Na ovoj stranici nalazi se popis svih izabranih članaka za 2021. godinu, od 1. siječnja2021. do 31. prosinca2021. godine. Sustav izbora ostao je nepromijenjen u odnosu na prethodnu godinu, tako da su se birala tri članka svaki mjesec. Izabrano je ukupno 36 članaka.
Jedinice NOVJ vodile su ogorčene borbe od 27. maja do 15. juna da bi probile neprijateljski obruč. Do 31. maja je sedam brigada prikupljeno na prostoru između Pive i Sutjeske. Prvi pokušaji, 5. i 7. juna, da se front neprijatelja probije u donjem toku Sutjeske, nisu uspeli. Proboj preko nabujale Sutjeske, u njenom srednjem toku, kod Tjentišta, izvršila je 1. proleterska divizija.
Odigrane su ukupno 22 utakmice kroz dvije grupne faze, a postignuto je ukupno 88 golova, odnosno četiri po utakmici. Najbolji strijelac bio je Brazilac Ademir s osam golova. Ovo je također bilo prvo natjecanje na kojem se, za pehar prvaka, koristio naziv Trofej Julesa Rimeta, kako bi se komemirirala 25. godina Rimetova vođenja FIFA-e. (Čitav članak...)
Srednjovjekovna medicina u zapadnoj Europi predstavljala je mješavinu ideja naslijeđenih iz antike, duhovnih utjecaja i onoga što je Claude Lévi-Strauss definirao kao "šamanistički kompleks" i "društveni konsenzus". U srednjem vijeku tradicija znanstvene medicine nije postojala, a medicinske su se znanja razvijala usporedo s duhovnim utjecajima. U razdoblju ranog srednjeg vijeka, nakon pada rimskog carstva, standardno se medicinsko znanje temeljilo na naslijeđenim grčkim i rimskim tekstovima, sačuvanim velikim dijelom u samostanima, ali i na drugim mjestima. Međutim, ideje o porijeklu bolesti i njihovom liječenju nisu bile sasvim sekularne, već su se temeljile i na jednom pogledu na svijet u kojem su veliku ulogu, uz fizičke uzroke, igrali takvi faktori kao što su sudbina, grijeh i utjecaj zvijezda. Tako je i učinkovitost određenog lijeka bila povezana s uvjerenjima liječnika i pacijenta, a ne s empirijskim dokazima, pa su remedia physicalia (= fizički lijekovi) često bili podređeni duhovnim metodama izlječenja. Premda u teoriji medicine u srednjem vijeku nije postignut nikakav napredak u odnosu na antičku i arapsku medicinu, ipak je učinjen značajan napredak u primjeni trava i drugih praktičnih lijekova, a liječnici su putem ogleda, opažanja i vlastitog iskustva otkrili i neke načine liječenja koje potvrđuje i suvremena medicina. (Čitav članak...)
Dalí je u povijesti zapamčen po svojim snažnim i bizarnim slikama, te kao jedan od najpoznatijih predstavnika nadrealizma u slikarstvu. No, unatoč njegovom jedinstvenom načinu slikanja, mnogi stručnjaci upravo taj način atributiraju utjecaju renesansnih majstora. Među njegovim enormnim opusom ipak je najpoznatija njegova slika Postojanost pamćenja (Mekani satovi) dovršena 1931., koja je, osim po svojoj iznimnoj umjetničkoj vrijednosti, poznata po tome što je korištena u mnogim igranim i animiranim filmovima. Svoje umjetničke ambicije, Dalí je usmjerio i na fotografiju, dizajn, književnost i snimanje filmova. Surađivao je i s Waltom Disneyjem na nikad dovršenom, za Oscara nominiranom animiranom filmu pod nazivom Destino, koji je dovršen i izdan tek 2003. godine. Na području igranog filma surađivao je sa slavnim Alfredom Hitchcockom na filmu Začarana iz 1945. za koji je napravio slavnu scenu sna, a sa svojim prijateljem, redateljem Luisom Buñuelom surađivao je (scenarij i gluma) na avangardnim filmovima Andaluzijski pas i Zlatno doba. (Čitav članak...)
