Zajednički poduhvat

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Zajednički poduhvat (engl. joint venture) je ugovor kome dve ili više osoba, ili preduzeća, udružuju svoju imovinu i/ili rad radi ostvarenja unaprijed određenog poslovnog poduhvata, a posle, pošto se poslovni pothvat ispuni, osobe se razdružuju, s tim da učesnici proporcionalno svom udelu ili dogovoru dele dobitak i snose gubitak.[1]

Zajednički poduhvat je sličan partnerstvu, ali se od njega razlikuje po tome što se odnosi na unapred određenu poslovnu operaciju čije je ostvarenje vezano na određeno vreme (makar i na više godina), dok partnerstvo predstavlja zajedničko vođenje poslova u svim segmentima njihove delatnosti i u pravilu je trajan poslovni odnos.

Formulisanje

[uredi | uredi kod]

Joint venture može se formulisati kroz niz koraka, pri čemu je za svaki potrebno mnogo rada, te svaki korak mora biti precizan. Ti koraci su:[2]

  • ciljevi, struktura i projektovanje forme zajedničkog poduhvata, uključujući i iznos ulaganja kao i financijske aranžmane i dug
  • proizvodi koje će preduzeće zajedničkog poduhvata proizvoditi, njihov tehnički opis i upotreba
  • alternativne proizvodne tehnologije
  • procenjene vrednosti opreme
  • procenjena cena (e) proizvoda
  • cena financijskog ulaganja
  • analiza tržišta za proizvod koji će se proizvoditi, unutar i izvan terotorija
  • analiza konkurencije
  • projektovanje prodaje i metoda distribucije
  • detalji ponude, uključujući i marketing (reklamiranje), transport i skladištenje proizvoda, kao i njihovo ispitivanje kvaliteta, poslovi vezani uz nusproizvode i otpad
  • procenjeni troškovi za transfer tehnologije
  • strani marketing na ciljanom tržištu
  • potrebno osoblje i njihova obuka
  • financijska projekcija
  • uticaj na okolinu
  • socijalna naknada.

Studija izvodljivosti

[uredi | uredi kod]

Studija izvodljivost pokazuje isplativost projekta zajedničkog poduhvata, a u nju je uključen čitav niz parametara, kao što su:

  • partneri zajedničkog poduhvata
  • ciljevi i struktura preduzeća zajedničkog poduhvata
  • ulaganje i financiranje projekta
  • proizvodi preduzeća te njihov opis
  • tehnologija proizvodnje
  • troškovi potrebne opreme
  • troškovi transfera tehnologija
  • analiza cenovna koristi
  • analiza tržišta
  • analiza konkurencije
  • troškovi opskrbe, transporta, skladištenja, nusproizvoda i otpada.
  • potrebno osoblje i njihova obuka.

Neki od nedostataka u zajedničkom poduhvatu mogu biti:[3]

  • različite filozofije u određivanju očekivanja i ciljeva između joint venture partnera.
  • neravnoteža u visini ulaganja i stručnosti.
  • neadekvatna identifikacija, podrška i kompenzacija kod višeg vođstva i menadžmentskog tima.
  • prilikom udruživanja preduzeća iz različitih kontinenata, dolazi do sukoba kultura i načina rukovođenja kod JV partnera.

Postotak zajedničkog ulaganja

[uredi | uredi kod]

U Sjedinjenim Državama, da bi se osnovalo joint venture društvo, potreban je sljedeći nivo ulaganja:[4]

  • manje od USD 3 miliona; 70% glavnice moraju činiti investicije.
  • više od USD 3 miliona; 50% glavnice moraju činiti investicije.
  • više od USD 10 miliona; 40% glavnice moraju činiti investicije.
  • više od USD 30 miliona; 33% glavnice moraju činiti investicije.

Strani investicioni partneri u SAD-u moraju uložiti minimalno 25% od ukupne vrednosti glavnice. Kineski ulagači nemaju zakonom predviđeni minimum ulaganja.

Prekid

[uredi | uredi kod]

Joint venture društvo može prestati sa radom kada se:

  • ostvare ciljevi JV pothvata
  • ne ostvare ciljevi JV pothvata
  • jedan ili oba partnera se ne slažu sa ciljevima zajedničke JV tvrtke
  • jedan ili oba partnera počinju razvijati nove ciljeve
  • istekne vreme zajedničkog pothvata
  • zbog pravnih ili finansijskih razloga
  • zbog razvoja tržišnih uslova u kojima zajednički pothvat više nije relevantan.

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Robert Wallace (2004). Strategic Partnerships: An Entrepreneur's Guide to Joint Ventures and Alliances. Kaplan Publishing. ISBN 978-1-60714-060-3. 
  2. Sharing Capital, Technology, Human Resources, Risks and Rewards
  3. Joint Venture Law & Legal Definition
  4. The pros and cons of joint ventures

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Robert Wallace (2004). Strategic Partnerships: An Entrepreneur's Guide to Joint Ventures and Alliances. Kaplan Publishing. ISBN 978-1-60714-060-3. 

Spoljašnje veze

[uredi | uredi kod]