Vlada Nezavisne Države Hrvatske

Vlada Nezavisne Države Hrvatske, službeno Hrvatska državna vlada, obavljala je izvršnu vlast u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj od 16. travnja 1941. do 8. svibnja 1945. godine.

Nakon što je Slavko Kvaternik, dana 10. travnja 1941. godine, proglasio osnivanje Nezavisne Države Hrvatske, došlo je do uspostavljanja njezinih upravnih tijela. Izdan je nalog u kojem će sva državna pitanja rješavati Odjel banske vlasti. Dan kasnije, formirana je privremena vlada pod nazivom Hrvatsko državno vodstvo. Kvaternik je imenovao članove hrvatskog državnog vrha.^[1] Predsjednik privremene vlade bio je Mile Budak, ostali članovi bili su Mirko Puk (zamjenik predsjednika), Andrija Artuković, Branko Benzon, Jozo Dumandžić, Mladen Lorković, Ismet Muftić, Marko Veršić, Đuro Vranešić i Milovan Žanić.^[1] Po dolasku Ante Pavelića u Zagreb 16. travnja 1941. godine, službeno je formirana Vlada Nezavisne Države Hrvatske.

Vlada Nezavisne Države Hrvatske nije predstavljala ni legalnu ni legitimnu vlast na području nad kojim je upravljala, a Neda Engelsfeld naglašava i "da je odluka organa vlasti u NDH često ovisila o volji osovinskih vrhova".^[2] Odluke vlade Nezavisne Države Hrvatske imale su ključnu ulogu u uspostavi fašizma na području NDH, kao i u provođenju rasnih i vjerskih zakona po uzoru na one u nacističkoj Njemačkoj.

