štetu ovih naših,od kojih je mali dio ,i to onih splitskih, dostupan u skraćenom obliku na web stranici http://e-insitu.com Arhivirano 2021-02-20 na Wayback Machine-u ,dok su zagrebački i dubrovački radovi zasada nažalost nedostupni javnosti ,barem ne u elektronskom obliku. Tu je neophodno istaknuti da prethodno rečeno nikako ne znači da nema kvalitetnih radova,podrazumijeva se da bi takova tvrdnja bila potpuno neutemeljena . Primjerice kao rad koji već u sažetom prikazu odaje nesumnjivu kvalitetu je rad Ivane Nine Unković.

Kvaliteta i pristup američkih i kanadskih radova ,vidljivi su prije svega putem web stranice http://www.ischool.utexas.edu/~anagpic/ ,( dio se radova može naći i na stranici http://www.archive.org ,i to oni sa Pensilvanijskog sveučilišta, te stranici http://nautarch.tamu.edu/academic/alum.htm , radovi sa teksaškog A&M sveučilišta u College Station-u). Treba naglasiti da se ovo školovanje u SAD i Kanadi ne veže za likovne akademije,dapače za upis na studij preferira se ili studij povijesti umjetnosti,ili neki znanstveno orijentirani studij.Ovaj je trend danas prisutan i u Europi,prije svega u Njemačkoj i Velikoj Britaniji,ali i Švedskoj,Norveškoj,Finskoj ,te Grčkoj.Isključiva povezanost sa likovnim akademijama opstala je uglavnom u zemljama bivše istočne Europe,te zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije,no i tamo se javljaju naznake odvajanja od ovog riješenja,prije svega kod najrazvijenijih zemalja iz ove grupe ,poput Poljske i Češke,a korakom u ovom pravcu može se smatrati i formiranje Centralnog instituta za konzervaciju u Beogradu ( po uzoru na talijanski model ,i zamislite ,između ostalog ova se institucija bavi i sustavnim stručnim usavršavanjem muzejskih restauratora i preparatora...).

Iako je razlika u pristupu između europskih i američkih radova ,te rada kod nas poprilična ,i prije svega zasnovana na stremljenju ka znanstvenom pristupu,te istraživanjima (u smislu preispitivanja starih i iznalaženja novih materijala ili postupaka), koji kod nas praktički potpuno izostaje,ipak radovi sa posljednje studentske konferencije održane u Splitu daju nadu za određeni optimizam,te da će ovaj u svijetu dominantan pristup s vremenom zaživjeti i kod nas[4].

Problemi vezani uz školovanje,te školovane konzervatore restauratore[uredi | uredi kod]

U prilog prije spomenutoj razlici nažalost ide i vrlo slaba ,skoro nikakova opremljenost sva tri naša studija,izgleda da su nadležni planeri posve zaboravili da se radi o prilično visokim investicijama potrebnim da bi se opremilo restauratorsku radionicu na zaista svijetskoj razini.Ipak ponajbolje po tom pitanju stoji zagrebački studij (ima stalno uposlena 2 znanstvenika,te posjeduju i uređaj za xrf analizu).

Može se napomenuti da je Hrvatski restauratorski zavod razmjerno koliko toliko dobro opremljen,mada nažalost još uvijek nema odjel koji bi se bavio i razvojnim istraživanjima ( u smislu preispitivanja starih te razvoja novih konzervatorskih postupaka i materijala).U muzejima nažalost zaista na svijetskoj razini opremljene radionice jednostavno nema( i to uprkos zakonske obaveze adekvatnog opremanja istih[5],nadležna državna tijela ovo očito ili odobravaju ili ih ta problematika već godinama ne zanima) ,a o istraživanjima u gore spomenutom smislu nema ni traga,eventualno bi se dobro opremljenom mogla smatrati ona u Arheološkom muzeju u Zagrebu,no i ta bez za arheološku konzervaciju zaista neophodne analitičke opreme( poput uređaja za rendgensko snimanje , xrf i xrd analizu,te opreme za metalografiju,ukratko laboratorija za arheometriju,navodno od 2020. muzej posjeduje elektronski mikroskop)...

