Zenata
| Zenata Iznaten | |
|---|---|
 | |
| Regije svijeta | Magreb |
Zenata (berberski: Iznaten ili Iznasen, arapski: زناتة) bili su berberski plemenski savez, koji je za srednjeg vijeka bio rasprostranjen po centralnom i zapadnom Magrebu.[1]
Većinom nomadski stočari deva, - Zenate su bili vrlo heterogen savez, sastavljen od brojnih plemena i malih porodičnih klanova. Među njima su glavnu ulogu imala plemena; Magrava, Banu Ifran i Banu Marin. Iz redova Zenata nastale su dvije marokanske dinastije; Marinidi i Vatasidi koje su vladale između 13 i 16. vijeka, i Abdalvadidi koji su vladali Sultanatom Tlemsen.[1]
Sa Zenetama su jezično povezani Rifi na sjeveru Maroka, i dio alžirskih Berbera iz Auresa (naročito oni koji govore Šaviju).[1] u južnom Alžiru.
Historija[uredi | uredi kod]
U vrijeme Arapske invazije na Sjevernu Afriku, prema Ibn Haldunu najmoćnije pleme Zeneta bilo je Banu Ifran koje se prostiralo od Tripolitanije, Ifrikije sve do krajnjeg zapada Magreba.[2]
Poput većine Zeneta i Banu Ifran su prihvatili islamski Haridžizam, a poneki Ibadizam. Velika haridžitsko - berberska pobuna zakrvavila je Magreb u 8. vijeku i dovela do konstituiranja brojnih emirata, koji su većinom bili mali i kratkotrajni.[2]
Dva haridžitska emirata osnovana su u centralnom Magrebu, a trećem je prijestolnica bila Sidžilmasa na jugu koja je nekoliko vijekova kontrolirala transsaharsku trgovinu.[2]
U Tiaretu je ibadijski emirat osnovao perzijski plemić Abd ar-Rahman ibn Rustam, koji nije dugo potrajao jer se bazirao na teokratskoj organizaciji.[2] Drugi haridžitski emirat u centralnom Magrebu, imao je za prijestolnicu Tlemsen.[2]
Savezništvo između plemena Banu Ifran i Magrava, koji su bili dobro povezani sa vladarima Omejadskog Kalifata iz Cordobe predstavljalo je ozbiljnu prijetnju Fatimidskom kalifatu, kog je zamalo uništio Abu Yazid (znan po nadimku Ṣāhib al-Himār Vlasnik magarca). On je nakon zauzimanja Kairuana, - 945. opsjedao fatimidskog kalifa Muhameda al-Kaima Bi-Amrilaha u njegovoj prijestolniciMehdiji. Od propasti ga je spasila intervencija Zirida, kad su se Fatimidi oporavili započeli su neumoljivu borbu protiv Haridžita iz Ifrikije.[2]
Za razliku od njih oni iz centralnog Magreba, naročito Banu Ifran iz Sultanata Tlemsen, uspjeli su sačuvati svoju vlast i proširiti svoj teritorij zahvaljujući savezu sa iberijskim Omejadima tradicionalnim rivalima Fatimida. Zenit Banu Ifrana bio je sredinom 10. vijeka za vladavine Jale ibn Muhameda koji je zauzeo Oran i izgradio prijestolnicu Ifgan, kod Maskare.[2]
Nakon tog počeo je raspad Zeneta pod udarima fatimidskih snaga, jedan dio prešao je u Al-Andalus, a veći dio na krajnji zapad Magreba, a dobar dio se raspršio i vratio nomadskom stočarstvu.[2]
Posljednji je pao Tlemsen koji se pokušao oduprijeti širenju Almoravida pod udarima njihova emira Jusufa ibn Tašfina.[2]
Izvori[uredi | uredi kod]
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- Zénètes (fr)