Wikipedija:Anketiranje nije zamjena za raspravu

Wikipedia funkcionira na načelu izgradnje konsenzusa. Kad nastanu, sukobi se rješavaju raspravom i saradnjom. Iako nisu zabranjene, ankete treba oprezno upotrebljavati. Pri upotrebi, ankete obično treba smatrati sredstvom za pomoć u utvrđivanju konsenzusa. Međutim, one nipošto ne smiju biti jedini odlučujući faktor. Ankete se uglavnom ne upotrebljavaju u raspravama koje se odnose na razvoj konkretnog članaka. Wikipedia nije demokratija; većina odluka na projektu donosi se na osnovu konsenzusa, a ne na osnovu pukog prebrojavanja glasova ili vladavine većine. Ukratko, anketiranje nije zamjena za raspravu.

U pogledu širih međuprojektnih aktivnosti postoje izuzeci od ove smjernice, poput glasanja za izbor stjuarda. U takvim procesima učesnici ne moraju iscrpno obrazlagati svoj stav. Osim toga, određena tijela (kao što su Odbor povjerenika Fondacije Wikimedia ili Jimmy Wales) mogu povremeno nametati odluke bez obzira na konsenzus.

Terminologija

S obzirom na to što termini „glas” i „glasanje” imaju različite konotacije, trebalo bi ih izbjegavati pri imenovanju procesa na Wikipediji. Upotreba spomenutih pojmova može podupirati pogrešno shvatanje da je Wikipedia većinska demokratija i da se služi vladavinom većine ili apsolutne većine. Preporučuje se upotreba drugačijih termina (npr. anketa ili anketiranje; istraživanje/ispitivanje/prikupljanje mišljenja).

Razlozi

Nekoliko je razloga zbog kojih ankete treba oprezno upotrebljavati.

1. Previd najboljeg rješenja. Urednici mogu previdjeti najbolje (kompromisno) rješenje jer ono nije bilo među ponuđenim opcijama. To se naročito može dogoditi kad je riječ o složeniim temama. Konsenzus se ne uspostavlja biranjem izdvojenih opcija, nego prikupljanjem tuđih mišljenja. Nužno je pružiti odgovarajuće argumente i obrazloženja te sarađivati sve dok se ne postigne uzajamno prihvatljivo rješenje. Teško je popraviti nedostatke nekog rješenja ako se ne iznesu odgovarajuće primjedbe.
2. Unošenje razdora. Ankete mogu uzrokovati podjele, razdor i frakcionaštvo. One nerijetko potkopavaju raspravu i diskurs. U najgorem slučaju može doći do toga da se ispitanici, birajući tabore, ne ophode uljudno jedni prema drugima. Polarizacijom razgovora, ankete mogu doprinijeti kršenju smjernice o pristojnosti čineći razgovor o spornoj temi poprilično osornim. U mnogim slučajevima rasprava bi snažnije potakla pažljivo razmatranje, analizu i eventualnu sintezu argumenata svake strane.
3. Neusklađenost s koncepcijom projekta. Ankete mogu navesti urednike da pomisle da većina automatski pobjeđuje te da je ishod konačan i nepromjenljiv. To je u skladu s onim što Wikipedia nije (demokratija), a u suprotnosti s onim što jest (konsenzus).
4. Nespojivost s drugim smjernicama. Kad bi se problemi rješavali pukim prebrojavanjem glasova, urednici bi mogli da se koriste glasanjem radi oblikovanja sadržine članaka. To bi moglo potkopati Wikipedijine smjernice o provjerljivosti, značaju i neutralnom gledištu.

Upotreba ankete

Na Wikipediji većini anketa prethodi neka vrsta rasprave. Imajte na umu da anketiranje treba pomoći u postizanju konsenzusa. Ono ne smije biti pokušaj da se potisne oprečno mišljenje. Sadržinski problemi gotovo nikad ne treba da budu tema ankete.

Ako smatrate da je anketa nepodesna u danim okolnostima, iskažite svoje mišljenje i potaknite povratak rasprave na razgovor u otvorenoj formi.

Smjernice za ankete

Da bi ankete bile produktivne, urednici se moraju rukovoditi smjernicama navedenim u nastavku.

