Tiloza

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Presjek drveta Carpinus betulus na kojem se vidi tamno područje koje je posljedica tiloze, odgovorne za gljivičnu infekciju

Tiloza je rastezanje ćelije biljnog parenhima poput mjehura u lumen susjednih sudova. Izraz tiloza sažima fiziološki proces i rezultirajuću okluziju u ksilemu drvenastih biljaka kao odgovor na povredu ili kao zaštitu od propadanja u srži drveta.

To je ključni proces u vidu jednog od obrazaca raspadanja drveća (CODIT) i drugih drvenastih biljaka

Anatomija[uredi | uredi kod]

Promatrane u presjeku pod mikroskopom, tiloze se pojavljuju kao ispupčenja slična balonu koja potiču iz aksijalnih paratrahealnih parenhimskih ćelija u ksilemskom provodnom sudu kroz jame koje ih povezuju. U nekim vrstama može postojati jasna barijera između tiloza koje izviru iz jama u sudove, dok se u drugim slučajevima teško mogu razlikovati.[1]

Uloga u kompartmenizaciji[uredi | uredi kod]

Tiloza u sudovima cvjetnica suzbija aksijalno širenje gljivičnih hifa i drugih patogena usporavajući njihovo vertikalno širenje s fizičkom barijerom. Sličan proces se događa u golosjemenjačama, jer blokiraju pristup traheidama zatvaranjem jama koji ih spajaju jednu s drugom.[2] Blokirani sudovi također pružaju zaštitu protiv radijalnog širenja patogena, ograničavajući njihovo horizontalno širenje kroz stabljiku biljke. Zaštita je jača na granicama na kojima se godišnji prstenovi sastaju. Na efikasnost vertikalnih i horizontalnih barijera utiče brzina kojom ih tiloze uspostavljaju, što je obično brže u zdravijim biljkama.[2]

Uloga u formiranju srcolikog drveta[uredi | uredi kod]

Kako drvo raste, njegov kambij dodaje godišnji prirast (ili prsten) novog drveta, a kod mnogih vrsta drveća, starije drvo prema središtu drveta postaje manje važno za fiziološke procese poput transporta vode i hranjivih materija i pretvara se u srcoliko drvo. Ono nema aktivnu odbranu od infekcije, ali je zaštićeno od infekcija i propadanja blokadom sudova ksilema, tilozama i različitim tvarima kao što su gume, smola i voskovi koji sadrže visoke koncentracije isparivih organskih spojeva kao što su terpeni, koji su toksični za larve insekata i patogene stabala poput bakterija i gljivica. Te proizvode stvara kambij i transportira u središte stanične strukture stabljike, nazvane medularne zrake koje zrače iz središta stabljike,[3] a zatim unose žive aksijalne paratrahealne ćelije parenhima. Kako drvo raste, sadržaj ćelije parenhima prodire u mrtve sudove kroz jamu koja povezuje to dvoje. Zatim ćelija parenhima odumire, onda kad se njegov sadržaj degradira u prazan prostor suhog provodnog suda, a jako djelotvorne tvari koje inhibiraju raspad, osobito tanin, nastaju i apsorbiraju susjedne zidove sudova.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. Shigo, Alex L. (1991). Modern Arboriculture- A systems approach to the care of trees and their associates (third (2003) izd.). str. 56–57. ISBN 0943563097. 
  2. 2,0 2,1 Weber, K.; Mattheck, C. (2003). Manual of wood decays in trees. Romsey, Hampshire: The Arboricultural Association. str. 27–28. ISBN 0-900978-35-X. 
  3. Page, Jake; Editors of Time-Life Books (1983). Forest. Planet Earth. Time-Life Books, Amsterdam. str. 176. ISBN 0 7054 0752 7. 

Vanjski linkovi[uredi | uredi kod]