Wallingford, Oxfordshire

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Wallingford
Centralni trg
Centralni trg
Koordinate: 51°35′N 1°30′W / 51.583°N 1.500°W / 51.583; -1.500
Država  Ujedinjeno Kraljevstvo
Ceremonijalna grofovija Oxfordshire
unitarna jedinica South Oxfordshire
Površina
 - Ukupna 2.17 km²[1]
Stanovništvo (2016.)
 - Grad 7,886[1]
 - Gustoća 3,626 stan/km²[1]
Vremenska zona UTC+0 (UTC)
Poštanski broj OX10
Pozivni broj 01491
Službena stranica www.wallingford
Karta
Wallingford is located in Engleska
Wallingford
Wallingford
Wallingford na karti Engleske

Wallingford je grad od 7,886 stanovnika[1] na jugoistoku Engleske.

Geografske karakteristike[uredi - уреди | uredi izvor]

Staro trgovište Wallingford danas je dio Grofovije Oxfordshire, iako je sve do 1974. bio dio Grofovije Berkshire. On se nalazi na zapadnoj obali rijeke Temze, nizvodno od Oxforda, koji je udaljen 21 km i svega 19 km sjeverno od Readinga.

Historija[uredi - уреди | uredi izvor]

Skoro sve donedavno mnogi su vjerovali da je Wallingford bio rimski grad, zbog pravokutne forme njegove historijske jezgre i pravilnog ortogonalnog rasporeda ulica. Ipak se otkrilo da je Wallingford bio saksonski utvrđeni grad (burg), pa danas slovi kao najbolje očuvani primjer takvog naselja u Engleskoj.[2] Zemljane bedeme i jarak podignuti su krajem 9. vijeka po nalogu kralja Alfreda Velikog kao dio obrambene mreže protiv invazije danskih Vikinga. Wingingford je bio jedan od dva najveća burga, gotovo jednako velik kao Winchester, koji je bio AAlfredova prijestolnica.[2]

Tokom 11. vijeka bio je vodeći grad Grofovije Berkshire.[2] Nakon Bitke kod Hastingsa 1066. William Osvajač i njegova vojska prešli su Temzu upravo kod njema prije nego što su umarširali u London. Upravo je William naredio da se [[gradnja|podigne] zamak u Wallingfordu, objekt koji mu je dao velik značaj u tom dijelu Engleske i naglasio njegovu važnost za monarhiju.[2]

U 12. vijeku za vrijeme građanskog rata bio je snažna utvrda Carice Matilde u koju se ona sklonila od nasrtaja svog rivala kralja Stephena. Upravo zbog te podrške u tom ratu mu je Matildin sin Henry II 1155. dodjelio status grada, uz to dao mu je i brojne druge privilegije i slobode, poput onih koje je dobio London. Walingford je jedan od samo četiri grada koji su dokumentirani u Magna Carti iz 1215.. U njegovom zamku boravili su brojni monarsi i uglednici od Ivana Bez Zemlje, Richarda Cornwallskog, brata Henryja III, do Edwarda Crnog prica i njegove žene Joane od Kenta, sve do Catherine od Valoisa udovice Henryja V, njenog mlađeg sina budućeg kralja Henrya VI i njegova očuha Owena Tudora, koji je bio djed Henrya VII.[2]

Za Engleskog građanskog rata tokom 17. vijeka - Zamak Wallingford bio je glavno uporište rojalista, pa se gotovo posljednji predao. Opsjedan je punih dvanaest mjeseci 1646., a posada se predala snagama parlamenta tek nakon što im je to naredio kralj Charles Stuart. Zbog straha da bi se Wallingford ponovno mogao okrenuti protiv njih, a zamak ponovno postati osinje gnjezdo Cromwellov Državni savjet naredio je njegovo rušenje 1652., tako da od njega nije ostalo gotovo ništa, osim temelja.[2]

Pobratimski gradovi[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]