Povlačenje četnika sa nemačkom vojskom 1944-45 predstavlja završnu fazu Drugog svetskog rata u Jugoslaviji, kada su zajedno sa okupacionim trupama i njihovi lokalni suradnici počeli napuštati svoje prostore.
Kevin Edward McHale (Hibbing, MN, 19. prosinca1957.) je umirovljeni američki košarkaš i trener te televizijski komentator koji je igrao na poziciji krilnog centra, a cijelu profesionalnu karijeru proveo je kao igrač Boston Celticsa. McHale je bio član slavne Birdove generacije iz 80-ih godina te je zajedno s Birdom i Parishom činio prvu "Veliku trojku" u historiji Celticsa; s momčadi je dva puta osvojio naslov prvaka. Danas ga se smatra jednim od najboljih krilnih centara svih vremena, a uvršten je među 50 najvećih igrača u historiji NBA lige te je primljen u Kuću slavnih.
Nakon umirovljenja se za poslio u Minnesota Timberwolvesima, gdje je tokom godina radio različite poslove, od komentatora, generalnog menadžera pa sve do glavnog trenera prve momčadi u dva navrata. Četiri je godine vodio i Houston Rocketse, ali je dobio otkaz 2015. godine nakon što je u sezonu ušao s omjerom 4:7. Trenutno je stručni sukomentator i analitičar u popularnoj emisiji NBA on TNT. (Čitav članak...)
Renesansa u Škotskoj bila je kulturni, intelektualni i umjetnički pokret u Škotskoj, koji je trajao od kasnog petnaestog stoljeća do početka sedamnaestog stoljeća. Povezana je sa panevropskom renesansom, za koju se obično smatra da je započela u Italiji u kasnom četrnaestom stoljeću i da je prodrla do sjeverne Evrope u formi sjevernoevropske renesanse u petnaestom stoljeću. Uključila je pokušaj oživljavanja principa klasičnog doba, uključujući humanizam, duh učenjačkog istraživanja, skepticizma i koncepata ravnoteže i proporcije. Historičari od dvadesetog stoljeća dovode u pitanje jedinstvenost i jedinstvo renesanse, ali vidljivo je da je u Škotskoj došlo do značajnih promjena u obrazovanju, intelektualnom životu, književnosti, umjetnosti, muzici, nauci i politici.
Kraljevski dvor igrao je u Škotskoj središnju ulogu u pokroviteljstvu i širenju renesansnih djela i ideja. Također je bio ključan za raskošno prikazivanje političke i religijske uloge monarhije. Renesansa je dovela do prihvaćanja ideja imperijalne monarhije, potičući škotsku krunu da se pridruži novim monarhijama podvlačeći autoritet i značaj monarha. (Čitav članak...)
Simge Sağın (rođena 8. avgusta 1981) turska je pjevačica, tekstopisac i kompozitor. Od početka 2010. godine počela je stvarati turske pop pjesme, a izdavanjem singla "Miş miş" 2015. godine postala je jedan od najslušanijih turskih umjetnika; ova pjesma ima preko 200 miliona pregleda na YouTube-u, a slijede je dvije pjesme koje imaju više od 100 miliona pregleda svaka – "Üzülmedin mi?" iz 2017. i "Öpücem" iz 2018.
Rođena u istanbulskom distriktu Šišli, Simge je odlučila da započne muzičku karijeru i uz očevu podršku upisala se na Turski muzički državni konzervatorijum na ITU-u kako bi stekla muzičko obrazovanje. Nakon diplomiranja bila je prateći vokal mnogih pop pjevača – prije nego što je izdala svoj prvi EP. (Čitav članak...)
Branitelj naslova bila je Danska, koja je 2019. godine na domaćem terenu postala prvak. Danci su, nakon pobjede protiv Švedske u finalu, obranili naslov i tako osvojili svoje drugo zlato u historiji. U utakmici za brončanu medalju, Španjolska je svladala Francusku 35:29 i tako osvojila svoju prvu medalju nakon 2013. godine, kada su bili svjetski prvaci. (Čitav članak...)
