Vrhovna hunta
Vrhovna hunta u Caracasu (španjolski: Junta Suprema de Caracas) bila je civilna hunta koja je bila na čelu generalne kapetanije Venezuele nakon prisilne ostavke generalnog kapetana Vicentea Emparána 1810. godine pa do formiranja prve republike 1811. godine.
Formiranje Vrhovne hunte bilo je posljedica vanjskih (događanja u Španjolskoj u kontekstu Napoleonovih pohoda) i unutarnjih faktora (jačanje venezuelanske autonomije), a sve je kulminiralo kada je novopostavljeni španjolski kralj, Joseph Bonaparte, imenovao njemu sklonu upravu u Venezueli, na čijem je čelu bio Vicente Emparán. Nezadovoljstvo bonapartističkom vlašću kulminiralo je 19. travnja 1810. godine, kada su civilni službenici prisilili Emparána i cijelu njegovu upravu na ostavku; u tom je trenutku uspostavljena civilna hunta, koja je nominalno deklarirala vjernost od strane Napoleona svrgnutom kralju Fernandu VII., mada je u praksi radila za venezuelansku nezavisnost.
Historičari danas smatraju ovaj događaj faktičnim početkom Venezuelanskog rata za nezavisnost, čemu u prilog ide i činjenica da je prvi potez hunte bilo slanje diplomatskih misija po svijetu kako bi strane sile priznale huntu kao legitimnu vlast u Venezueli u odsustvu Kralja. Početkom lipnja 1810. godine, Simón Bolívar i Luis López Méndez, te Andrés Bello kao tajnik, krenuli su za London, dok su u Sjedinjene Države poslani Juan Vicente Bolívar Palacios, José Rafael Revenga i Telésforo Orea, koji su čak i imali ograničenog uspjeha.
Vrhovna hunta trajala je do 2. ožujka 1811. godine, kada je konstituirajući kongres formirao Prvu Venezuelansku Republiku, koja, doduše, nikada neće biti međunarodno priznata.