Relativno čest problem vezan uz školovane konzervatore restauratore ,i to većinom uz one školovane putem specijalističkog postdiplomskog studija u Ljubljani,je da se dio njih lažno predstavlja magistrima znanosti ,a u stvari su magistri umijetnosti,odnosno stručni specijalisti konzervacije restauracije ,i to usprkos tome što je lažno isticanje akademskih zvanja u Hrvatskoj kažnjiv čin,i to kako za one koji zvanje ističu tako i za one koji ne provjere utemeljenost istog ( zanimljivo je da neka državna tijela na ovu pojavu gledaju kao na nešto posve normalno ,te iste osobe postavljaju u razna povjerenstva te za mentore...)[6][7])[8].

Ovom se problemu može pridružiti i onaj vezan za djelovanje izvan vlastite kompetencije,primjerice diplomirani restauratori slika bez problema i potpuno legalno nude usluge konzerviranja restauriranja namještaja,arheoloških predmeta,metala,tekstila,stakla,keramike,itd.,što je pak u suprotnosti sa većinom u svijetu i Europi važećih standarda i preporuka.

Također ne treba zaboraviti da je neophodno prilagoditi i zakonske propise vezane uz zapošljavanje diplomiranih restauratora,jer bi isti morali biti oslobođeni obaveze polaganja stručnog ispita,te treba u potpunosti onemogućiti zapošljavanje osoba bez restauratorskog obrazovanja,što je zasad još uvijek moguće i to kako u HRZ,tako i u muzejima i privatno.

Školovanje konzervatora restauratora u svijetu[uredi | uredi kod]

Njemačka[uredi | uredi kod]

  • Berlin: Konzervacija restauracija / Terenska arheologija Sveučilište primijenjene znanosti u Berlinu[9]
  • Dresden : Visoka škola za likovnu umjetnost - Drezden Smjerovi Umjetničke tehnologije,te konzervacije - restauracije kulturnih i umjetničkih dobara
  • Erfurt: Fakultet građevinskog inženjerstva i Konzerviranja/restauriranja Sveučilišta primijenjenih znanosti u Erfurtu[10]
  • Hildesheim: Fakultet zaštite kulturne baštine HAWK Fachhochschule Hildesheim/Holzminden/Göttingen| Visoka škola za primijenjenu znanost i umjetnost HAWK Hildesheim[11]
  • Köln: CICS - Kelnski institut konzervatorske znanosti pri Kölnskom sveučilištu primijenjene znanosti[12]
  • München: Katedra za konzervaciju,umjetničku tehnologiju i znanost u konzervaciji, Institut za povijest arhitekture,povijest umijetnosti i konzervaciju pri Tehničkom sveučilištu u Münchenu[13]
  • Potsdam : Konzerviranje/restauriranje - Sveučilište primijenjene znanosti u Potsdamu/ Studij konzervacije i restauracije pri Visokoj stručnoj školi u Potsdamu[14]
  • Stuttgart : Štutgartska državna akademija umjetnosti i dizajna

Dvije su osobe iz Hrvatske završile studij i napravile uspješne karijere u Njemačkoj: (Dipl.-Rest. T. Naumović i Dipl.-Rest. A. Zezula-Sauer: http://www.focus.de/fotos/die-restauratorin-tina-naumovic-entdeckt-bei-der-uv_mid_244321.html[mrtav link]

http://www.merkur-online.de/lokales/landkreis-erding/bootsmaenner-kirchenkanzel-979784.html

Italija[uredi | uredi kod]

Od 1944. postoji državna škola za obuku restauratora Istituto Superiore per la Conservazione ed il Restauro[15]

Od 2006. diplomski studij ,Magister arti u području konzervacije.

Od drugih državno podržanih škola treba spomenuti i Opificio delle Pietre Dure u Firenci.[16]

Postoje i brojne privatne škole ,poput Istituto per l'Arte e il Restauro "Palazzo Spinelli" u Firenci(partnerska institucija dubrovačkog studija konzervacije restauracije), nudi se trogodišnji certificirani tečaj tehničke specijalizacije( točnije 2 godišnji uvodni tečaj + jednogodišnji ekspertni tečaj) u više grana konzerviranja restauriranja,kao i razni kraći tečajevi,petogodišnji se studij nudi tek od 2013.[17]

Manja je grupa osoba iz Hrvatske završila certificirani 2 godišnji uvodni tečaj,te se kod nas predstavljaju kao restauratori,jedan čak kao magistar,mada su po talijanskom svjedočanstvu tek tehničari u području konzervacije restauracije(osim ako se certificirani tečaj ne smatra ekvivalentom studiju restauriranja,odnosno zvanju prvostupnika)[18].