Premda je bilo i drugih pokušaja da se reformiran Rimokatoličkq crkvq, kao što su pokušaji Jana Husa, Petera Walda, i Johna Wycliffea, Martin Luther je općeprihvaćen kao glavni pokretač reformacije objavom svog djela Devedeset pet teza 1517. godine. Luther je svoj pokret započeo kritikom prodaje indulgencija, inzistirao je s iznošenjem teze da papa nema autoritet nad čistilištem i da katolička doktrina o blagu Božje milosti nema utemeljenja u evanđeljima. (Čitav članak...)
Fedra (latinski: Phaedra) jest fabula crepidata (rimska tragedija s temom iz grčke mitologije) od 1280 stihova, koju je napisao Lucije Anej Seneka. Drama se temelji na mitu o Fedri, supruzi atenskog kralja Tezeja, koja je plamtjela velikom žudnjom za svojim posinkom Hipolitom. Temeljena na grčkom mitu i tragedijiHipolit grčkoga tragediografa Euripida, Senekina Fedra jedan je od umjetničkih prikaza ove tragične priče. Seneka slika Fedru kao samosvjesnu osobu koja izravno slijedi svoju požudu, dok je u drugim prikazima ovog mita ona većinom predstavljena kao pasivna žrtva sudbine. Kod Seneke, lik Fedre preuzima na sebe spletkarenje i cinični pogled na svijet, koji su u tragedijama često karakteristični za lik dadilje.
Lucije Anej Seneka (lat. Lucius Annaeus Seneca, rođen oko 4. pne. u Córdobi — umro 65. u Rimu, poznat kao Seneka Mlađi ili Seneka Filozof) bio je rimski filozof i književnik, glavni predstavnik modernog, "novog stila", koji se u rimskoj književnosti razvio u vrijeme Neronove vladavine.
Seneka je rođen u Cordobi u Hispaniji, a odrastao je u Rimu, gdje je stekao obrazovanje iz retorike i filozofije. Otac mu je bio Seneka Stariji, stariji brat Lucije Junije Galion Anejan, a nećak pjesnik Lukan. Godine 41. n.e., pod carem Klaudijem, protjeran je na otok Korziku, ali mu je dopušteno da se vrati 49. godine i postane odgajatelj mladog Nerona. Kad je Neron postao car 54. godine, Seneka je postao njegov savjetnik i, zajedno s pretorijanskim prefektomSekstom Afranijem Burom, osigurao je Rimu odgovornu i umerenu upravu tijekom prvih pet godina Neronove vladavine. Utjecaj Seneke na Nerona s vremenom je opadao i 65. godine Seneka je bio prisiljen oduzeti si život zbog navodnog sudioništva u Pizonovoj zavjeri, u okviru koje se pripremao atentat na Nerona, premda je Seneka u toj stvari vjerojatno bio nevin. (Čitav članak...)
Službeni slogan filma bio je: Najbolja postava sumnjivih likova ikad upletenih u ubojstvo.
Murder on the Orient Express bio je, kao i većina Lumetovih filmova, kritički i komercijalni uspjeh, zaradivši oko $35,700,000 u odnosu na relativno niski budžet od samo $1,400,000. (Čitav članak...)
Renesansa u Poljskoj (poljski: Renesans, Odrodzenie; doslovno: preporod) trajala je od kasnog 15. do kasnog 16. vijeka i naširoko se smatra zlatnim dobompoljske kulture. Pod vladavinom Jagelovića, kruna Kraljevine Poljske (od 1569. dio državne zajednice Poljske i Litvanije) aktivno je sudjelovala u širokoj evropskoj renesansi. Višenacionalna poljska država prošla je kroz period kulturološkog rasta dijelom zahvaljujući vijeku bez velikih ratova - pored sukoba u slabo naseljenim istočnim i južnim graničnim područjima. Reformacija se proširila državom mirno i dovela do nasanka Poljske braće, dok su se uslovi života poboljšali, gradovi rasli i izvoz poljoprivrednih proizvoda obogatio populaciju, naročito vlastelu (šljahta) koja je dominirala novim političkim sistemom Zlatne slobode.