Sastav Vlade

Portfelj	Dužnosnik	Mandat			Stranka		Ref.
Portfelj	Dužnosnik	Početak	Kraj	Trajanje	Stranka		Ref.
Predsjednik Vlade	Ante Pavelić	16. travnja 1941.	2. rujna 1943.	&0000000000000002.0000002 godine, &0000000000000139.000000139 dana		UHRO
Predsjednik Vlade	Nikola Mandić	2. rujna 1943.	8. svibnja 1945.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000248.000000248 dana		UHRO
Potpredsjednik Vlade	Osman Kulenović	16. travnja 1941.	7. studenoga 1941.	205 dana		UHRO
Potpredsjednik Vlade	Džafer Kulenović	7. studenoga 1941.	8. svibnja 1945.	&0000000000000003.0000003 godine, &0000000000000182.000000182 dana		UHRO
Poslanik Ustaškog pokreta	Ljudevit Šolc	16. travnja 1941.	30. travnja 1943.	&0000000000000002.0000002 godine, &0000000000000014.00000014 dana		UHRO
Poslanik Ustaškog pokreta	Lovro Sušić	30. travnja 1943.	8. svibnja 1945.	&0000000000000002.0000002 godine, &0000000000000008.0000008 dana		UHRO
Državni prabilježenik	Mirko Puk	11. listopada 1942.	11. listopada 1943.	&0000000000000001.0000001 godina, 0 dana		UHRO
Državni prabilježenik	Andrija Artuković	11. listopada 1943.	8. svibnja 1945.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000209.000000209 dana		UHRO
Zakonodavni povjerenik	Milovan Žanić	16. travnja 1941.	8. svibnja 1945.	&0000000000000004.0000004 godine, &0000000000000022.00000022 dana		UHRO
Ministar oružanih snaga	Slavko Kvaternik	16. travnja 1941.	4. siječnja 1943.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000263.000000263 dana		UHRO	^[a]
	Ante Pavelić	4. siječnja 1943.	2. rujna 1943.	241 dana		UHRO
	Miroslav Navratil	2. rujna 1943.	29. siječnja 1944.	149 dana		Nezavisni
	Ante Vokić	29. siječnja 1944.	30. kolovoza 1944.	214 dana		UHRO
	Nikola Steinfel	30. kolovoza 1944.	8. svibnja 1945.	251 dana		Nezavisni
Ministar vanjskih poslova	Ante Pavelić	16. travnja 1941.	9. lipnja 1941.	54 dana		UHRO
	Mladen Lorković	9. lipnja 1941.	23. travnja 1943.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000318.000000318 dana		UHRO
	Mile Budak	23. travnja 1943.	5. studenoga 1943.	196 dana		UHRO
	Stijepo Perić	5. studenoga 1943.	28. travnja 1944.	175 dana		UHRO
	Mladen Lorković	28. travnja 1944.	5. svibnja 1944.	7 dana		UHRO
	Mehmed Alajbegović	5. svibnja 1944.	8. svibnja 1945.	3 dana		UHRO
Ministar unutarnjih poslova	Andrija Artuković	16. travnja 1941.	10. listopada 1942.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000177.000000177 dana		UHRO
	Ante Nikšić	10. listopada 1942.	29. travnja 1943.	201 dana		UHRO	^[b]
	Andrija Artuković	29. travnja 1943.	11. listopada 1943.	165 dana		UHRO
	Mladen Lorković	11. listopada 1943.	30. kolovoza 1944.	324 dana		UHRO	^[c]
	Mate Frković	30. kolovoza 1944.	8. svibnja 1945.	251 dana		UHRO
Ministar zdravstva	Ivan Petrić	24. lipnja 1941.	9. listopada 1942.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000107.000000107 dana		UHRO	^[d]
Ministar udružbe	Jozo Dumanžić	24. lipnja 1941.	9. listopada 1942.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000107.000000107 dana		UHRO	^[d]
Ministar zdravstva i udružbe	Janko Tortić	12. listopada 1943.	8. svibnja 1945.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000208.000000208 dana		UHRO	^[e]
Ministar pravosuđa i bogoštovlja	Mirko Puk	16. travnja 1941.	10. listopada 1942.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000177.000000177 dana		UHRO	^[f]
	Andrija Artuković	10. listopada 1942.	1. travnja 1943.	173 dana		UHRO
	Jozo Dumandžić	1. travnja 1943.	25. kolovoza 1943.	146 dana		UHRO
	Pavao Canki	25. kolovoza 1943.	8. svibnja 1945.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000256.000000256 dana		UHRO
Ministar narodne prosvjete	Mile Budak	16. travnja 1941.	2. studenog 1941.	200 dana		UHRO	^[g]
	Stjepan Ratković	2. studenog 1941.	9. listopada 1942.	341 dana		UHRO
	Mile Starčević	9. listopada 1942.	11. listopada 1943.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000002.0000002 dana		UHRO	^[h]
	Julije Makanec	11. listopada 1943.	8. svibnja 1945.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000209.000000209 dana		UHRO
Ministar obrta, veleobrta i trgovine	Marijan Šimić	24. lipnja 1941.	15. listopada 1941.	113 dana		UHRO
	Dragutin Toth	15. listopada 1941.	9. listopada 1942.	359 dana		UHRO	^[i]
	Josip Cabas	11. listopada 1943.	1. veljače 1944.	113 dana		UHRO
	Vjekoslav Vrančić	1. veljače 1944.	8. svibnja 1945.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000096.00000096 dana		UHRO
Ministar narodnog gospodarstva	Lovro Sušić	16. travnja 1941.	24. lipnja 1941.	69 dana		UHRO	^[j]
Ministar narodnog gospodarstva	Josip Balen	9. listopada 1942.	12. listopada 1943.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000003.0000003 dana		UHRO	^[k]
Ministar seljačkog gospodarstva i prehrane	Jozo Dumandžić	24. lipnja 1941.	10. listopada 1942.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000108.000000108 dana		UHRO	^[l]
Ministar seljačkog gospodarstva i prehrane	Stjepan Hefer	12. listopada 1943.	8. svibnja 1945.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000208.000000208 dana		UHRO	^[m]
Ministar šumarstva i rudarstva	Ivica Frković	16. travnja 1941.	9. listopada 1942.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000176.000000176 dana		UHRO	^[n]
Ministar šumarstva i rudarstva	Josip Balen	12. listopada 1943.	8. svibnja 1945.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000208.000000208 dana		UHRO	^[o]
Ministar Državne riznice	Vladimir Košak	24. lipnja 1941.	1. travnja 1943.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000281.000000281 dan		UHRO	^[p]
	Ante Filipančić	1. travnja 1943.	10. listopada 1943.	192 dana		UHRO
	Dragutin Toth	10. listopada 1943.	8. svibnja 1945.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000210.000000210 dana		UHRO
Ministar prometa i javnih radova	Hilmija Bešlagić	26. lipnja 1941.	11. listopada 1943.	&0000000000000002.0000002 godine, &0000000000000107.000000107 dana		UHRO	^[q]
	Ante Vokić	11. listopada 1943.	30. kolovoza 1944.	324 dana		UHRO
	Jozo Dumandžić	30. kolovoza 1944.	8. svibnja 1945.	251 dana		UHRO
Ministar pošte, brzojava i brzoglasa	Jozo Dumandžić	16. travnja 1941.	1. srpnja 1941.	76 dana		UHRO
Ministar pošte, brzojava i brzoglasa	Lovro Sušić	1. srpnja 1941.	30. travnja 1943.	&0000000000000001.0000001 godina, &0000000000000303.000000303 dana		UHRO	^[r]
Ministar skrbi za postradale krajeve	Mehmed Alajbegović	11. listopada 1943.	5. svibnja 1944.	207 dana		UHRO
Ministar skrbi za postradale krajeve	Meho Mehičić	5. svibnja 1944.	8. svibnja 1945.	3 dana		UHRO
Ministar za oslobođene krajeve	Edo Bulat	11. listopada 1943.	20. svibnja 1944.	222 dana		UHRO