Austrija[uredi | uredi kod]

  • Beč , Akademie der bildeden kuenste,Institut fuer Konservierung und Restaurierung
  • Beč , Universitaet fuer Angewandte Kunst,Meisterklasse fuer Konservierung und Restaurierung.MA konzerviranje restauriranje tekstila,kamena,slika i objekata

Dvije su osobe iz Hrvatske završile ovaj studij,dok je jedna osoba studij započela i potom napustila ( Mr.art Maja Velicogna Novoselac i Mr.art.Valentina Ljubić Tobisch ,prva restauratorica metala,stakla i keramike,potonja restauratorica objekata).

Ujedinjeno kraljevstvo[uredi | uredi kod]

U Ujedinjenom kraljevstvu postoji velik broj institucija koje nude obrazovanje konzervatora restauratora,za razliku od studija u SAD gdje preovladava širi, općenit pristup ovdje svaka institucija teži ka specijalizaciji.

  • Hamilton Kerr Institute University of Cambridge]]
    • Diploma u konzervaciji[20]
  • Cardiff University[21]
    Cardiff University
    • BSc konzervacije objekata u muzejima i arheologiji
    • MSc Zaštita zbirki
    • MSc Profesionalni konzervator
    • Msc Konzervatorske prakse
  • City and Guilds of London Art School odjel konzervacije nudi više tečajeva:[22]
    • Studij konzervacije BA - 3 godine
    • Postdiplomski: Studij konzervacije 2 godine
    • Postdiplomski: Komparativni studij,naglasak na laserskom čišćenju
  • Courtauld Institute of Art[23]
    • Konzervacija štafelajnog slikarstva PgDip
    • MA Konzervacija zidnog slikarstva
  • The Centre for Textile Conservation and Technical Art History [24] pri sveučilištu u Glasgow-u, prvobitno znan kao Textile Conservation Centre.
    • Izrada i značenje:Pristup tehničkoj povijesti umjetnosti (MLitt)
    • Konzervacija tekstila (2 godine, MPhil)
  • Institute of Archaeology pri University College London
    • M.A. Principi konzervacije[25]
    • M.Sc Konzervacija u arheologiji i muzejima[26]
  • University of Lincoln[27]
    • BA (Hons) Konzerviranje restauriranje
    • MA Konzervacija povijesnih objekata
    • Diplomski studij konzervacije
  • Northumbria University The Conservation Unit[28]
    • MA konzervacija lijepih umijetnosti
    • MA Preventivna konzervacija
  • Royal College of Art
  • West Dean College[30]
    • MA studij konzervacije

West Dean također nudi više diplomskih tečajeva i tečajeva profesionalnog usavršavanja

  • The London School of Picture & Frame Restoration
    • City & Guilds certificirani tečaj konzervacije slika i okvira za slike

Kanada[uredi | uredi kod]

Algonquin College
  • Algonquin College
  • Applied Museum Studies (3 godine) koji studentima daje solidno zaleđe i znanje o muzejskom radu,te tehničkim problemima vezanim uz muzejsku djelatnost,uključujući upravljanje zbirkama,konzervaciju,pripremanje izložaka za izlaganje,upravljanje muzejem u cjelini ,kao i vođenje edukativnih djelatnosti.[31]
  • Fleming College prije znan kao Sir Sandford Fleming College.
    • Konzervacija i upravljanje zbirkama[32]

Jedna osoba iz Hrvatske završila je ovaj studij ( Nada Novosel Habeković).

Queen's University
  • Queen's University, Kingston|Queen's University, Ontario
    • MAC (Magistar konzervacije umjetnina).[33] utemeljen 1974., Queen's University je jedino sveučilište u Kanadi koji nudi diplomski studij konzervacije umjetnina,te jedan od 4 u Sjevernoj Americi.