Devedeset pet teza ili Rasprava o moći i djelotvornosti indulgencija popis je prijedloga za akademsku raspravu koji je 1517. godine sastavio Martin Luther, profesor moralne teologije na Sveučilištu u Wittenbergu u Njemačkoj. U Tezama Luther iznosi svoje stavove protiv onoga što je on vidio kao zlouporabu prakse svećenstva da prodaje apsolutne indulgencije, odnosno pisane potvrde za koje se vjerovalo da će vremenski umanjiti kaznu u čistilištu za grijehe koje su počinili kupci indulgencija ili njihovi bližnji. U Tezama je Luther tvrdio da pokajanje koje je Krist tražio da bi se grijesi oprostili uključuje unutarnje duhovno pokajanje, a ne samo vanjsko sakramentalno priznanje. Tvrdio je da indulgencije navode kršćane na to da izbjegavaju istinsko pokajanje i tugu zbog grijeha, vjerujući da se mogu iskupiti od grijeha kupnjom oprosta. Te su indulgencije, prema Lutheru, obeshrabrivale kršćane da daruju siromašnima i vrše druga milosrdna djela, jer su vjerovali da su potvrde o oprostu duhovno vrijednije. Iako je Luther tvrdio da su njegovi stavovi o oproštajima u skladu sa stavovima pape, Teze osporavaju papinsku bulu iz 14. stoljeća u kojoj se navodi da bi papa mogao upotrijebiti riznicu Božje milosti i dobra djela prošlih svetaca kako bi dao vremenski oprost od kazne za grijehe. Teze su dane u obliku prijedloga o kojima se treba raspravljati, a ne kako popis Lutherovih definitivnih stavova, ali Luther je kasnije pojasnio svoja stajališta u Objašnjenjima rasprave oko vrijednosti indulgencija. (Čitav članak...)
Smatra se da je dorski dijalekt nastao u severozapadnoj Grčkoj, u Epiru i Makedoniji, gde se nalazila prapostojbina Dorana. U ostale oblasti proširio se tokom dorske najezde (oko 1150. pne.) i tokom kolonizacija koje su zatim usledile. (Čitav članak...)
Albanska književnost (alb. letërsia shqipe) započinje u srednjem vijeku i obuhvaća književne tekstove i djela napisana na albanskom jeziku. Može se odnositi kako na književnost koju su napisali Albanci iz Albanije, tako i na književnost Albanaca na Kosovu i pripadnika albanske dijaspore, posebno u Italiji. Albanski jezik čini posebnu granu unutar indoeuropske jezične porodice, sa kojim nijedan drugi jezik nije usko povezan. Porijeklo albanskog jezika nije u potpunosti poznato, premda postoje teorije prema kojima on predstavlja nasljednika drevnog ilirskog jezika.
U anonimnom spisu Dictionarium ad passagium iz 1332. godine, koji se pripisuje nadbiskupuAntivarijaVilimu Adamu ili pak francuskom nadbiskupu i hodočasniku Brokardu Monaku (Brocardus Monacus), navodi se da Albanci koriste latinična slova u svojim knjigama, iako se njihov jezik prilično razlikuje od latinskog. (Čitav članak...)
Kupidon i Psiha, na srpskohrvatskom govornom području (gotovo bez izuzetka) poznata kao Amor i Psiha, priča je izvorno poreklom iz romana Preobraženja(Metamporphoses), poznatog i pod naslovom Zlatni magarac(Asinus aureus), koji je u 2. veku nove ere napisao Lucije Apulej Madauranin (ili Platonik). Priča govori o tome kako Psiha (starogrčki: Ψυχή, "Duša" ili "Dah života") i Kupidon (latinski: Cupido, "Žudnja") ili Amor ("Ljubav", grčki Eros) prevazilaze prepeke ka ljubavi i konačno se sjedinjuju u svetom braku. Iako jedini veći narativ iz antike potiče od Apuleja, koji je živeo u 2. veku nove ere, Eros i Psiha pojavljuju se u grčkoj umetnosti već u 4. veku pre nove ere. Neoplatoničarski elementi u priči i aluzije na misterijske religije daju prostora različitim tumačenjima, pa je priča analizirana kao alegorija, u svetlu narodne priče, bajke i mita.