Vlada u egzilu

Ante Pavelić, nakon što je pobjegao iz Nezavisne Države Hrvatske kako bi izbjegao suđenja za ratne zločine, dana 10. travnja 1951. godine, na desetu obljetnicu proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, proglasio je u Argentini "vladu u egzilu". Bez ikakvih stvarnih političkih učinaka ili međunarodnog priznanja, ta "vlada u egzilu" okupila je ustaške bjegunce i simpatizere u emigraciji (iako dio njih uopće nije bio u Argentini u vrijeme proglašenja niti je ikada tamo dolazio), a formalno je trajala do Pavelićeve smrti 28. prosinca 1959. godine.^[3] Članovi su bili:

Portfelj	Dužnosnik	Mandat			Stranka		Ref.
Portfelj	Dužnosnik	Početak	Kraj	Trajanje	Stranka		Ref.
Predsjednik vlade	Džafer Kulenović	10. travnja 1951.	3. listopada 1956.	&0000000000000005.0000005 godina, &0000000000000176.000000176 dana		HOP	^[s]
Predsjednik vlade	Ante Pavelić	3. listopada 1956.	28. prosinca 1959.	&0000000000000003.0000003 godine, &0000000000000086.00000086 dana		HOP
Potpredsjednik vlade	Vjekoslav Vrančić	10. travnja 1951.		&0000000000000008.0000008 godina, &0000000000000262.000000262 dana		HOP
Ministar unutarnjih poslova	Andrija Artuković					Nezavisni	^[t]
Ministar vanjskih poslova	Petar Pejačević					HOP
Ministar obrazovanja	Andrija Ilić					Nezavisni	^[u]
Ministar oružanih snaga	Rafael Boban						^[v]
Ministar za telekomunikacije i poštu	Jozo Dumandžić					HOP
Ministar šumarstva i rudarstva	Ivica Frković					HOP
Ministar bez portfelja	Stjepan Hefer					HOP
	Hilmija Bešlagić					HOP
	Jozo Turina					HOP

