Vladimir Premrou
| Vladimir Premrou | |
|---|---|
 | |
| Rođenje | 1892. Rijeka, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 1965. (dob: 75) Caracas, Venezuela |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov[1] |
| Državljanstvo | FNR Jugoslavija |
Vladimir Premrou (Rijeka, 1892 - Caracas, Venezuela, 1965), jugoslavenski pravnik, industrijalac, zastupnik Gradske skupštine Grada Zagreba i predsjednik 1. HŠK Građanski Zagreb. Za života je bio jedan od važnijh mecena i sponzora Građanskog.
Biografija[uredi | uredi kod]
Vladimir Premrou je rođen 1892 godine u Rijeci u židovskoj porodici goranskih pilara. Studij prava je pohađao i završio u Budimpešti. Bio je dobar poznavatelj svjetskih jezika. Nakon studija brzo je stekao čelne pozicije u nekoliko industrijskih poduzeća stranog kapitala, koja su se bavila eksploatacijom drva u Bosni i Hercegovini i drugim krajevima Kraljevine Jugoslavije. Bio je jedan od najznačajnijih izvoznika drva u Italiju i Španjolsku, te glavi ravnatelj u poduzećima "Bosna Boisa" iz Banja Luke, "Eksploatacija drva" iz Zagreba, "Virbo" iz Virovitice, "Jadranskog šumskog" iz Risna i "Eksploatacija drva Kruševac" iz Kruševca. Na posjedima u Slavoniji uzgajao je plemenite pasmine konja, goveda i svinja. Kao jedan od najuspješnijih kapitalista međuratnog razdoblja na području Banovine Hrvatske, neko je vrijeme bio zastupnik Gradske skupštine Grada Zagreba, te predsjednik Industrijske i trgovačke komore (danas Hrvatska gospodarska komora) u Zagrebu. Vladimir je bio blizak Vlatku Mačeku, te je novčano pomagao HSS. Prvi put je biran na poziciju predsjednika Građanskog od 8. 1. do 23. 5. 1927 godine. Kao predsjednik Građanskog, po drugi put, služio je od 24. 9. 1935 do 14. 1. 1937. Vladimir je tokom drugog predsjedavanja s klubom osvojio prvenstvo Kraljevine Jugoslavije 1937 i 1940 godine. Bio je bliski suradnik svojeg naslijednika na poziciji predsjednika Građanskog, dr. Josipa Torbara. Tokom Drugog svjetskog rata, u prvoj godini marionetske Nezavisne Države Hrvatske (NDH), na poziv vlasti je sudjelovao kao savjetnik i pregovarač pri sklapanju nekoliko trgovinskih ugovora. Kasnije je kao Židov došao u nemilost te je neko vrijeme proveo skrivajući se u sanatoriju dr. Đure Vranešića, poznatog po skrivanju i spašavanju 80 Židova, na Zelengaju. Radi razmjene zarobljenika, posredovao je u kontaktima između partizana i Wehrmachta. U ljeto 1944 prebjegao je partizanima. Poslije rata, 1945 godine, obnašao je neko vrijeme dužnost predsjednika Fiskulturnog odbora Zagreba (FOZ). Ubrzo potom se iselio iz novoformirane FNR Jugoslavije te se, nakon kraćeg boravka u Americi, 1950 preselio u u Venezuelu. Uložio je novac u industriju, ali je ubrzo ostao bez ičega. Osiromašen, zaposlio se kao radnik na farmi pilića. Potom je radio u turističkoj agenciji, koja nakon nekoliko godina postala njegovo vlasništvo. Vladimir Premrou je umro 1965 godine u Caracasu, Venezuela.[2][3]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ Ognjen Kraus, 1998, str. 264
- ↑ Predsjednici kroz povijest; Vladimir Premrou. GNK Dinamo. Preuzeto 29. 9. 2015
- ↑ Zdravko Dizdar, 1997, str. 330, 331
Literatura[uredi | uredi kod]
- Kraus, Ognjen (1998). Dva stoljeća povijesti i kulture Židova u Zagrebu i Hrvatskoj., Zagreb: Židovska općina Zagreb. ISBN 953-96836-2-9
- Dizdar, Zdravko (1997). Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.–1945., Zagreb: Minerva. ISBN 978-953-6377-03-9