Često predstavljena kao alegorija ljubavi koja pobeđuje smrt, priča je bila čest izvor slika na rimskim sarkofazima, kao i u drugim sačuvanim delima antičke umetnosti. Od ponovnog otkrića Apulejeva romana u renesansi, Kupidon i Psiha često su se prikazivali u klasičnoj tradiciji. Za priču o Kupidonu u i Psihi znao je Boccaccio oko 1370. godine, ali prvo štampano izdanje datira iz 1469. godine. (Čitav članak...)
Prema Maxu Vasmeru i nekim drugim istraživačima, taj je etnonim možda izveden iz staroturkijske riječi za "šogora" (baja, baja-naq ili bajinaq; kirgiški: baja, turkmenski: baja, turski: baja i bacanak), što bi impliciralo da se termin u početku odnosio na "klan ili plemen povezano tazbinom". (Čitav članak...)
Posejdonije ili Posidonije (starogrčki: Ποσειδώνιος, Poseidonios, doslovno "Posejdonov") "iz Apameje" (ὁ Ἀπαμεύς) ili "s Rodosa" (ὁ Ῥόδιος), rođen oko 135. pne. i umro oko 51. pne., bio je starogrčkifilozof, političar, astronom, astrolog, geograf, povjesničar, matematičar i učitelj porijeklom iz Apameje u Siriji. Nakon što je jedno vrijeme učio stoičku filozofiju kod Panetija u Ateni, proveo je niz godina u putovanjima i znanstvenim istraživanjima u Hispaniji, Africi, Italiji, Galiji, Liguriji, Siciliji i na istočnoj obali Jadrana. Kao učitelj nastanio se na Rodosu, gdje je njegova slava privukla brojne znanstvenike. Uz Panetija, najviše je učinio na širenju stoicizma u rimskom svijetu, kako svojim spisima tako i osobnim predavanjima, a postao je dobro poznat mnogim vodećim ljudima svog doba, uključujući Pompeja i Cicerona.
Njegova su djela danas izgubljena, ali kasnijim su piscima pružila pravi rudnik informacija. Poznati su naslovi i predmeti više od dvadeset spisa koja je napisao. U filozofiji je zastupao stoički monizam i materijalizam. Zajedno s drugim stoicima iz srednjeg razdoblja, pokazivao je sinkretičke tendencije, slijedeći ne samo ranije stoičare, već i služeći se radovima Platona i Aristotela. (Cijeli članak…)
Kult heroja bio je jedna od karakteristika starogrčke religije. Kod Homera reč "heroj" (ἥρως / heros) označava svakog junaka u trojanskom ratu, bez obzira na to na kojoj se strani borio. Međutim, već od početka arhajskog razdoblja taj naziv posebno označava mrtvog čoveka, kome ljudi dolaze na grob ili neko posebno svetište, kako bi mu odali poštu i zamolili ga za milost, jer smatraju da mu slava koju je stekao za života ili pak neobičan način njegove smrti daju moć da pruži podršku i zaštitu živima. Heroj je bio više od čoveka, ali manje od boga, a tokom vremena najrazličitije vrste natprirodnih bića svrstane su među heroje. Ali razlika između heroja i božanstva nikako nije bila uvek jasna, posebno npr. u slučaju Herakla, najistaknutijeg heroja, ali i jednog od tipičnih.
Velelepne ruševine i tumuli iz grčkog bronzanog doba pružili su Grcima 10. i 9. veka pne. sliku jednog veličanstvenog i davnog doba, za koje su smatrali da je opisano u usmenoj epskoj predaji, koja dostiže književni vrhunac u Ilijadi. Nakon prekida, ponovo nalazimo mnogobrojne votivne darove po svetilištima, kao npr. na Lefkandiju, premda su imena onih koji su tako veličanstveno bili pokopani na tim lokacijama uglavnom već bila zaboravljena. (Čitav članak...)
