Vlaho Bukovac

Vlaho Bukovac

"Razvitak hrvatske kulture", golema kompozicija smještena iznad središnjeg nosivog luka u Velikoj čitaonici u Hrvatskom državnom arhivu. Slikana svjetlom kromatskom skalom, bojama mjestimice prozračnim poput akvarela, prikazuje povorku od 27 hrvatskih velikana. Slijeva na desno se između ostalog nalaze Marko Marulić, Julije Klović, Petar Zrinski, Marin Getaldić, Ivan Gundulić, Ruđer Bošković, Maksimilijan Vrhovac, Ljudevit Gaj i Josip Juraj Strossmayer.

Vlaho Bukovac (pravo ime Biagio Faggioni, franc. Blaise Bukovac) (Cavtat, 4. srpnja 1855. – Prag, 23. travnja 1922.), hrvatski slikar.

Životopis

Studirao je u Parizu i ondje je djelovao petnaestak godina. Došavši 1893. u Zagreb, postaje središnja ličnost umjetničkog i kulturnog života grada. Okuplja mlade umjetnike i književnike, potiče izgradnju ateljea, Umjetničkog paviljona, osniva Društvo hrvatskih umjetnika i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu.

Od 1903. do smrti živi u Pragu, gdje je bio profesor na Likovnoj akademiji. Bukovčevo djelovanje u Zagrebu obilježava početak novoga razdoblja u hrvatskom slikarstvu. Tada radi velike dekorativne kompozicije: Dubravka, Gundulićev san na zastoru u Hrvatskom narodnom kazalištu.

U posljednjoj, praškoj fazi slika i eksperimentira u novousvojenoj poentilističkoj maniri. Bukovac je začetnik i glavni predstavnik hrvatske moderne i ide u red naših najplodnijih slikara. Najistaknutiji hrvatski slikar na prijelazu 19. na 20. stoljeće.

Galerija

Vlaho Bukovac na Wikimedijinoj ostavi

• 
  Gundulićev san, Sveučilišna knjižnica u Zagrebu, 1897.
• 
  Hrvatski narodni preporod, svečani zastor Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, 1898.
• 
  Sat engleskog
• 
  Isus prijatelj malenih, Župna crkva u Tomislavgradu, Bosna i Hercegovina
• 
  Sveti Dominik
• 
  Crnogorka
• 
  Guslar
• 
  Isidor Kršnjavi
• 
  U iščekivanju
• 
  Fantazija
• 
  Sanak
• 
  Korta u Cavtatu
• 
  Dub u šumi
• 
  Jesenji pejzaž