Zadarski perivoji

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije

Perivoj kraljice Jelene Madijevke[uredi - уреди | uredi izvor]

Zadar je svoj prvi javni Gradski perivoj - današnjeg naziva Perivoj kraljice Jelene Madijevke - dobio dok je još bio grad-tvrđava, kada se nakon povečerja više nije moglo izlaziti iz grada. Zato je taj perivoj punih četrdeset godina predstavljao neku vrstu balkona grada jer se iz njega pružao krasan pogled na more i okoliš, a uz blagi miris mediteranske flore moglo se uživati u svim organiziranim događanjima u perivoju.

Perivoj je otvoren dana 16. rujna 1829. godine, a podigao ga je po vlastitim zamislima tadašnji vojni upravitelj grada barun Franz Ludwig von Welden - pasionirani botaničar, koji je oduševljen dalmatinskom florom i osmislio perivoj. Dao mu je ime Gradski perivoj i predao ga je na ugodu i njegu građanima. A u tom je trenutku takvu odluku mogao donijeti samo on, jer je perivoj podignut na najvećem bastionu zadarske utvrde, iako su bastioni bili vojni objekti.

Perivoj je imao sva obilježja romantizma. Vrlo je zanimljiv zbog objekata smještenih u njemu: maurske kavane, kineske pagode, grčkog hrama, eksedre, ledane, obeliska, umjetne špilje i sl. O otvorenju perivoja svjedoči kameni uklesani natpis sačuvan do danas (WILLKOMMEN DEN 16 SEPT 1829), te knjižica prigodnih pjesama na različitim jezicima između kojih i na hrvatskom. Kako do tada u gradu nije bilo javnog perivoja, građani su se okupljali na "ledini kraj Pinellija". Novi gradski perivoj nudio je mnogo više od običnog okupljališta. Imao je kavanu u maurskom stilu u kojoj su se služila rashlađena pića i nudio napitak "od arapske leće" - kava, kao veliki novitet toga doba. Mogao se naručiti i sorbet - voćni sladoled napravljen od leda iz ledane. Subotom i nedjeljom u perivoju je svirala glazba, izvodili su se igrokazi i razne sportske egzibicije.

Gradski perivoj je, također, bio i muzej na otvorenom, jer su po njemu bile razmještene biste i kipovi, a stolovi i klupe u perivoju bili su složeni od kapitela, stupova i drugih ulomaka. Razni natpisi iz rimskog doba, pa čak i jedan veliki fosil ribe smješteni su u eksedru - polukružno zdanje s kamenom klupom i dva kipa satira na ulazu, te zatvoreno rešetkom. Na istočnom vrhu bastiona sagrađena je mala kineska pagoda koja je služila kao glazbeni paviljon. U perivoju je postojao i obelisk, te Venerin hramić - polukružna kolonada s kipom u sredini. Građani Zadra su iz zahvalnosti Weldenu 1844. godine sagradili malu umjetnu špilju sa spomenikom od mramora na kojem je uklesan i pozlaćen natpis na latinskom jeziku - akrostih, čija početna slova daju Weldenovo ime.

Povodom dolaska cara Franje Josipa u Zadar na vrhu brežuljka je izgrađena još jedna kineska pagoda šesterokutnog oblika na tri etaže, sa savinutim "kineskim" krovom. Tom prigodom, kao poklon caru, snimljen je album fotografija značajnih objekata i spomenika Zadra, a čak dvije fotografije prikazuju Gradski perivoj. Na njima se lijepo vide pagoda, hramić, umjetna špilja, kamenjar, te sam ulaz u perivoj koji je godine 1893. preuređen na inicijativu tek osnovanog Društva za uljepšavanje grada. Takav izgled ulaza je sačuvan do danas. Međutim, Društvo za uljepšanje grada nije stalo na tome već su izvršene i nove sadnje, pa je iduće godine posađeno čak 600 borova po brežuljku, zbog čega su morale biti poništene neke staze.

U perivoju je postojala voda već od 1877. godine, dovedena iz obližnje cisterne Pet bunara. Kako je Gradski perivoj bio jedan od centara društvenih zbivanja u gradu, u novinama su se često mogle pročitati zgode i događaji iz perivoja. To su najčeće bili koncerti, igrokazi, pantomima, izložbe, te razne sportske egzibicije poput dizanja balonom ili pokazivanja snage.

Dvije godine nakon što je Zadar dobio struju, dakle, 1896. osvijetljen je ulaz u perivoj sa dva željezna kandelabra, svaki s po tri staklene kugle. Osvijetljena je i kavana u perivoju. Međutim, veliki kandelabar koji je postavljen na glavnom gradskom trgu 1894. godine (tadašnja Piazza dei Signori), odvukao je gradsku glazbu iz perivoja, pa je svaku drugu nedjelju svirala na trgu. Drugi bitan događaj koji je umanjio posjećenost perivoja bila je izgradnja Nove rive (danas Obala kralja Petra Krešimira IV) 1875.-1906. god., promenade uz Zadarski kanal. Nova riva u svojoj duljini od oko 800 metara i četrnaest reprezentativnih zgrada, uz dvostruki drvored i cvjetne gredice, imala je poštu, hotel, tri kavane i gat gdje su pristajali putnički parobrodi. To je bilo dovoljno da se središte gradskih zbivanja prebaci na Novu rivu. Treći značajan događaj bio je rušenje kortine - zida između bastiona Grimani i bastiona Moro, tj. između Gradskog i tzv. Malog perivoja. Zidine su srušene 1907. god. kako bi se osigurao novi kolni prilaz središtu grada. Time je Gradski perivoj izgubio vezu s drvoredom na gradskim bedemima i manjim perivojima na bastionima, koji su podignuti nakon što je Zadar 1868. god. prestao biti tvrđavom, a bili su omiljena gradska promenada i logičan nastavak šetnje po gradskom perivoju.