Anali franačkog kraljevstva (latinski: Annales regni Francorum) ili Veliki lorški anali (latinski: Annales Laurissenses maiores, nazvani tako po manastiru Lorschu) naslov je srednjovekovne latinske hronike napisane u karolinškojFranačkoj, u kojoj se, po godinama, opisuju događaji u franačkoj monarhiji, počev od smrti majordomaKarla Martela 741. do početka krize pod Ludovikom Pobožnim 829. godine. Njihov autor nije poznat, premda je Wilhelm von Giesebrecht izneo tezu da je Arno od Salzburga napisao jedan stari odeljak Velikih lorških anala koji je sačuvan u primerku koji se nalazi u manastiru Lorschu. Veruje se da je Anale sastavilo više različitih autora i da su zatim ti zasebni odeljci sakupljeni u jednu zbirku. Izvrsno poznavanje dvorskih prilika sugeriše da su Anale napisale osobe koje su bile bliske franačkom vladaru, a njihovo početno oklevanje da komentarišu franačke poraze ukazuje na to da se radi o zvaničnom dokumentu u službi franačke propagande. Premda je hronika obojena jasnom pristrasnošću u korist Franaka, ona je ipak jedan od najvažnijih izvora za vojnu i političku istoriju u doba vladavine Karla Velikog.
UEFA Euro 2020., odnosno UEFA Europsko prvenstvo 2020., bilo je 16. izdanje UEFA Eura koje se od 11. lipnja do 11. srpnja2021. godine održalo u nekolicini europskih zemalja. Bio je to prvi puta da se završnica Europskog prvenstva održala u više od dvije zemlje. Turnir se održao u 11 gradova u 11 različitih zemalja, a inicijalno se trebao održati od 12. lipnja do 12. srpnja2020. godine. Ipak, turnir je odgođen za godinu dana zbog naglog izbijanja pandemije koronavirusa (COVID-19), što zbog nemogućnosti organizacije, što zbog toga da se nacionalnim ligama, koje su također bile odgođene, omogući da završe sezone u regularnim rokovima. Unatoč odgodi, UEFA je odlučila kako će turnir zadržati naziv "UEFA Euro 2020.".
Zbog činjenice da je imao najveći kapacitet od svih prijavljenih stadiona, londonskiWembley odabran je kao domaćin polufinalnih i finalnih utakmica, što je bio drugi put nakon 1996. godine da se finale igralo na tom stadionu, mada je tada u pitanju bio stari stadion istog imena. Stadio Olimpico u Rimu odabran je kao stadion na kojem se odigrala prva utakmica turnira između Turske i Italije. Turnir se inicijalno trebao odigrati u 13 gradova, ali su dva grada u procesu izgubila domaćinstvo.
Osim po domaćinstvu, ovo je prvenstvo bilo značajno i po tome što su na njemu, po prvi puta u historiji, igrale 24 reprezentacije, u odnosu na dotadašnjih 16 reprezentacija. Nakon 65 odigranih utakmica, naslov prvaka obranila je Španjolska, koja je rezultatom 22:20 svladala Hrvatsku. Jedan od domaćina, Norveška, pobijedila je Sloveniju u utakmici za treće mjesto i tako osvojila svoju prvu medalju na Europskim prvenstvima.
Kapetan hrvatske reprezentacije, Domagoj Duvnjak, izabran je za najboljeg igrača turnira, dok je norveški reprezentativac Sander Sagosen bio najbolji strijelac sa rekordnih 65 golova. Najboljim golmanom turnira proglašen je španjolski reprezentativac Gonzalo Pérez de Vargas. (Cijeli članak...)
Ovaj jezik, koji se dalje razvio pod bizantskom vlašću, nastavio je postojati do 12. stoljeća na raznim mjestima duž sjevernoafričke obale i neposrednog primorja, a neki podaci ukazuju na to da je možda postojao i sve do 14. stoljeća, a možda čak i do 15. stoljeća ili kasnije u određenim dijelovima unutrašnjosti. Zajedno s ostalim jezicima u regiji, kao što su berberski jezici, arapski je potom potisnuo i zamijenio afroromanski nakon arapskog osvajanja sjeverne Afrike. (Cijeli članak...)
Lukijan iz Samosate (cca 125 – iza 180) bio je asirskiretoričar, i veoma cijenjen satirički pisac koji je pisao na grčkom jeziku, poznat po izuzetno bogatom opusu. Djelovao je pod Antoninom, Markom Aurelijem i Komodom (g. 165. boravio je u Ateni). Poznat je po svom karakterističnom stilu izraza, kojim je često ismijavao praznovjerje, vjerske rituale i vjerovanje u paranormalno. Iako je njegov materinji jezik vjerojatno bio sirijski, sva njegova sačuvana djela napisana su u cijelosti na starogrčkom (uglavnom na atičkom dijalektu popularnom u razdoblju druge sofistike).