Ovaj je studij završila i jedna osoba iz Hrvatke ( Srebrenka Bogović Zeskoski - živi i radi u Kanadi,no godinama aktivno surađuje sa HRZ- om).

Ryerson University

  • MA Zaštita i upravljanje zbirkama fotografije[34]

Sjedinjene Američke Države[uredi | uredi kod]

Columbia University "College Walk" .
  • The School of the Art Institute of Chicago
    • Magistar znanosti o zaštiti spomenika
  • Buffalo State College
    • MA i CAS (Certificirani napredni studij) konzervacije umjetnina[35]
  • Columbia University
    • Certifikat u zaštiti spomenika: Konzervacija povijesne arhitekture[36]
  • New Mexico State University
    • BA u muzejskoj konzervaiji[37]
  • Scripps College
    • BA konzervacije umjetnina [39]
  • Tulane University School of Architecture
    • MPS Magistar studija zaštite spomenika [40]
  • University of California, Los Angeles/Getty Conservation Institute
    • MA konzervacije arheološkog i etnografskog materijala[41]
Winterthur Museum
  • The University of Delaware (u suradnji sa Winterthur Museum-om)
    • MS konzervacije umjetnina i certifikat u konzervaciji.[42]
  • The University of Oregon Historic Preservation Program
    • MS u zaštiti povijesnih spomenika[43]
  • The University of Pennsylvania Graduate Program in Historic Preservation
    • MS zaštite spomenika
    • Napredni certifikat konzervacije arhitekture[44]
  • The University of Texas , Austin
    • certifikat naprednog studija konzervacije knjižničkog i arhivskog gradiva (program pred zatvaranjem).
  • Texas A&M University,College Station,Center for Maritime Archaeology and Conservation
    • certifikat konzervacije podmorskih arheoloških nalaza
  • The University of Mary Washington
    • BA zaštite povijesnih spomenika[45]

Profesionalne smjernice Europske konfederacije konzervatorsko restauratorskih udruga (III/2004.)[uredi | uredi kod]

I. Osnovi ciljevi edukacije konzervatora restauratora

Edukacija mora biti bazirana na najvišim etičkim standardima profesije , te utemeljena na poštovanju kulturne baštine,posebice njenog estetskog,umjetničkog,dokumentarnog,okolišnog,povijesnog,znanstvenog,društvenog,ili duhovnog značenja.Po završetku obrazovanja,osoba koja je diplomirala mora biti sposobna da odgovorno i samosvjesno radi u području konzervacije-restauracije kulturne baštine ,uključujući i njene posebnije aspekte poput tehnološkog,znanstvenog ili umjetničkog.Spomenuti moraju posjedovati sposobnost da surađuju sa svim drugim profesionalcima uključenim u zaštitu iste. Također moraju imati i sposobnost samostalnog istraživanja u polju konzervacije-restauracije ,te povijesnih tehnologija i tehnika.Obrazovanje mora biti usmjereno i na razvoj drugih važnih sposobnosti i vještina,kako je navedeno u E.C.C.O. Professional Guidelines I.

II. Nivo obrazovanja

Minimalni prihvatljivi nivo obrazovanja za ulazak u profesiju u statusu kvalificiranog konzervatora -restauratora treba biti magistar struke (ili priznati ekvivalent).Ovo pak mora biti ostvareno putem cjelovitog sveučilišnog studija konzervacije-restauracije u trajanju ne manjem od 5 godina (ili priznati ekvivalent) i mora uključivati i dobro strukturirano praktično stažiranje.Nakon ovog poželjna je i mogućnost doktorskog studija na PhD razini. Od visoke je važnosti i dobro uravnotežena kako teoretska tako i praktična nastava. Nakon uspješno obavljenog završnog ispita kandidat stiče diplomu odgovarajućeg stupnja. U diplomi moraju biti navedene i posebne vještine koje je kandidat stekao. Zavisno o nacionalnoj situaciji,može biti važno i svjedočanstvo o obavljenoj profesionalnoj praksi kako bi se potvrdile kandidatove sposobnosti da etički i kompetentno radi u njenoj ili njegovoj struci.


