Władysław Reymont
 Władysław Reymont | |
|---|---|
.jpg) | |
| Biografske informacije | |
| Rođenje | Władysław Stanisław Reymont 7. svibnja 1867.  Kobiele Wielkie, Poljska(tada  Rusko Carstvo) |
| Smrt | 9. prosinca 1925. (dob: 58) Varšava, Poljska |
| Počivalište | groblje Powązki Varšava, Poljska |
| Supružnik | Aurelia Szacnajder Szabłowska (1902–1925) |
| Obrazovanje | |
| Zanimanje | pisac |
| Opus | |
| 1892. – 1925. | |
| Književni pravac | realizam, naturalizam, Mlada Poljska |
| Jezik | poljski jezik |
| Znamenita djela | |
| |
| Nagrade | |
| Potpis | |
 | |
Władysław Stanisław Reymont (poljski: [vwaˈdɨswaf ˈrɛjmɔnt] ), rođen kao Rejment (Kobiele Wielkie, 7. svibnja 1867. – Varšava, 5. prosinca 1925.), poljski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1924. godine.[1] Njegova najznačajnija djela su roman Ziemia obiecana (srpskohrvatski: Obećana zemlja) te epski, četverotomni roman Chłopi (srpskohrvatski: Seljaci).
Rođen u osiromašenoj plemićkoj obitelji, Reymont se školovao da bude krojač, ali je radio kao portir na željeznici te kasnije kao član glumačke družine. Inspiriran čestim i brojnim putovanjima, počeo je pičati kratke priče u duhu realizma. Prvi veliki uspjeh ostvario je 1899. s romanom Ziemia obiecana (srpskohrvatski: Obećana zemlja), koji je ukazao na zapanjujuću društvenu nejednakost, siromaštvo, konfliktni multikulturalizam i izrabljivanje radnika u industrijskom gradu Łódźu. Svrha ovog romana bila je ukazati na posljedice ekstremne industrijalizacije te kako ona utječe na društvo u cjelini. Godine 1900. teško je ozljeđen u željezničkoj nesreći, što je stopiralo njegovu književnu karijeru do 1904. godine, kada je izašao prvi tom romana Chłopi (srpskohrvatski: Seljaci).
Bio je popularan u komunističkoj Poljskoj zbog svog stila te simbola koje je koristio, posebice ranih socijalističkih ideja, idealiziranog prikazivanja ruralnih sredina te kritike kapitalizma, što su sve redom bile odlike državnog socrealizma u doba komunizma. Danas se njegova djela ubrajaju među djela pokreta Mlada Poljska, čiji su pripadnici priglili dekadenciju i književni impresionizam.
Reymont je rođen u selu Kobiele Wielkie kraj Radomskog kao Stanisław Władysław Rejment. Bio je jedno od devetero djece orguljaša Józefa Rejmenta i Antonine Kupczyńske. Njegova majka, koja je dolazila iz osiromašene plemićke obitelji iz krakovske regije, imala je talent za pričanje priča. Djetinjstvo je proveo u Tuszynu, kraj Łódźa, gdje se njegov otac preselio kako bi radio u bogatijoj župi. Kao dijete je bio inatljiv i tvrdoglav; nakon nekoliko godina u lokalnoj školi, otac ga je poslao k svojoj najstarijoj sestri u Varšavu na skrb, gdje ga je njezin suprug pripremao za krojački zanat. Strukovne ispite položio je 1885. godine, što je jedina formalna obrazovna diploma koju je ikada dobio u životu. Međutim, nije proveo ni dana radeći kao krojač, što je iritiralo njegovu obitelj.
