Zvonko Špišić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Zvonko Špišić
Generalne informacije
Ime Zvonko Špišić
Rođenje 26. februar 1937. (1937-02-26)
Zagreb
Smrt 17. maj 2017. (dob: 80)
Zanimanje skladatelj, tekstopisac, aranžer, likovni umjetnik
Žanr(ovi) šansona, zabavna glazba
Instrument(i) vokal
Djelatni period 1958. – 2017.
Diskografska kuća Jugoton, CBS, Suzy, Croatia Records, Aquarius Records
Nagrade
Porin za životno djelo

Zvonko Špišić (Zagreb, 26. veljače 1937. – Zagreb, 17. svibnja 2017.), jugoslavenski i hrvatski skladatelj, interpretator šansone, tekstopisac, aranžer i likovni umjetnik.

U glazbenom opusu najpoznatije su mu skladbe koje se vežu uz Zagreb poput Zagrebečke španciracije, Grič u suncu, Grič u seni, Trešnjevačka balada, Zagrebačko ljeto, Zagreb i ja, Zakaj volim Zagreb, Od Selske do vječnosti, Tango argentino, Trešnjevački plac, Stari dečki, Pisme gosponu J. Prevertu v Pariz i mnoge druge. Od 1979. do 1980. bio je potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, a od 1984. do 1988. tajnik Hrvatskog društva skladatelja.

Zvonko Špišić po broju izvedenih pjesama i nagrada prvi je na festivalima u Zagrebu i Krapini, a po broju nagrada treći u Splitu. Kao likovni umjetnik priredio je brojne samostalne i skupne izložbe.

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

Zvonko Špišić rodio se 26. veljače 1937. godine u Zagrebu. Glazbom se profesionalno počeo baviti od 1958. godine[1]. Glazbenu školu nije završio već je samouk[2]. Objavio je preko 320 skladbi, te je za svoj rad primio šezdesetak domaćih i inozemnih nagrada i priznanja.

U svojoj karijeri bio je na mnogim funkcijama pa je tako od 1979. do 1980. bio potpredsjednik, od 1980. do 1984. predsjednik, te od 1984. do 1988. godine tajnik Hrvatskog društva skladatelja[1]. Sedam godina u dva mandata bio je predsjednik Zajednice umjetnika Hrvatske. Direktor zagrebačkog festivala zabavne glazbea bio je 1980., 1981. i 1987. godine. Od 1972. do 1976. godine bio je zastupnik u Hrvatskom saboru, te je od 1982. do 1986. godine bio odbornik u Skupštini grada Zagreba.

Osim brojnih skladbi koje se povezuju s Gradom Zagrebom, Zvonko Špišić napisao je i niz mediteranskih skladbi među kojima su Šjor Perina, Barbara, Konoba kod dva ferala, Barkarole, barkarole, Materina spara, Bog nek ti pozlati ruke, Zvona moga grada i mnoge druge. U suradnji s Dragom Britvićem i Vice Vukovom kao interpretatorom, napisao je skladbe Plavi putevi, Na kraju ljeta, Zadnji trabakul, Zeleni se ruzmarin, Dobra večer uzorita, Adio mala, Zasvirat će jedna mandolina, Mom ćaći, Tri su puta zvonile gitare, Plima i mnogih drugih. Također je napisao mnoga scenska djela, djela za zbor, te brojne šansone od kojih su neke Kockar, Bicikl, Milioner i mnoge druge.

Kao likovni umjetnik priredio je 18 samostalnih i veliki broj skupnih izložbi. Objavio je tri knjige s tekstovima svojih pjesama, od kojih mnogi spadaju u antologiju hrvatske lirike.

Umro je 17. svibnja 2017. u Zagrebu.

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]