Sve što se zna o Lukijanovom životu potječe iz njegovih vlastitih djela, koja je često teško protumačiti zbog njegove opsežne upotrebe sarkazma. Prema njegovom govoru San, potjecao je iz obitelji niže srednje klase iz sela Samosate na obali Eufrata u zabačenoj rimskoj provincijiSiriji. Kao mladić bio je šegrt kod svog ujaka i učio za kipara, ali, nakon ovog neuspjelog izleta u kiparstvo, pobjegao je da bi se školovao u Joniji. Možda je postao putujući predavač i posjećivao visoke škole diljem Rimskog Carstva. Nakon što je stekao slavu i bogatstvo svojim poučavanjem, Lukijan se konačno nastanio u Ateni, gdje je proveo jedno desetljeće, tijekom kojeg je napisao većinu sačuvanih djela. U pedesetim je godinama možda imenovan za visoko plaćenog državnog dužnosnika u Egiptu, nakon čega nestaje iz povijesnih zapisa. (Cijeli članak...)
Elizabetansko doba (engleski: Elizabethan Era) epoha je u tudorskom perioduistorije Engleske tokom vladavine kraljice Elizabete I (1558–1603). Istoričari ga često prikazuju kao zlatno doba engleske istorije. Simbol Britanije (ženske personifikacije Velike Britanije) prvi put je korišćen 1572. godine, a često i kasnije, za obeležavanje elizabetanskog doba kao renesanse koja je inspirisala nacionalni ponos kroz klasične ideale, međunarodnu ekspanziju i pomorski trijumf nad Španijom.
Ovo "zlatno doba" predstavljalo je vrhunac engleske renesanse i svedočilo procvatu poezije, muzike i književnosti. To je doba najpoznatije po razvoju pozorišta, budući da su William Shakespeare i mnogi drugi sastavljali drame koje su predstavljale raskid sa ranijom pozorišnom umetnošću Engleske. Bilo je to doba istraživanja i ekspanzije u prekomorske zemlje, dok je kod kuće protestantska reformacija postala prihvatljivija za narod, sasvim sigurno nakon što je španska armada bila odbijena od britanske obale. To je bio i kraj perioda kada je Engleska bila zasebna kraljevina pre ujedinjenja kruna sa Škotskom. (Cijeli članak...)
Botulinski toksin, egzogeni neurotoksin ili botoks (engl.botulinum toxin, EC3.4.24.69, botulinum neurotoksin, BoNT), je enzim koji prozvodi bakterijaklostridijum botulinum (lat. Clostridium botulinum), i spada u grupu biološki najjačih otrova koji ostvaruje svoj paralitički efekat brzom i ireverzibilnom blokadom neuromišićne transmisije.
Unet u organizam inhibira oslobađanje acetilholina u neuromišićnim sinapsama uzrokujući u organizmu bolest poznatu pod nazivom botulizam. Srednja smrtna doza botulinskog toksina, kao jednog od najačih prirodnih otrova, je (LD50) 30 pg/kg nakon intravenske ili supkutane (potkožne) aplikacije, ili 3 ng/kg nakon udisanja. Njegova izuzetna toksičnost dokazana je u eksperimentalnim uslovima, kada posle intravenskog ubrizgavanja, u krv primata, srednja smrtna doza botulinskog toksina iznosi, (LD50) - 40-56 ng, ili kod tipa-C1 oko 32 ng, kod tipa-D oko 3.200 ng, i tipa-E oko 88 ng. (Cijeli članak...)
O strastima (starogrčki: Περὶ παθῶν; Peri pathōn), također prevedeno kao O afektima ili O osjećajima, djelo je grčkogstoičkog filozofa Hrizipa iz 3. stoljeća pne. Djelo nije sačuvano, ali je do nas došlo oko sedamdeset fragmenata iz rasprave koju je protiv tog spisa u 2. stoljeću napisao filozof i liječnik Galen. Uz to, Ciceron sažima značajne dijelove tog djela u svom spisu Rasprave u Tuskulu iz 1. stoljeća prije nove ere. Djelo O strastima sastojalo se od četiri knjige, od kojih su prve tri govorile o stoičkoj teoriji emocija, a četvrta knjiga o terapiji i imala je zaseban naslov — Terapija. Većina sačuvanih citata potječe iz prve i četvrte knjige, iako Galen daje i prikaz druge knjige na temelju stoičkog filozofa Posejdonija iz 1. stoljeća pne. O trećoj knjizi ne zna se gotovo ništa. (Cijeli članak...)
