Vajmarski ustav

Izvor: Wikipedija
(Preusmjereno sa stranice Weimarski ustav)
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu
Vajmarski ustav
Ustav Njemačkog Carstva
Knjižica sa tekstom Weimarskog ustava, koju je dobijao svaki učenik nakon diplome.
Osnovne informacije
Država Njemačka
Tipustav
Jezicinjemački
Prihvaćanje i stupanje na snagu
LegislaturaNjemačka nacionalna skupština
Donošenje11. 8. 1919.
Ukidanje1945

Ustav Njemačkog Reicha (njemački: Die Verfassung des Deutschen Reichs; alternativno: Ustav Njemačke Države), poznatiji kao Weimarski ustav (njemački: Weimarer Verfassung; u Njemačkoj ponekad poznat i kao Weimarski državni ustav ili Weimarer Reichsverfassung, skr. WRV) bio je ustav Njemačke koji je de iure bio na snazi od 1919. do 1945. Donesen je nakon njemačkog poraza u prvom svjetskom ratu 1918. i revolucije kojom je oborena dotadašnja monarhija pod dinastijom Hohenzollern, a ime je dobio po gradu Weimar u pokrajini Tiringiji gdje se 1919. okupila ustavotvorna Njemačka nacionalna skupština. Weimarski ustav je Njemačku definirao kao federativnu parlamentarnu republiku, kao uveo niz odredbi o ljudskim i građanskim pravima, zahvaljujući kojima se Weimarski ustav nakon donošenja smatrao oličenjem ideala moderne liberalne demokracije. Ta je reputacija, međutim, načeta kada je 1933. godine, koristeći njegove odredbe, na vlast došla nacistička partija na čelu sa Adolom Hitlerom i zavela diktaturu; iako su odredbe Weimarskog ustava uglavnom ignorirane, on je na snazi bio za sve vrijeme postojanja Trećeg rajha, te su ga ukinule tek savezničke okupacijske vlasti nakon poraza Njemačke u drugom svjetskom ratu 1945. Kada su četiri godine kasnije stvorene dvije njemačke države - Istočna i Zapadna Njemačka, obje su u svojim ustavima zadržale dio odredbi Weimarskog ustava, a što uključuje i danas važeći Temeljni zakon Savezne Republike Njemačke.

Weimarski ustav se, uz Ustav SAD, smatra najpoznatijim ustavom u historiji, ali i također jednim od najkontroverznijih. Njegova primjena, odnosno uloga u stvaranju Hitlerove diktature, izaziva brojne rasprave među historičarima i pravnim teoretičarima. Period njemačke historije od njegovog donošenja do Hitlerovog dolaska na vlast se po njemu naziva Weimarska Republika.

Odredbe[uredi | uredi kod]

Nemačka je postala parlamentarna republika, organizovana na federativnom principu, s tim da u ustav Rajha ulazi sedamnaest zemalja. Državnu vlast na nivou Rajha vrše organi Rajha. Rajhstag (Narodna skupština) sačinjavaju poslanici koji predstavljaju ceo narod. Oni nisu bili vezani mandatom.

Predsednika republike bira celi narod na sedam godina. On ima velika ovlašćenja. Njega po potrebi zamenjuje kancelar. Vladu čini kancelar sa ministrima. Državno veće (Bundesrat) sačinjavaju predstavnici nemačkih zemalja, prema njihovoj veličini. U drugom odeljku Vajmarskog ustava govori se o osnovnim pravima i dužnostima Nemaca, o društvenom životu, religiji i verskim zajednicama, obrazovanju i školama, privrednom životu.

Ističe se jednakost pred zakonom, da je sloboda osobe neprikosnovena, a da je svako ograničenje ili ukidanje individualne slobode od organa javne vlasti moguće samo na temelju zakona; Da se za krivično delo može izreći kazna samo ako je u zakonu bilo predviđeno pre nego što je bilo učinjeno (nullum crimen nulla poena sine lege) i tako dalje.

V. također[uredi | uredi kod]

Vanjske veze[uredi | uredi kod]