Prijeđi na sadržaj

Vrelo (Niš)

Izvor: Wikipedija
Za ostale upotrebe, v. Vrelo (razvrstavanje).
Vrelo
Osnovni podaci
Država  Srbija
Upravni okrug Nišavski
Grad Niš
Gradska opština Pantelej
Stanovništvo
Stanovništvo (2022) 287
Geografija
Koordinate 43°22′22″N 22°02′26″E / 43.372666°N 22.0405°E / 43.372666; 22.0405
Nadmorska visina 440 m
Vrelo na karti Srbije
Vrelo
Vrelo
Vrelo na karti Srbije
Ostali podaci
Pozivni broj 018
Registarska oznaka NI


Koordinate: 43° 22′ 22" SGŠ, 22° 02′ 26" IGD
Vrelo je naseljeno mesto u gradskoj opštini Pantelej na području grada Niša u Nišavskom okrugu. Nalazi se u podnožju Bajtarice (742 m) i u blizini Gramade, udaljeno 17 km severoistočno od centra Niša. Prema popisu iz 2002. bilo je 287 stanovnika (prema popisu iz 1991. bilo je 288 stanovnika).

Historija

[uredi | uredi kod]

Kao i susedno selo Jasenovik tako je i Vrelo davnašnje selo čije crkvište ukazuje da je egzistiralo još u srpskom srednjem veku. Turski popis 1498. godine evidentirao ga je pod istim nazivom (Vrelo) kao spahiluk (zeamet) Ibrahim-bega iz Niša sa 60 domova, 24 neoženjena, 5 udovičkih domova, 4 rajinske vodenice (koje rade pola godine) i sa davanjima koja iznose 8.912 akči. Prema turskom popisu nahije Niš iz 1516. godine, mesto je bilo jedno od 111 sela nahije i nosilo je isti naziv kao danas, a imalo je 74 kuća, 6 udovička domaćinstva, 10 samačka domaćinstva.[1]. Planinski smeštaj i skrovitost su verovatno razlog što o ovom selu u kasnijim vekovima jedva da ima podataka, sve do oslobođenja od Turaka. Krajem 19. veka (1895. godine) Vrelo je manje selo sa 33 domaćinstva i 274 stanovnika, a 1930. godine u njemu je živelo 50 domaćinstava i 289 stanovnika.

Po oslobođenju od Turaka atarska zemlja je konačno prešla u ruke mesnih, većinom zadružnih domaćinstava, ali je bilo i zajedničkih (seoskih) terena pod šumom i ispašom. S raspadom porodičnih zadruga krajem 19. i početkom 20. veka odvijao se proces usitnjavanja zemljišta, a sa postepenim uključivanjem u tržišnu privredu tokom prve polovine 20. veka, naročito posle izgradnje železničke pruge Niš - Zaječar 1922. godine, počela je znatno slabiti šumsko-stočarska, a jačati ratarska i nepoljoprivredna orijentacija (rad na pruzi i radničko zapošljavanje). Staro seosko naselje bolje je odgovaralo starim ekonomskim i društvenim pogodbama, a bilo je i bliže vrelu (po kojem je i dobilo ime), ali je bilo stešnjeno u dolu. Pojedina domaćinstva počela su se od 1950/52. godine izmeštati iz starog naselja i locirati 1 km niže i bliže drumu i železničkoj pruzi; uskoro je na novoj lokaciji niklo novo naselje dok je staro zapustelo. Istovremeno, odvijao se i proces napuštanja čiste poljoprivrede prelaskom na gradska zanimanja i mešovitu privredu. Godine 1971. Vrelo je imalo 6 poljoprivrednih, 67 mešovitih i 11 nepoljoprivrednih domaćinstava.

Demografija

[uredi | uredi kod]

U naselju Vrelo živi 237 punoletnih stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 43,8 godina (43,0 kod muškaraca i 44,5 kod žena). U naselju ima 84 domaćinstva, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,42.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija
Godina Stanovnika
1948. 416 [2]
1953. 456
1961. 439
1971. 400
1981. 314
1991. 288 288
2002. 287 287
Etnički sastav prema popisu iz 2002.
Srbi
  
286 99.65%
Jugosloveni
  
1 0.34%
nepoznato
  
0 0.0%


Reference

[uredi | uredi kod]
  1. „Istorijski arhiv Niš: „DETALjNI POPIS NAHIJE NIŠ IZ 1516. GODINE“”. Arhivirano iz originala na datum 2012-03-15. Pristupljeno 2014-08-24. 
  2. Knjiga 9, Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, maj 2004, ISBN 86-84433-14-9
  3. Knjiga 2, Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima, Republički zavod za statistiku, Beograd, februar 2003, ISBN 86-84433-01-7

Literatura

[uredi | uredi kod]
  • Enciklopedija Niša: Priroda, prostor, stanovništvo; izdanje Gradina - Niš, 1995.g. pp. 21.

Vanjske veze

[uredi | uredi kod]