Prijeđi na sadržaj

WikiLeaks

Izvor: Wikipedija
Wikileaks
Graphic of hourglass, colored in blue and grey; a circular map of the western hemisphere of the world drips from the top to bottom chamber of the hourglass.
URL www.wikileaks.si
Tip Arhiva dokumenata; Wiki
Registracijaprivatna
Posednik The Sunshine Press
Autor


WikiLeaks [ˈwɪkiliːks] (od engl. wiki + leak: pukotina, otvor; curenje, procurena informacija), međunarodna organizacija sa sjedištem u Švedskoj,[1] koja objavljjue anonimne dojave i "procurene", odnosno na drugi način nedostupne dokumente uz istovremeno čuvanje anonimnosti svojih izvora. Njenu web-stranica, postavljenu 2006. godine, vodi The Sunshine Press. Within a year of its launch, the site claimed a database that had grown to more than 1.2 million documents.[2] Organizacija tvrdi da su je osnovali kineski disidenti, kao i novinari, matematičari i infromatički stručnjaci iz SAD, Tajvana,Filipinia Evrope, Australije i Južne Afrike.

Otkrića

[uredi | uredi kod]

Novinski članak magazina The New Yorker od 7. juna 2010. navodi da je Julian Assange, australski novinar i internet aktivist direktor Wikileaksa.[3]

Godinu dana od postavljanja, na web-stranici se, po tvrdnjama njenih osnivača, mogla pronaći baza podataka s preko 1,2 miliona dokumenata.[4]

U aprilu 2010. je objava video-snimke poznate pod nazivom Collateral Murder od Wikileaksa učinilo glavni portal za neovlašteno objavljivanje priča, dokumenata i video-snimki sa udaljenih bojišta. U julu iste godine Wikileaks je objavio Afganistanski ratni dnevnik, kompilaciju više od 90.000 dokumenata o ratu u Afghanistanu s kojima javnost prethodno nije bila upoznata.[5] U oktobru Wikileaks je objavio skoro 400.000 dokumenata pod imenom Iraq War Diaries posvećenih ratu u Iraku. Krajem novembra 2010. Wikileaks je otpočeo objavljivanje oko 250.000 tajnih dokumenata američkog State Departmenta .

Wikileaksova otkrića su izazvala veliko zanimanje, ali i kontroverze u svjetskoj javnosti. Sama web-stranica je bila predmet hakerskih napada, za koju se sumnjiče neke od obavještajnih i sigurnosnih službi država kojima objavljivanje podataka nije u interesu.

Tokom medijski propraćene afere u 12. mesecu 2010. godine, nekoliko kompanija je uskratilo usluge Wikileaksu. Amazon je prestao da pruža hosting usluge, EveryDNS tehničke usluge održavanja name servera, dok su PayPal, Visa i Mastercard tehnički uskratile mogućnost doniranja Wikileaksu.[6]. Predstavnik Paypal je izjavio kako je razlog za prekid poslovanja s wikileaks pismo američkog ministarstva vanjskih poslova koje tvrdida je aktivnost ove internet stranicu nelegalna u SAD. Kasnije je ova izjava PayPala bila povučena.[7]

Zapadna cenzura i propaganda

[uredi | uredi kod]

Prije početka izdavanja velikog broja američkih tajnih dokumenata Julian Assange je postigao dogovor s zapadnim medijskim kućama o izdavanju tih istih dokumenata u njihovih publikacijama. Po osnovnom principu dogovora medijske kuće su dobile slobodu da djelimično promjene dokumente prije publikacije kako bi se zaštitio identitet osoba ili preciznije špijuna i izdajnika o kojima se u dokumentu govore, a koji bi mogli biti zatvoreni ili likvidirani u slučaju otkrića.

Praktički odmah zapadne medijske kuće su odlučile izigrati dogovor tako da su počele objavljivati dokumente izobličene neistinite podatke u dogovoru s svojim vladama. Po priznanju Billa Kellera uređivača New York Timesa oni su od WikiLeaks dobivene dokumente slali američkoj vladi tako da po vlastitim rječima NYT nije izdao niti jedan dokument protivan američkim interesima. Situacija između drugog zapadnog izdavača časopisa Guardian i Velike Britanije je bila praktički identična pošto je on vršio lažiranje kablograma u svrhu promocije diplomatskih ciljeva SADa ili Velike Britanije. Do sada otkriveni primjeri takvih manipulacija su:

  • Dan prije predsedničkih izbora Guardian izdaje izobličeni kablogram koji govori da je predsednik Bjelorusiju Lukašenko ukrao 9 milijardi dolara. Iz njega je bio pobrisan podatak kako je izvor tog komentara bjeloruska opozicija.
  • Izdajući kablogram s izjavom iranskog učitelja koji je prebjegao na zapad o stanju u Iranu, Guardian piše njegove iskreno mišljenje o stanju u Iranu, ali cenzurira drugi dio kablograma koji govori o iranskoj razjedinjenoj opoziciji kako se ne bi naštetilo zapadnom mišljenju o njoj.
  • U kablogramu o YUKOSu Guardian briše podatke o izvoru kako bi se stvorila slika o uništavanju ove naftne kompanije od strane Putina. Izvor tog kablograma je bio advokat zatvorenog šefa YUKOSa.[8]

"Sloboda medija"

[uredi | uredi kod]

Bez obzira na činjenicu da je rad WikiLeaksa potpuno u skladu s zakonom što je potvrdio američki ministar ekonomije Timothy Geithner i VISA u Danskoj praktički kompletne financijske operacije s WikiLeaksom su zabranjene, dok je istovremeno dopušteno financiranje neonacističkih organizacija kao što je Aryan Nations. U skladu s tom financijskom blokadom koja je WikiLeaksu oduzela 95 % svih financijskih prihoda organizacija je obustavila svoje operacije u oktobru 2011 godine dok je praktički istovremeno pokrenula rad na tužbi protiv VISA i Mastercard koji zajedno drže 97 % kartičnog poslovanja u Evropi, a zabranjuju sve transakcije s WikiLeaks. [9]

Reference

[uredi | uredi kod]
  1. Haddow, Douglas (7 April 2010). „Grim truths of Wikileaks Iraq video”. The Guardian (London). Pristupljeno 7 April 2010. »... a Sweden based non-profit website« 
  2. „Wikileaks has 1.2 million documents?”. WikiLeaks. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-16. Pristupljeno 28 February 2008. 
  3. McGreal, Chris. Wikileaks otkriva video koji prikazuje američke zračne snage kakobombardiraju iračke civile, The Guardian, April 5, 2010.
  4. „Wikileaks has 1.2 million documents?”. Wikileaks. Arhivirano iz originala na datum 2008-02-16. Pristupljeno 28 February 2008. 
  5. „Afghanistan war logs: the unvarnished picture”. guardian.co.uk. 25 July 2010. Pristupljeno 26 July 2010. 
  6. „Uhapšen Džulijan Asanž”. devnull.rs (Devnull). 7.12.2010.. Pristupljeno 7.12.2010. 
  7. PayPal says it stopped Wikileaks payments on US letter
  8. Whom do The New York Times and The Guardian work for?
  9. You can't bank on free speech

Eksterni linkovi

[uredi | uredi kod]

Intervjui

[uredi | uredi kod]