Prvo je pobjegao od kuće i postao član provincijskog putujućeg teatra, a na ljeto se vratio u Varšavu i glumio na ljetnom festivalu. Nakon otprilike godinu dana vratio se u Tuszyn bez novca te je, zahvaljujući vezama svog oca, dobio posao portira na željeznici kraj Koluszkog za plaću od 16 rubalja mjesečno. U tom će periodu pobjeći još dva puta: godine 1888. pobjegao je u Pariz i London kao vidovnjak s njemačkim duhovnjakom,[2] a onda se ponovo kako bi se pridružio glumačkoj družini. Nakon što ponovo nije uspio (jer nije bio talentiran glumac), vratio se kući. Jedno je vrijeme boravio i u Krosnowi kraj mjesta Lipce (koje je 1983. godine preimenovano u Lipce Reymontowskie njemu u čast), a razmišljao je i o tome da se pridruži pavlinima u Częstochowi. Živio je i u Kołaczkowu, gdje si je kupio kuću.[3]
Njegova književna karijera započela je 1892. godine, kada je časopis Głos prihvatio objaviti njegove Korespondencje iz Rogówa, Koluszkog i Skierniewica; tada se vratio u Varšavu s nekoliko neobjavljnih priča i malom količinom novca. Tamo je posjećivao urednike časopisa i novina te se počeo družiti s drugim piscima, koji su uočili njegov talent, među kojima je bio i Aleksander Świętochowski. U ovom je periodu odlučio promijeniti svoje prezime u Reymont i to kako bi ga "novo" prezime zaštitilo, u ruskom dijelu podijeljene Poljske, od bilo kakvih potencijalnih problema jer je ranije u austrijskom dijelu Galicije objavio djelo koje carski cenzori ne bi odobrili. Historičar Kazimierz Wyka smatra kako je promjena izvršena i zato da bi se izbjegla bilo kakva asocijacija na riječ rejmentować, koja u nekim lokalnim dijalektima znači "psovati".
Godine 1894. otišao je na jedanaestodnevno hodočašće u Częstochowu, a to je iskustvo 1895. godine pretočio u putopisni tekst "Pielgrzymka do Jasnej Góry" (srpskohrvatski: "Hodočašće na Svijetlu goru"); danas se ovo smatra klasičnim primjerom njegove putopisne proze.[3]
Počeo je slati svoje priče časopisima te je, potaknut dobrim kritikama, počeo pisati romane. Tako su nastali romani Komediantka (srpskohrvatski: Prevarantica, 1895.) i Fermenty (1896.). Djela su mu donosila i novac te je, kako više nije bio siromašan, počeo zadovoljavati svoju strast za putovanjima, posjećujući Berlin, London, Pariz i Italiju. Po povratku je nekoliko mjeseci proveo u Łódź, skupljajući materijal za novi roman po narudžbi varšavskog časopisa Kurier Codzienny. Tako je nastao njegov slavni roman Ziemia obiecana (srpskohrvatski: Obećana zemlja), prihodi od kojega su mu omogućili novo putovanje u Francusku, gdje se družio s poljskim emigrantima, među kojima su bili Jan Lorentowicz, Stefan Żeromski, Stanisław Przybyszewski i Lucjan Rydel. Ipak, novac je brzo nestao, a prihodi od književnosti ipak nisu bili toliko visoki da bi mu omogućili da stalno putuje.
Godine 1900. godine teško je ozlijeđen u željezničkoj nesreći, zbog čega mu je željeznica Varšava–Beč isplatila naknadu od 40,000 rubalja. Tijekom liječenja, o njemu se skrbila Aurelia Szacnajder Szabłowska, s kojom će se 1902. godine vjenčati i to nakon što je platio poništenje njezinog prvog braka. Njena disciplina djelomično je ograničila njegovu strast za putovanja, međutim ni tada nije odustao od posjeta Francuskoj (gdje je u periodu od 1901. do 1908. godine napisao dijelove svog najvažnijeg djela, Chłopi ) ili Zakopanu. Imao je i ambiciju postati zemljoposjednik, ali njegov pokušaj upravljanja imanjem u Sieradzu iz 1912. neslavno je propao; iako je kasnije kupio imanje u Kołaczkowu, ono mu nije bilo stalna rezidencija, naročito zimi. Godine 1919. otputovao je u Sjedinjene Države na trošak poljske vlade.
Reymont je 1924. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Predložio ga je Anders Österling, član Švedske akademije,[4] a Reymont je pobijedio ispred Thomasa Manna, Georgea Bernarda Shawa i Thomasa Hardyja. Poljska javnost smatrala je da je nagradu trebao dobiti Stefan Żeromski, a ne Reymont; Żeromski je navodno odbijen zbog svojih izraženih antinjemačkih sentimenata. Reymont, ipak, zbog srčanih problema nije mogao prisustvovati ceremoniji tako da su medalja i nagrada od 116,718 švedskih kruna poslane na njegovu adresu u Francuskoj, gdje se bio liječio.
