Zulu (film)

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Zulu (1964 film))
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Zulu
originalni filmski poster
RežijaCy Endfield
ProducentStanley Baker
Cy Endfield
ScenarioJohn Prebble
Cy Endfield
NaracijaRichard Burton
Uloge
MuzikaJohn Barry
FotografijaStephen Dade
MontažaJohn Jympson
DistribucijaParamount Pictures
Datum(i) premijere
22. 1. 1964 (1964-01-22) (London)
Trajanje139 min.
Zemlja
Jezikengleski
Budžet3,500.000 US$[2]
Bruto prihod8 mil. $ (SAD)[3]

Zulu je britansko-američki ratni film snimljen 1964. godine, snimljen u režiji Cyja Enfielda, poznat kao jedno od najpopularnijih i najuticajnih ostvarenja žanra, kao i po tome što se navodi kao jedno od klasičnih ostvarenja britanske kinematografije.

Radnja se događa u Južnoj Africi za vrijeme Anglo-Zulu rata, odnosno započinje 22. januara 1879. godine, kada mala pozadinska jedinica britanskih trupa u misionarskoj stanici Rorke's Drift dobije obavijest o tome kako su Zului zbrisali njihovu matičnu formaciju u bitci kod Isandlwane, odnosno kako su oni sami meta sljedećeg napada. Protagonisti, koje tumače Stanley Baker i Michael Caine, su inženjerijski oficir John Chard i pješadijski oficir John Chard koji donose odluku da brane stanicu pred nadmoćnim i nemilosrdnim neprijateljem.

Zulu je velikim dijelom nastao na poticaj glumca Stanleya Bakera, koji se odlučio baciti u producentske vode, a jedan od motiva je bilo odati priznanje pripadnicima britanske 24. pukovnije koji su tradicionalno bili Bakerovi velški sunarodnjaci (Richard Burton, također Velšanin, nakratko služi kao narator na samom početku filma). U filmu se, za tadašnje standarde, prilično inzistiralo na autentičnosti, pa je najveći dio scena sniman u Južnoj Africi. Tamo su producenti surađivali sa Zuluima, uključujući i njihovog poglavicu Mangosuthu Buthelezija, koji je u filmu tumačio vlastitog pradjeda, kralja Cethswaya. Film se u svojim osnovama držao historijskih činjenica, mada ih je u nekim detaljima izmijenio kako bi se dobile više drame. U tome je najdrastičniji bio tretman redova Henryja Hooka, koga je tumačio James Booth - dok je u stvarnosti bio primjeran vojnik, u filmu je prikazan kao pijanica i lijenčina, koji tek u posljednjem trenutku postaje junak; zbog toga je njegova, tada još uvijek živa, kćer bijesno napustila londonsku premijeru.

Reakcije publike i kritike su, međutim, bile uglavnom pozitivne. Zulu je doživio izuzetan uspjeh, a to se najviše odrazilo na tada još uvijek relativno nepoznatog Michaela Cainea, čija je uloga ciničnog i oholog Gonvillea Bromheada ostavila tako dobar dojam da je već sljedeće godine postao protagonist špijunskog trilera The Ipcress File, odnosno postao prava zvijezda. Petnaest godina kasnije je snimljen, sa daleko većim budžetom i zvijezdama, snimljen svojevrsni prequel pod naslovom Zulu Dawn (koji prikazuje britanski poraz kod Isandlwane), ali on nije postigao uspjeh. Zulu je, sa druge strane, ostavio snažan dojam na brojne sineaste; među njima se ističu Ridley Scott, koji ga je koristio kao inspiraciju za scene bitke u Gladijatoru, a još više Peter Jackson koji je prikaz Bitke kod Hornburga u svom fantasy epu The Lord of the Rings: The Two Towers modelirao upravo prema scenama iz Zulua.

Uloge[uredi | uredi kod]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Zulu (1963)”. British Film Institute. Arhivirano iz originala na datum 2014-08-09. Pristupljeno 28. VII 2014. 
  2. Howard Thompson, 'STANLEY BAKER: PERIPATETIC ACTOR-PRODUCER: GENESIS PROVINCIAL DEBUT', New York Times (1923-Current file) [New York, NY] 1 September 1963: X5.
  3. Film giants step into finance The Observer (1901- 2003) [London (UK)] 19 Apr 1964: 8.

Vanjske veze[uredi | uredi kod]