Zgrada u Vukovarskoj 35 (Zagreb)

Zgrada u Vukovarskoj 35 (Zagreb)

Zgrada u Vukovarskoj 35 (Zagreb) (tada Beogradska i Ulica proleterskih brigada) izgrađena je 19537. god, u socijalističkoj epohi zagrebačkog urbanizma. Projektant zgrade je arhitekt Drago Galić, asistent Josip Frankol, a statičke proračune izradio je Stanko Bakrač. Investitor je bio Narodni odbor grada Zagreba, a izvođač radova građevinsko poduzeće Tehnika.

Arhitektura

Nakon Drugog svjetskog rata najznačajnija ostvarenja Le Corbusiera su Unité à Marseille, tri unitéa u Francuskoj i berlinski Unité. Unité d'habitation u Marseille-u je složeno dizajnirana višestambena zgrada koja najraznovrsnije potrebe stanovnika rješava u pojedinačnim objektima, ali s naglašenim karakterom kolektiviteta. Zgrada ima jedinstvenu infrastrukturu, uključujući hotel, krovni vrt, bazen za malu djecu i prodajni centar.

Sirovi beton ili béton brut, bez kojeg je Le Corbusierova poslijeratna arhitektura 1950-ih nezamisliva, poprimio je veću neovisnost kvalitativnog oblikovanja u ovoj zgradi, izjednačavajući se s ostalim materijalima koji su do tada bili upotrebljavani u arhitekturi. Béton brut, beton nalijevan u najjednostavniji drveni kalup – oplatu da bi ispao hrapav i jednostavan kao prirodni kamen, namjerno lomljen i ispucan, pun šljunkovitih površina, postao je od Le Corbusiera materijal verificiran i za najozbiljnije stilsko-arhitektonske pothvate u povijesti arhitekture.

Unité d'Habitation se pokazala izuzetno utjecajnom i često se navodi kao početna inspiracija mnogim projektantima za brutalistički arhitektonski stil i filozofiju. Zgrada u Vukovarskoj ulici u Zagrebu je projektirana gotovo u isto vrijeme (jednu godinu poslije) kad je nastao, hvaljen i osporavan – revolucionarni, prvi Le Corbusierov Unité d’ Habitation u Marseilleu (1947. – 1952.). Očito je da je Corbusierova arhitektura izravno utjecala na Galića, jer je njegova zgrada koncepcijski potpuno jednaka Le Corbusierovu originalnom djelu i na prvi pogled čini se kao njezin umanjeni model. U rješavanja osnovnih stambenih jedinica, Galić je imao drugačiji pristup, zasnovan na prilagodbi takvog, avangardnog načina stanovanja, regionalnim uvjetima (materijalnim i tehnološkim prilikama) i senzibilitetu hrvatskog čovjeka. Za to su primjer dizala i centralno grijanje, koji i ako su orojektovani, nisu ugrađeni.

Ovo, svakako jedno od najznačajnijih ostvarenja arhitekta Drage Galića, istaknuto u novijoj povijesti zagrebačke gradogradnje, uvršteno je godine 2009. u Registar kulturnih dobara RH. U istoj ulici, na broju 43 izgrađena je još jedna zgrada prema projektu Drage Galića.

Opis

U zgradi su smještena 52 dvoetažna stana, 6 dvosobnih, 4 garsonijere, 6 atelijera i u prizemlju 12 lokala. Upotrijebljeni galerijski sustav doveden je u ovom objektu do visoke funkcionalne vrijednosti. Stanovi su dvoetažni. Smještanjem stana u dvije razine s dimenzioniranim odnosom prostorija za dnevni život i prostorija za odmor (odnos 2:1) omogućeno je uklapanje svih spavaćih prostorija na manji broj etaža budući da zauzimaju, za razliku od dnevne etaže, samo polovicu konstrukcijskog raspona zgrade (raspona stupova u prizemlju). Smanjene su i nužne horizontalne javne komunikacije, jer se one nalaze samo u onim etažama gdje su smještene prostorije za rad i boravak tijekom dana.

Tako su dobivene višekatne „aglomeracije“ kao male obiteljske kuće. Galerije s malim predvrtovima i uvučenim ulazima tonskom raznolikošću izugubile su karakter anonimne višestambene pozicije i odaju regionalistički, mediteranski pristup arhitekte.

Goli zabati istočnoga i zapadnoga pročelja koji „sjede“ na dva jaka nosača istaknuta u prizemlju, iskazuju pažljivo oblikovanu strukturu oplate armiranog betona. Južno pročelje svojim jasnim horizontalizmom upućuje na Galićevu neupitnu opredijeljenost Le Corbusieru, što se vidi i iz koncepta cijele zgrade. Prizemlje je tu uvučeno, prozračno, s trgovačkim i ugostiteljskim sadržajima između jakih konstrukcijskih nosača zgrade. Time se tijelo zgrade vizualno odvojilo od zemlje. Zgrada je privlačna zbog načina na koji se „goli“ beton, oblikovan jednostavnim skidanjem oplate, približio mjerilu čovjeka, a početkom pedesetih to je označilo veliki kvalitativni pomak u jugoslavenskoj (hrvatskoj) arhitekturi višestambenih zgrada.

Obnova

Stanje pedesetak godina staroga betonskog zdanja, zahtjevi i potrebe njegovih stanara, kao i odobreno sufinanciranje od Grada Zagreba, doveli su do obnove pod stručnim nadzorom zagrebačkog Zavoda za zaštitu i obnovu spomenika kulture i prirode. Radovi su počeli 2009. te nastavljeni i završeni 2010. god.

Literatura

• Biondić, Lj.: Kritička analiza stambene arhitekture u djelu arhitekta Drage Galića - evolucija i tipologija, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb (1996)
• Ivanković, V: Le Corbusier i Drago Galić – kritički eksperimenti arhitekture višestambenih zgrada, Prostor, Volume 17, Issue 1 (37), Zagreb (2009)
• Maroević, I.: Antologija zagrebačke arhitekture, Art studio Azinović, Zagreb (2003)
• Ivanković, V. (2008): Ulica grada Vukovara 1945.-1971. i moderne vizije Zagreba u 20. stoljeću - refleksije utjecaja internacionalnog stila u hrvatskoj arhitekturi i urbanizmu nakon Drugog svjetskog rata, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb (2008)
• Mijić, D.: Analiza moderne stambene arhitekture u Hrvatskoj i svijetu na primjeru djela Drage Galića i Le Corbusiera, završni rad, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, Građevinski fakultet Osijek (2012)
• Ivanković, V. (2012): Le Corbusierov model Unité – Simboličko značenje u obnovi Francuske nakon Drugoga svjetskog rata, Prostor, Volume 20, Issue 1 (43), Zagreb (2012)
• Blake, P.: Majstori graditelji, biblioteka Psefizma, Zagreb (1998)
• Štulhofer, A., Uchytil, A., Barišić, Z.: Drago Galić, monografija, Sveučilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultet, Zagreb (1998.)
• Premerl, T.: Zagreb – grad moderne arhitekture, Stoljeće zagrebačke arhitekture, „Durieux“, 82, Zagreb, (2003.)
• Laslo A.: Arhitektonski vodič ZAGREB 1898.-2010., Arhitekst d.o.o. i Drušvo arhitekata Zagreba, 200, Zagreb (2010.)
• Ormarski stanovi – „Marseilleski“ projekat Le Corbusiera, „Arhitektura“ 25-27: 76-77,95, Zagreb (1949.)