Pobjedom 4:2 nad Mađarskom, Italija je postala prva reprezentacija u povijesti prvenstva koja je obranila naslov te prva momčad koja je osvojila dva uzastopna naslova svjetskog prvaka. Treće mjesto osvojio je Brazil koji je porazio Švedsku. (Cijeli članak...)
Konzul u pratnji liktora; praefectus urbi mijenjao je konzula u njegovoj odsutnosti
Praefectus urbi ili praefectus urbanus (sh.gradski prefekt, upravitelj grada ili zapovednik grada) bio je prefektgrada Rima, a kasnije i Carigrada. Ta je magistratura, kako se pretpostavlja, nastala još u doba rimskog kraljevstva i zatim potojala tokom cele republike i carstva, da bi u razdoblju pozne antike dobila na važnosti. Dužnost prefekta nastavila je postojati i nakon pada zapadnog rimskog carstva: gradski prefekt, po imenu Iohannes, spominje se još 599. godine. Na istoku, u Carigradu, položaj prefekta postojao je sve do 13. veka.
Prema predanju, kad je Romul 753. pne. osnovao Rim i zaveo monarhijsko uređenje, ustanovio je i dužnost "čuvara grada" lat. custos urbis, da služi kao kraljev pomoćnik. "Čuvar grada", koga je imenovao kralj, služio je doživotno i istovremeno je obavljao dužnost prvaka senata(princeps senatus). (Cijeli članak...)
Holokaust u Litvaniji označava sistematsko istrebljenje Jevreja u dijelu Rajhskomesarijata Ostland koji je zauzimao prostor Litvanske Sovjetske Socijalističke Republike (osnovane 1940.) pod okupacijom Trećeg rajha. Od približno 208.000 ili 210.000 Jevreja procjenjuje se da ih je između 190.000 i 195.000 ubijeno prije kraja Drugog svjetskog rata, najviše u periodu od juna do decembra 1941. godine. U Holokaustu je stradalo preko 95 % svih litvanskih Jevreja što je najveći udio stradalih u svim zemljama u kojima je provođen zločin Holokausta. Istoričari ovako veliki udio stradalih pripisuju masovnom kolaboracionizmu od strane ne-jevrejskih lokalnih litvanskih paramilitarnih grupa, dok su motivi te kolaboracije predmet rasprava. Holokaust predstavlja najveći pomor stanovništva u tako kratkom periodu u istoriji Litvanije.
Događaji u zapadnim okupiranim dijelovima Sovjetskog Saveza koji su se odvijali u prvim nedeljama okupacije predstavljali su dramatično razbuktavanje politike provođenja Holokausta. (Cijeli članak...)
Nezavisna Albanija (alb. Shqipëria e Pavarur) je bila međunarodno nepriznata parlamentarna država osnovana u Valoni (tada Osmansko Carstvo a danas Republika Albanija) 28. novembra 1912. Njena skupština je bila formirana istog dana dok su vlada nezavisne Albanije i njen senat formirani 4. decembra 1912.
Delegacija Albanije je podnela memorandum učesnicima Londonske konferencije zahtevajući međunarodno priznanje nezavisne Albanije. Na početku konferencije je doneta odluka da će područje Albanije biti pod suverenitetom Osmanskog Carstva. Zahtevi Albanije za međunarodnim priznanjem koji su bazirani na pravu etničkih Albanaca na samoopredeljenje nisu uvaženi i Londonski ugovor o miru potpisan 30. maja 1913. je podelio teritoriju nezavisne Albanije između Srbije, Grčke i Crne Gore. (Cijeli članak...)
_-_cropped.jpg)
.jpg)
_en.svg)
_da_originale_del_100-50_ac._ca._6142.JPG)
.svg)
