Zaharija (knjiga)

Izvor: Wikipedia
Stari zavjet
Judaizam, Protestantizam,
Katoličanstvo, Pravoslavlje
Deuterokanonske knjige
Pravoslavlje
Istočno i rusko
pravoslavlje
Istočno pravoslavlje
uredi

Zaharija je jedna od knjiga Biblije, dio Staroga zavjeta. Pripada u proročke knjige i to u skupinu 12 malih proroka (12 kraćih proročkih knjiga u Starome zavjetu). Biblijska kratica knjige je Zah.

Zaharija je drugi prorok nakon povratka iz babilonskog zatočeništva. Njegovo ime znači "Jahve se sjeća". Prorokovao je kada i prorok Hagaj, ali o različitim temama. Spominje se u Nehemijinoj knjizi, bio je glavar Idove svećeničke obitelji (Neh 12,6).

Gustave Doré: Zaharijino viđenje četiri konjanika (Zah 6,1-8)

Ovu proročku knjigu, Zaharija je počeo pisati "osmoga mjeseca druge godine Darijeve (Zah 1,1)" [1]. To je druga godina vladavine perzijskog kralja Darija I. Velikoga tj., 521./520. g. pne. U 7. poglavlju spominje se vrijeme: "četvrte godine kralja Darija, četvrtoga dana devetoga mjeseca (Zah 7,1)." Smatra se, da je posljednjih 5 poglavlja Zaharija napisao tek oko 480. g. pne. [2] Knjiga počinje pozivom na pokajanje. Od 1. do 6. poglavlja opisano je 8 viđenja, koja je Zaharija imao noću. Smatra se, da je to simbolički presjek povijesti židovskog naroda s ciljem, da se ohrabri narod koji se vratio iz babilonskog zatočeništva. Simboličko krunjenje Jošue (Zah 6,9-15) opisuje kako će kraljevstvo svijeta postati Mesijino Božje kraljevstvo. Sedmo i osmo poglavlje, odgovaraju na pitanje, da li treba nastaviti dane posta i nakon povratka iz izgnanstva. Ostala poglavlja su su proročanstva nakon gradnje jeruzalemskog hrama. Sastoje se od dva govora. Prvi je o prvom dolasku Mesije. Tu je prorokovano, da će Isus ući u Jeruzalem ponizan, jašući na magarcu, mladetu magaričinu (Zah 9,10), što se i dogodilo. Mesiju neće svi prihvatiti. U drugom govoru prorokuje se drugi dolazak Mesije i konačna pobjeda Boga i njegovog naroda.

Izvori[uredi - уреди]