1. Cilj svake rasprave jest konsenzus. Ankete su korisne samo kad pomažu urednicima da zaista postignu pravi konsenzus, procijene da li on postoji ili ispitaju stavove urednika prema ponuđenim opcijama, kao što su dvije varijante naziva nekog članka. Važno je zapamtiti da ankete same po sebi ne utvrđuju konsenzus.
2. Svrha ankete jest podsticanje rasprave i postizanje konsenzusa. Poželjno je da ispitanici pruže obrazloženje svojeg stava. Na temelju tih obrazloženja drugi urednici mogu izgraditi vlastito mišljenje ili predložiti kompromis. Nekoliko dobro obrazloženih mišljenja više doprinose raspravi od nekoliko neargumentovanih glasova za drukčije rješenje.
3. Ankete mogu biti korisne u postizanju konsenzusa i procjeni njegovog postojanja, no konsenzus se može promijeniti s vremenom. Urednici koji nisu suglasni s utvrđenim konsenzusom imaju apsolutno pravo da to uljudno iskažu u nastojanju da promijene konsenzus zajednice. Urednici koji su suglasni s utvrđenim konsenzusom treba da nastave raspravu i da pokušaju postići što širi dogovor u zajednici.
4. Ako je rezultat ankete tijesan i ne izvodi čvrst zaključak ili ako postoje nesuglasice u vezi s tim da li je samo pitanje bilo pošteno, anketu treba zatvoriti i istaknuti da iz nje nije proistekao jasan kosenzus. Kada se to dogodi, moguće je zatražiti dodatne komentare ili se koristiti drugim sredstva rasprave i razmatranja.
5. Urednici moraju biti izuzetno oprezni kad pozivaju druge da sudjeluju u anketi. Agitiranje je na Wikipediji zabranjeno. Korisnici ne smiju kampanjski pozivati urednike pristranim tonom i skupljati glasove probranih istomišljenika. Kad obavještavate druge urednike o anketama, nemojte pretjerano slati poruke, neutralno napišite tekst i nemojte birati primaoce prema njihovom uvjerenjima.
6. Jednom kad odgovori na anketu počnu, čak i manje izmjene formulacije ili opcija ankete mogu uzrokovati nesuglasice u vezi s njenom pravednošću. Stoga se treba potruditi da se postigne suglasnost o preciznoj formulaciji i opcijama ankete prije nego što ona bude otvorena.
7. Rasprave o sadržini članka ne mogu nadvladati Wikipedijine smjernice o neutralnom gledištu i provjerljivosti. Osim toga, besmisleno je, naravno, anketirati urednike o statusu neke činjenice.
8. Anketama se ne valja služiti preuranjeno i pretjerano. Ako je iz tekuće rasprave jasno da konsenzus nije postignut, malo je vjerovatno da će anketiranje biti od pomoći. Štaviše, ono može polarizirati razgovor i uzrokovati razdor u zajednici. Ako je nedavno raspisana anketa o nekom pitanju, obično nema potrebe za raspisivanjem nove ankete čak i ako smatrate da se konsenzus promijenio ili da je prva anketa sprovedena pod nepoštenim uslovima.

Podesna upotreba ankete

• Premještanje stranica i biranje istaknutog materijala. Ankete se mogu sprovoditi, ali se zaključak ne donosi na osnovu pukog prebrojavanja glasova, već na osnovu jačine iznesenih argumenata. Glasovi bez obrazloženja mogu imati malu ili nikakvu težinu u oblikovanju konačnog konsenzusa. Javi li se tendencija da neka rasprava preraste u trku za glasovima, umetnite šablon {{Nije glasanje}} pri vrhu razgovora kao podsednik za urednike.
• Uspostavljanje standarda. Kada se konsenzusom odluči da se standardizira neko pitanje (npr. izgled šablona), vjerovatno će postojati nekoliko prijedloga za standarde. Ako tokom rasprave nije dana jasna prednost jednom prijedlogu, preporučuje se sprovođenje ankete da bi se izabrao standard koji odgovara najvećem broju ljudi. To je način da se procijeni koja verzija (od nekoliko mogućih) ima najširu podršku.
• Dodjela i oduzimanje ovlaštenja. Ankete se mogu sprovoditi da bi se procijenilo povjerenje zajednice u urednika. Međutim, rezultati ankete podliježu tumačenju birokrata. Birokrati moraju uzeti u obzir iznesene argumente i druge značajne faktore. U ovim procesima preporučuje se da ljudi raspravljaju, postavljaju pitanja kandidatu i iznose obrazloženja; loša je praksa izjašnjavati se za kandidaturu ili protiv nje bez daljnjih komentara.
• Tehnički prijedlozi. Ankete je moguće sprovoditi u predlozima za konfiguracijske izmjene, kao što je uključivanje ili isključivanje neke funkcije.

Povezane stranice

• m:Polls are evil [Ankete su zlo], esej na Meta-Wikiju (na engleskom)
• sv:Wikipedia:Vad ska vara med? [Šta treba obuhvatiti?], stranica upotrebljavana za glasanje o tome koja tematska područja treba obuhvatiti na Wikipediji na švedskom jeziku. Danas se smatra zastarjelom i uvelike je omražena.