Weekend (film, 1967)
| Week End | |
|---|---|
 kino poster | |
| Režija | Jean-Luc Godard |
| Scenario | Jean-Luc Godard |
| Uloge | Mireille Darc Jean Yanne Jean-Pierre Kalfon |
| Muzika | Antoine Duhamel |
| Fotografija | Raoul Coutard |
| Montaža | Agnès Guillemot |
| Distribucija | Athos Films |
| Datum(i) premijere | 29. XII 1967. |
| Trajanje | 105 min. |
| Zemlja |  Francuska |
| Jezik | francuski |
| Budžet | $250,000 |
| Week End na Internet Movie Database | |
Vikend (francuski Week End) francuski je satirični art film iz 1967. koji je režirao i napisao Jean-Luc Godard. Glavne uloge tumače Mireille Darc, Jean Yanne, Jean-Pierre Kalfon i Jean-Pierre Léaud. Film nema prave radnje nego se sve vrti oko putovanja egoističnog i bogatog bračnog para sa autom po Francuskoj i njihovim susretima sa čudnim osobama, te je zbog toga doživio podvojene reakcije publike i kritike, iako je s vremenom stekao status klasika. U filmu se daju naslutiti teme o propadanju buržoazije i moderne civlizacije čiji put ne vodi nikamo.
Radnja[uredi | uredi kod]
Corinne priča svojem suprugu Rolandu kako je imala aferu, no njemu je to svejedno. Jednog dana mrzovoljni buržoazijski par odlazi sa autom otići nasljediti novac Corinneinog umirućeg oca. No njihov put se ubrzo pretvori u katastrofu; sa autom ogrebu tuđi automobile pa ih vlasnik vozila gađa puškom. Uz to upadnu u ogromnu gužvu, kolone, neljubazne ljude. Povedu nekog autostopera koji se zove Balsam i koji tvrdi da je božji sin te da će im ispuniti sve želje ako ga povedu do Londona, no oni ga izbace pa im se pokvari auto. Tako Corinne i Roland nastave put pješice. Sretnu slavnu spisateljicu iz 19. stoljeća Emily Bronte koja ih počne gnjaviti svojim recitacijama pa ju Roland zapali. Također sretnu i Louisa de Saint-Justa, pijanista/vozača kamiona koji ih povede. Ubrzo ubiju staricu koja je željela promijeniti oporuku te naslijede novac. Corinne se priključi grupi revolucionara koji ubiju Rolanda.
Glavne uloge[uredi | uredi kod]
- Mireille Darc - Corinne
- Jean Yanne - Roland
- Jean-Pierre Kalfon - Vođa FLSO-a
- Jean-Pierre Leaud - Louis de Saint-Just/Čovjek u telefonskoj govornici
- Blandine Jeanson - Emily Bronte
Nagrade[uredi | uredi kod]
- Nominacija za Zlatnog medvjeda u Berlinu
Kritike[uredi | uredi kod]
Jeffrey M. Anderson je hvalio film i dao mu četiri zvijezdice:
- "Ono što izdvaja Godarda je njegova predanost kinematografiji. Za njega, film je razgovor između filmaša i publike. Bez obzira koliko puno ideja stavi u film, on zna kako da ih natjera da teku...Konačno, Vikend ima neobičan smješak usmjeren prema samim sebi, kao da Godard gleda iza kamere te se smije svojim vlastitim trikovima. I to je to što ga čini remek-djelom".[1]
Roger Ebert je filmu dao četiri od četiri zvijezdice i zapisao:
- "Godinom za godinom, Godard je ljuštio slojeve jezika kinematografije. Sada, u Vikendu, je stigao do samih kostiju. Ovo je njegov najbolji film, i njegov najinventivniji. Ovo je gotovo čisti film. Definitivno će ga mnogi mrziti. Ali publika uvijek treba neko vrijeme da uhvati revolucionarne filmove. Vikend je o nasilju, mržnji, kraju ideologije i nadolazećoj kataklizmi koja će uništiti civilizaciju. Također je o problemu kako snimiti film o tome... Do završetka, već smo potpuno izgubljeni u ovom novom Godardovom svemiru. Sve ima smisla, ali ništa ne drži stvari kao cjelinu. Da li ljudi govore s drugim ljudima ili s nama? što se događa? To je jednako grozno kao život." [2]
S druge strane, Jay Antani je otvoreno priznao da mu se film nije svidio:
- "Ovo je Gospodar muha sa odraslima, te za ljevičarske intelektualce, prepun pretencioznih protesta i pod utjecajem previše kave i cigareta...Tendenciozno zastario ekspriment avangardne naracije kinematografije... Nema tu ničeg dubokog izuzev "shvaćanja" opskurnih sociopolitičkih referenci ("Tjedan sa čeitiri četvrtaka") i dešifriranja međuigre između stvarnog i nadrealnog kako bi doprli do toga, što god to bilo, da toliko muči Godarda... Na kraju Godard provokator ne uspijeva pretvoriti svoj nesuvisli materijal u išta što ima neke emotivne ili filozofske vrijednosti. Kažem filozofske, ne političke, jer se politika ne uklapa dobro u formu naracije."[3]
Filmski leksikon je zapisao:
- "Snimljen prije studentskih i radničkih nemira u Francuskoj u svibnju 1968., film djeluje kao njihova anticipacija. Reprezentativno ostvarenje s početka Godardove politički angažirane faze – započete maoističkom Kineskinjom – Vikend je film izrazito slobodne forme, posebice u vožnjama kamere, te kombinira motive klasne borbe, seksualne revolucije i kritike potrošačkog društva s apokaliptičnim slikama kraja industrijske civilizacije završavajući alegorijskom ironičnom dekonstrukcijom moderna buržoaskog života u korist pararevolucionarnoga kanibalizma, a uz čuveni odjavni natpis: »Kraj filma/kraj svijeta«."[4]
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Jeffrey M. Anderson (6.11. 2001). „Weekend - review”. combustiblecelluloid.com.
- ↑ Roger Ebert (11.4. 1968). „Weekend - review”. rogerebert.com.
- ↑ Jay Antani (17.8. 2010). „Weekend - review”. cinemawriter.com.
- ↑ „Vikend”. Filmski leksikon. 2003.
Vanjske poveznice[uredi | uredi kod]
- Weekend na sajtu IMDb
- Recenzije na Rottentomatoes.com