Nakon što mu se zdravstveno stanje blago poboljšalo, godine 1925. posjetio je sastanak poljoprivrednika u selu Wierzchosławice kraj Krakówa, gdje ga je Wincenty Witos predstavio kao člana Poljske narodne stranke "Piast", pohvalivši njegove spisateljske vještine. Nedugo nakon toga, Reymontovo se zdravlje naglo pogoršalo. Preminuo je u prosincu 1925. godine te je pokopan na groblju Powązki. Urna s njegovim srcem položena je u stup u Crkvi Svetog križa u Varšavi.
Reymont je bio prozni pisac, a njegov opus sastoji se od 30-ak proznih tekstova različitih vrsta; pisao je putopisne izvještaje, kratke priče (koje su objavljivane i u zbirkama) u kojima se bavio temama iz vlastitog života (glumačke družine, život na selu, željeznica) te romane. Kritičari su njegov stil opisivali kao realistički ili čak naturalistički. Međutim, tu se nije radilo o "posuđenom" naturalizmu drugih europskih pisaca već o prikazu iskustava koje je on sam, kao autor, proživio. Reymont je u suštini bio autodidakt bez visokog obrazovanja i poznavanja stranih jezika, tako da je njegova književnost bila temeljena na iskustvu, a ne na književnoj teoriji; u tom je pogledu sličan autorima kao što su Mikołaj Rej i Aleksander Fredro.
Napomena: Ovo je nepotpun popis djela i sadrži samo glavne romane i dio kratke proze.
| Godina | Naslov | Srpskohrvatski naslov | Izdavač | Vrsta | Napomene | |||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| 1892. | Korespondencje | Korespondencije | Głos | zbirka pisama | ||||
| 1895. | Pielgrzymka do Jasnej Góry | Hodočašće na Svijetlu goru | putopisni izvještaj | |||||
| 1896. | Komediantka | Prevarantica | roman | Prvi dio priče o Janini Orłowskoj | ||||
| 1897. | Fermenty | roman | Drugi dio priče o Janini Orłowskoj | |||||
| 1899. | Ziemia obiecana | Obećana zemlja | Gebethner i Wolff | roman | ||||
| Lili: żałosna idylla | Lili: Žalosna idila | roman | ||||||
| Sprawiedliwie | Pošteno | roman | ||||||
| 1904. ↓ 1909. |
1904. | Chłopi | Tomovi I i II | Seljaci | Tygodnik Illustrowany (prvi dijelovi) Gebethner i Wolff (cjelovito izdanje) |
roman | Objavljen u četiri toma, nagrađen Nobelovom nagradom za književnost | |
| 1906. | Tom III | |||||||
| 1909. | Tom IV | |||||||
| 1907. | Na Krawędzi: Opowiadania | Na rubu: Priče | zbirka priča | |||||
| 1910. | Marzyciel | Sanjar | roman | |||||
| 1911. | Wampir | Vampir | roman | |||||
| 1914. ↓ 1919. |
Rok 1794 | I. dio: Ostatni Sejm Rzeczypospolitej | 1794. | Posljednji republički Sejm | roman | Objavljen u tri dijela | ||
| II. dio: Nil desperandum! | Nikad ne očajavaj! | |||||||
| III. dio: Insurekcja | Ustanak | |||||||
| 1916. | "Z ziemi chełmskiej. Wrażenia i notatki" | "Iz Chełma: Utisci i bilješke" | kratka priča | |||||
| 1917. | Przysiega | Zakletva | roman | |||||
| 1923. | "Śmierć" | "Smrt" | novela | |||||
| 1924. | "Legenda" | "Legenda" | kratka priča | |||||
| Bunt | Ustanak | roman | ||||||
- ↑ „The Nobel Prize in Literature 1924. Wladyslaw Reymont”. The Official Web Site of the Nobel Prize. Pristupljeno March 20, 2012.
- ↑ „Reymont in London: A Writer's Spiritualistic Adventures”. Pristupljeno 29 August 2021.
- ↑ 3,0 3,1 Wladyslaw Reymont. „Autobiography”. The Official Web Site of the Nobel Prize. Pristupljeno March 20, 2012. »This autobiography/biography was written at the time of the award and first published in the book series Les Prix Nobel. It was later edited and republished in Nobel Lectures.«
- ↑ „Nomination Archive”. April 2020.
- Digitalne zbirke
- Djela čiji je autor Władysław Reymont na Projektu Gutenberg
- Works by or about Władysław Reymont at Internet Archive
- Works by Władysław Reymont at LibriVox (public domain audiobooks)
- Ostale veze