III. Praktični dio obrazovanja

U praktični rad mora biti uključen rad na izvornim predmetima koji su naročito pogodni za didaktičke svrhe. Odabrani objekti trebaju dati materijal za dobro dokumentirano izučavanje,uključujući tehnički pregled,konstataciju stanja i primjeren zahvat. Od početka obrazovanja ovakovi primjeri moraju studentu na najpraktičniji način omogućiti da pojmi jedinstvenost svakog objekta kao takovog. Nadalje,izučavanje pojedinih primjera nudi i najbolju mogućnost integracije svih teoretskih,metodoloških i etičkih aspekata konzervacije-restauracije u praktičnu obuku. Izučavanje i prakticiranje povijesnih tehnika,tehnologija i procesa obrade srodnih materijala mora biti poticano,jer isto promovira bolje razumijevanje fizičkih,povijesnih i umjetničkih aspekata kulturne baštine.

IV. Teoretska nastava

Kod teoretske je nastave nenadoknadiv uravnotežen pristup kako znanstvenom tako i humanističkom aspektu poučavanja. Teoretski problemi moraju biti određeni sukladno specijalizaciji u polju konzerviranja/restauriranja,te trebaju uključivati:

Etičke principe konzerviranja-restauriranja

Znanost (tj. kemiju,fiziku,biologiju,mineralogiju,teoriju boje)

Humanistiku (tj. povijest,paleografiju,povijest umjetnosti,arheologiju,etnologiju,filozofiju)

Povijest materijala i tehnika,tehnologije i proizvodnih procesa

Identifikacija i izučavanje procesa propadanja

Izlaganje i transport kulturne baštine

Teoriju,metodiku i tehnike konzervacije,preventivne konzervacije i restauracije

Procese uključene u izradu reprodukcija predmeta

Metode dokumentiranja

Metode znanstvenog istraživanja

Povijest konzervacije-restauracije

Pravna pitanja(status profesije, zakonodavstvo vezano za kulturnu baštinu, osiguranje, poslovanje i porezni zakoni)

Upravljanje( zbirkama,osobljem,resursima)

Zdravlje i sigurnost (uključujući pitanja vezana uz okoliš)

Komunikacijske vještine (uključujući informatičke tehnologije) [46]

Dodatna literatura[uredi | uredi kod]

  • Međunarodno savjetovanje o konzervatorsko restauratorskoj djelatnosti - ICOR,18 - 21.10.2006.,zbornik radova,Zagreb 2010.
  • Professional Development for Conservators

in the United States,Warrenton 2002.(online) Arhivirano 2012-05-29 na Wayback Machine-u

  • Hutchings,J. Educating The Conservator Restorer.Evaluating Education Delivery in Terms of The New ECCO Competence Framework for Acess to The Profession - Oslo University Case Study,ECCO document 2011. (online) Arhivirano 2016-03-06 na Wayback Machine-u
  • Training in conservation: a symposium on the occasion of the dedication of the Stephen Chan House, October 1, 1983, Institute of Fine Arts, New York University,New York 1989.
  • Papers presented at the Art Conservation Training Programs Conference: May 1-3, 1983, Department of Conservation of Historic and Artistic Works, State University of New York College at Buffalo, Cooperstown, New York,Buffalo 1984.
  • Die Ausbildung von Restauratoren an oeffentlichen Institutionen der Bundesrepublik Deutschland ,Arbeitsblaetter fuer restauratoren,Beiheft,Mainz 1984.
  • Die Ausbildung von Restauratoren an oeffentlichen Institutionen der Bundesrepublik Deutschland II ,Arbeitsblaetter fuer restauratoren,Beiheft,Mainz 1988.

Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-11-10. Pristupljeno 2013-01-06. 
  2. http://www.umas.hr/odjeli/odjel-za-likovne-umjetnosti/konzervacija-restauracija Arhivirano 2021-03-31 na Wayback Machine-u pristup stranici 30.08.2012.
  3. http://www.aluo.uni-lj.si/mma/Univerzitetni%20%C5%A1tudijski%20program%20prve%20stopnje%20Konserviranje%20restavriranje/2011080414105074/ Arhivirano 2013-07-15 na Wayback Machine-u Pristup stranici 14.09.2012.
  4. http://www.konferencija-restauracija.com/ Pristup stranici 28.08.2012.
  5. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/126462.html Pristup stranici 28.11.2012.
  6. http://www.min-kulture.hr/userdocsimages/bastina/Lista%20mentora%20n.pdf Pristup stranici 26.09.2012.
  7. http://www.mdc.hr/hr/strucni-ispiti/clanovi-povjerenstva-i-ispitivaci/#Lista ispitivača Pristup stranici 26.09.2012.
  8. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/329375.html Pristup stranici 7.09.2012.
  9. http://krg.htw-berlin.de/
  10. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-11. Pristupljeno 2013-01-06. 
  11. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-10-15. Pristupljeno 2013-01-06. 
  12. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-03-25. Pristupljeno 2013-01-06. 
  13. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2001-03-02. Pristupljeno 2021-08-14. 
  14. http://www.fh-potsdam.de/
  15. „ISCR”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-26. Pristupljeno 2013-01-06. 
  16. Opificio delle Pietre Dure
  17. Istituto per l'Arte e il Restauro "Palazzo Spinelli"
  18. http://www.spinelli.it/ita/lepersone-alumni-risultati.asp?nome=&cognome=&qualifica=&corso=&annocorso=&citta=&nazione=Croazia&ricerca=Avvia+Ricerca
  19. „Conservation”. Arhivirano iz originala na datum 2007-07-04. Pristupljeno 2013-01-06. 
  20. „HKI - Courses”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-15. Pristupljeno 2013-01-06. 
  21. Cardiff School of History and Archaeology
  22. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2006-02-21. Pristupljeno 2013-01-06. 
  23. „Courtauld Institute of Art : Taught Degrees”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-21. Pristupljeno 2013-01-06. 
  24. http://www.gla.ac.uk/schools/cca/research/instituteofarthistory/centrefortextileconservationandtechnicalarthistory/
  25. „Institute of Archaeology UCL”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-20. Pristupljeno 2013-01-06. 
  26. „Institute of Archaeology UCL”. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-09. Pristupljeno 2013-01-06. 
  27. LSAD Home
  28. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2008-05-24. Pristupljeno 2013-01-06. 
  29. „Royal College of Art”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-17. Pristupljeno 2013-01-06. 
  30. „West Dean College”. Arhivirano iz originala na datum 2012-08-04. Pristupljeno 2013-01-06. 
  31. „Algonquin College - Applied Museum Studies”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-05. Pristupljeno 2013-01-06. 
  32. Fleming College: Full Time Programs: Collections Conservation and Management
  33. „Queen's University - Department of Art”. Arhivirano iz originala na datum 2010-07-10. Pristupljeno 2013-01-06. 
  34. „Ma - Photographic Preservation”. Arhivirano iz originala na datum 2008-10-18. Pristupljeno 2013-01-06. 
  35. „Art Conservation Department Home Page”. Arhivirano iz originala na datum 2007-04-27. Pristupljeno 2013-01-06. 
  36. „Historic Preservation Program”. Arhivirano iz originala na datum 2008-09-08. Pristupljeno 2013-01-06. 
  37. „Museum Conservation”. Arhivirano iz originala na datum 2008-04-17. Pristupljeno 2013-01-06. 
  38. Institute of Fine Arts, Conservation Center
  39. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2012-12-15. Pristupljeno 2013-01-06. 
  40. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2010-10-31. Pristupljeno 2013-01-06. 
  41. „UCLA Cotsen Institute of Archaeology | Conservation Program”. Arhivirano iz originala na datum 2009-12-02. Pristupljeno 2013-01-06. 
  42. Art Conservation at the University of Delaware
  43. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2011-02-13. Pristupljeno 2013-01-06. 
  44. „PennDesign :: Historic Preservation”. Arhivirano iz originala na datum 2008-06-10. Pristupljeno 2013-01-06. 
  45. http://cas.umw.edu/hisp/
  46. http://www.encore-edu.org/ecco3.html?tabindex=1&tabid=172 Arhivirano 2014-09-03 na Wayback Machine-u Pristup stranici 31.08.2012.,Prijevod G.B.