Gradski perivoj je jako oštećen u Drugom svjetskom ratu, a stradali su i neki arhitektonski elementi. S obzirom na starost od preko 175 godina, u perivoju je preživjelo malo izvornih biljaka. Sačuvana arhitektura se obnavlja, a popunjava se i biljni fundus, tako da je taj perivoj i danas najljepši zadarski perivoj.

Perivoj Vladimira Nazora[uredi - уреди | uredi izvor]

Zadarski najveći perivoj je Perivoj Vladimira Nazora, nekadašnji Perivoj Blažeković. Nastao je na bivšoj gradskoj utvrdi Forte, veličine oko 5,5 ha. Utvrda je podignuta na mjestu gradskog predgrađa - Varoša u 16. stoljeću po nacrtu i pod nadzorom mletačkog generala Sforze Pallavicina. U njoj je sagrađeno više vojarni, skladišta, barutana, te cisterna.

Perivoj je podignut od 1888.-1890. godine zaslugom austrijskog namjesnika za Dalmaciju Dragutina Blažekovića. Po otvorenju 1890. nazvan je Vojni perivoj. Iako je bio otvoren za javnost i dalje je bio pod vojnom upravom. Da bi zadržala pravo vlasništva nad utvrdom odnosno perivojem, vojska je zatvarala perivoj za javnost jedan dan u godini, obično u proljeće. U novinama bi bilo objavljeno da se zatvara zbog vojne vježbe, ali to je vjerojatno bila dobra prilika da se detaljno uredi pred kretanje vegetacije.

Kako je Dragutin Blažeković iste godine umirovljen, a nakon tri godine je i umro, njemu u čast perivoj je nazvan Perivoj Blažeković. Iako malo oštećena, o podizanju perivoja i danas svjedoči kamena ploča na kojoj piše:

"Dieser Park wurde von den k : k : k Truppen unter werktätiger Aushilfe der k : k : Forst-inspection aufgelegt 1888-1890" / Ovaj perivoj su podigle carske i kraljevske trupe, pod djelotvornim nadzorom carsko-kraljevske šumarske inspekcije, 1888.-1890.

U perivoju su uređene staze obrubljene kamenom pješčenjakom i veprinom, postavljene su klupe i rasvjeta. Po nacrtu iz 1906. god. parter je bio bogato posađen, a u njemu je postojala i bogata kolekcija ruža. Aleje čempresa još su i danas vidljive, kao i stoljetni borovi, te neke druge vrste. Jedino su lovori vremenom iz grmova prerasli u velika stabla i počeli dominirati perivojem, te pomalo cvjetni parter prekrili gustim sklopom krošnji. U perivoj se ulazilo kroz nekadašnje ulaze u utvrdu sa zapadne i istočne strane. Kako je utvrda bila nekad okružena obrambenim kanalima s morem, te morskom obalom, perivoj su zvali i "Zeleni otok". Istočni kanal je zatrpan prije otvorenja perivoja, dok je zapadni, između bastiona Grimani tj. Gradskog perivoja i Fortea tj. Perivoja Blažeković još postojao.

Godine 1909. u perivoju su otvorena nova, sjeverna vrata koja su omogućila lakši prilaz perivoju, a otvorena su jer je tu izgrađena nova prometnica. Tada je perivoj dijelom preuređen i izmijenjen je raspored staza u tom dijelu. Blizu ulaza je napravljen ribnjak s vodoskokom u sredini.

Godine 1910. u perivoju je postavljena brončana bista Dragutina Blažekovića na kamenom secesijskom postamentu. Autor biste poznati je zadarski kipar Bruno Bersa. U perivoju je postojala i bista cara Franje Josipa, ali nažalost, obje su biste uklonjene u doba talijanske vlasti i nisu sačuvane do danas. Dolaskom Talijana na vlast perivoj je prestao biti pod vojnom upravom. Vojna cisterna je uređena, pa je od tada služila i za javnu upotrebu. U doba talijanske vlasti, pred Drugi svjetski rat, kroz utvrdu je probijen i kolni prilaz vojarni, tako da je južni dio perivoja ostao odcijepljen.

Unatoč znatnim oštećenjima od bombardiranja tijekom rata, perivoj je ostao sačuvan do danas u nepromijenjenoj veličini, zahvaljujući tome što je na utvrdi Forte. Nakon rata je obnovljen, a 1968. godine je proglašen spomenikom prirode.


Tekst preuzet s Nasadi d.o.o. Zadar