Zagorje ob Savi

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Zagorje ob Savi
Panorama grada
Panorama grada
Koordinate: 46°08′N 15°0′E / 46.133°N 15.000°E / 46.133; 15.000
Država  Slovenija
Pokrajina Štajerska
Statistička regija Zasavska
općina Občina Zagorje ob Savi
Površina
 - Ukupna 2.8 km²[1]
Visina 269.5
Stanovništvo (2013.)
 - Urbano područje 6 320[1]
 - Urbana gustoća 2 257 stan./km²[1]
Vremenska zona UTC+1 (UTC+2)
Poštanski broj 1430
Službena stranica www.zagorje
Karta
Zagorje ob Savi is located in Slovenija
Zagorje ob Savi
Zagorje ob Savi

Zagorje ob Savi (njemački: Seger an der Sau) je rudarski grad od 6 320 stanovnika[1], administrativni centar istoimene Občine Zagorje ob Savi u sredini Slovenije.

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Zagorje ob Savi leži udaljeno oko 52 km od centra Ljubljane u pravcu sjeveroistoka, u prostoru zvanom Zasavska, pored kanjona rijeke Save, u kotlini potoka Medija, koja je udaljena oko 1.5 km od Save.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Zagorje je prvi put spomenuto u dokumentima - 1296. pod imenom Sagor (Sagur)[2] kao feud Akvilejske patrijarhije.

Zagorje se počelo privredno razvijati od 1755. kad su pronađene zalihe ugljena. Ispočetka to i nije bio neki unosan posao, jer se kopao površinski, a relativno male količine bi se isporučivale kupcima tako da se prevozio po Savi, ili volovskim zapregama po lošim putevima. Situacija se popravila 1795. kad je belgijski industrijalac Leopold Ruard otvorio prvi rudnik za potrebe svoje željezare. Velik korak u razvoju poslovanja bila je 1880. kad se zagorski rudnik udružio sa Rudarskim dioničarskim društvom iz Trbovlja, u to vrijeme najveći kupac bila im je moćna državna željeznica, pa je to bio period kontinuiranog rasta.[2]

Ugljen je bio sjajna podloga za otvaranje drugih pogona, pa se počelo proizvoditi staklo, za potrebe idrijskog rudnika žive koji su u posebne staklene posude pakirali živu. To je bila prva staklarna u tadašnjoj austriji koja je za svoj pogon koristila ugljen.[2] Kad je posao sa staklom propao, ona je preuređena u topionicu cinka, pored tog otvorili su i topionicu olova na bazi rude iz obližnje Litije.[2]Tako je Zagorje jedno vrijeme bilo centar slovenske metalurgije. Eksploatacija ugljena od kraja 1980-ih počela je stvarati gubitke, pa je 1995. slovenska država zatvorila rudnik, a u dijelu njegovih okana otvorila Rudarski muzej.[2]

Kuriozum je da je od 1973. do 1980-ih kao mladi ekonomist u tadašnjem IGM Zagorje radio Janez Drnovšek budući predsjednik Jugoslavije i Slovenije.

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. 1,0 1,1 1,2 1,3 "Slovenia: Zasavska" (engleski). City population. http://www.citypopulation.de/php/slovenia-zasavska.php. pristupljeno 24. 04. 2014. 
  2. 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 "Zagorje nekoč" (slovenski). Občina Zagorje ob Savi. http://www.zagorje.si/podrocje.aspx?id=29. pristupljeno 24. 04. 2014. 

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]