Vuk Hamović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Vuk Hamović je rođen u Beogradu 1949. godine. Njegov otac Rade Hamović poreklo vuče iz poznate srpske porodice iz Hercegovine. Kao školovan oficir, Rade Hamović se na početku II svetskog rata priključio borbi protiv fašizma i bio je istaknut učesnik NOB-a. Nosilac je niza odlikovanja, uključujući i ordena narodnog heroja. Posle rata je služio kao general, a jedno vreme bio je i načelnik Generalštaba JNA. Vukova majka Ljerka Durbešić poreklom je iz Hrvatske, predratni je komunista i učesnik NOB-a od 1941. godine.

Pored Beograda, Vuk Hamović je živeo i školovao se u Zagrebu i Skoplju. Na beogradskom Univerzitetu je studirao ekonomiju, gde je diplomirao 1972. godine. Dve godine kasnije je odbranio svoj magistarski rad iz oblasti planiranja privrednog razvoja.

Nakon studija Vuk Hamović se zaposlio u Energoprojektu, jednom od najvećih preduzeća u tadašnjoj Jugoslaviji. U Energoprojektu je obavljao razne poslove i brzo je napredovao do mesta direktora Energodate, dela kompanije koji se bavi proizvodnjom i primenom informacionih tehnologija. Pod vođstvom Vuka Hamovića Energodata je zabeležila najveće uspehe u svom poslovanju. Između ostalog u to vreme je zajedno sa Institutom Mihajlo Pupin tržištu ponudila TIM 011, prvi personalni računar proizveden u Jugoslaviji.

Vuk Hamović je sredinom 1980-ih preuzeo vođenje poslova Energoprojekta oko naplate dugova širom sveta. Upoznavanje ove materije iz oblasti međunarodnih finansija ga je, između ostalog, navelo da 1988. napusti Energoprojekt i započne karijeru u privatnom sektoru. Prvo se zaposlio u međunarodnoj konsultantskoj kući „MIC“, koja se bavila finansijskim aranžmanima i savetovanjem Vlada zemalja Južne Amerike. Nedugo zatim, sa svojim tadašnjim partnerom Aleksom Klormanom osnovao je „Milnah“, prvu kompaniju za finansijski konsalting u bivšoj Jugoslaviji.

U Milnahu se zaposlio i Zoran Drakulić, sa kojim je Vuk Hamović odlično sarađivao. Njih dvojica su ubrzo osnovali sopstvenu firmu “East Point” na Kipru, dok je kompanija „Yu Point“ bila njena podružnica za Jugoslaviju. Poseban poslovni uspeh “East Point” zabeležio je baveći se restruktuiranjem klirinških dugova između Jugoslavije i SSSR i njihovim plasmanom na tržišta kapitala u Londonu i Frankfurtu. Želeći da se bavi isključivo finansijama, Vuk Hamović je svoj udeo u “East Point-u” prodao Zoranu Drakuliću 1991. godine i osnovao je svoju kompaniju „Yu Trust“.

Krajem 1980-ih godina progresivne snage u zemlji zagovarale su široke društvene reforme i približavanje zapadnom obrascu tržišne ekonomije. Ovima se priklonio i Vuk Hamović. Sa beogradskim advokatom Srđom Popovićem i prijateljima osnovao je nezavisni opozicioni nedeljnik Vreme. Ubrzo zatim postao je i jedan od finansijera predsedničke kampanje Milana Panića, koji se na predsedničkim izborima supotstavio Slobodanu Miloševiću. Nakon što je Panić izgubio na izborima 1992. godine, Vuk Hamović je napustio Beograd i sa svojom porodicom se preselio u London. Odatle je nastavio da finansijski pomaže borbu protiv Miloševićevog režima.

1990-ih godina Vuk Hamović je u Londonu radio u investicionoj banci GML International, koja je specijalizovala u poslovima trgovine međunarodnim dugovima. Pored angažmana u GML, bio je specijalni savetnik više zemalja istočne Evrope za pregovore sa Pariskim i Londonskim klubovima.

Baveći se poslovima restruktuiranja dugova akumuliranih isporukama električne energije Vuk Hamović je sa svojim saradnicima uvideo da su se u regionu jugoistočne Evrope krajem 1990-ih pojavile pretpostavke za funkcionisanje regionalnog tržišta električne energije. Iako ga je Zoran Đinđić predlagao za prvog ministra finansija u post-Miloševićevoj Srbiji, Vuk Hamović je sa kolegama iz bankarskog i energetskog sektora osnovao EFT Group.[1] Ova kompanija danas je vodeći snabdevač električnom energijom državnih elektroprivreda, sistem operatora i industrijskih potrošača u 20 zemalja centralne i jugoistočne Evrope, zemalja Baltika i Turske.

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. „Archive copy”. Arhivirano iz originala na datum 2017-12-21. Pristupljeno 2022-07-08.