Bilješke

↑ Za vrijeme mandata Slavka Kvaternika, Ministarstvo oružanih snaga nosilo je naziv Ministarstvo domobranstva.
↑ Za vrijeme njegova mandata Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo udružbe pripojena su Ministarstvu unutarnjih poslova. Istovremeno su osnovana i dva glavna ravnateljstva, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo i Glavno ravnateljstvo za udružbu i društvenu skrb, koja su preuzela djelokrug ranijih ministarstava.
↑ Za vrijeme njegova mandata, došlo je do ukidanja dvaju glavnih ravnateljstava te ponovne uspostave samostalnog ministarstva, koje je sada postalo Ministarstvo zdravstva i udružbe.
↑ Nakon njegovog mandata, ministarstva su zbog promjene poslovnika i zakonske odredbe od 9. listopada 1942. godine pripojena Ministarstvu unutarnjih poslova, u sklopu kojeg se osnivaju Glavno ravnateljstvo za zdravstvo i Glavno ravnateljstvo za udružbu i društvenu skrb. Ministarstva su ponovo uspostavljena 12. listopada 1943. godine u vidu jedinstvenog Ministarstva zdravstva i udružbe.
↑ Promjene poslovnika i zakonske odredbe od 12. listopada 1943. godine, ponovo su uspostavljena stara ministarstva, ali sada u vidu jedinstvenog Ministarstva zdravstva i udružbe.
↑ Izvorno samo Ministarstvo pravosuđa, ali promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 24. lipnja 1941. godine postaje Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja, nakon što je resor bogoštovlja izuzet iz djelokruga Ministarstva nastave.
↑ Izvorno Ministarstvo bogoštovlja i nastave, ali promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 24. lipnja 1941. godine postaje Ministarstvo nastave, nakon što je resor bogoštovlja pripojen Ministarstvu pravosuđa.
↑ Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 9. listopada 1942. godine, ministarstvo mijenja naziv u Ministarstvo narodne prosvjete te dolazi do promjene unutarnjeg ustroja.
↑ Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 9. listopada 1942. godine, Ministarstvo obrta, veleobrta i trgovine ukunuto je i propojeno Ministarstvu narodnog gospodarstva, u sklopu kojega je uspostavljeno Glavno ravnateljstvo za obrt, veleobrt i trgovinu. Ministarstvo je ponovo utemeljeno 11. listopada 1943. godine.
↑ Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 24. lipnja 1941. godine, Ministarstvo narodnog gospodarstva ukinuto je, a umjesto njega osnnovana su tri nova ministarstva: Ministarstvo seljačkog gospodarstva, Ministarstvo za obrt veleobrt i trgovinu te Državna riznica Nezavisne Države Hrvatske.
↑ Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 9. listopada 1942. godine, Ministarstvo narodnog gospodarstva ponovo se osniva spajanjem triju ranije osnovanih ministarstava u jedno; umjesto njih, osnivaju se Glavno ravnateljstvo za obrt, veleobrt i trgovinu, Glavno ravnateljstvo za poljodjelstvo, Glavno ravnateljstvo za šumarstvo i Glavno ravnateljstvo za rudarstvo. Ministarstvo je ponovo ukinuto 12. listopada 1943. godine i više nije osnivano.
↑ Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 10. listopada 1942. godine, Ministarstvo seljačkog gospodarstva i prehrane ukunuto je i propojeno Ministarstvu narodnog gospodarstva, u sklopu kojega je uspostavljeno Glavno ravnateljstvo za poljodjelstvo. Ministarstvo je ponovo utemeljeno 12. listopada 1943. godine.
↑ Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 12. listopada 1944. godine, Ministarstvo seljačkog gospodarstva i prehrane ponovo se osniva nakon ukidanja Ministarstva narodnog gospodarstva, s tim da je obnovljeno ministarstvo dobilo djelokrug nad prehranom i Glavno ravnateljstvo za poljodjelstvo.
↑ Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 9. listopada 1942. godine, Ministarstvo šumarstva i rudarstva ukunuto je i propojeno Ministarstvu narodnog gospodarstva, u sklopu kojega se osnivaju Glavno ravnateljstvo za šumarstvo i Glavno ravnateljstvo za rudarstvo. Ministarstvo je ponovo utemeljeno 12. listopada 1943. godine.
↑ Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 12. listopada 1943. godine, ministarstvo se ponovo osniva, isprva kao Ministarstvo šuma i ruda, a kasnije mijenja ime u Ministarstvo šumarstva i rudarstva.
↑ Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 24. lipnja 1941., Glavno ravnateljstvo za rizničarske poslove postaje zasebno Ministarstvo Državne riznice.
↑ Za vrijeme njegova mandata, ranije Ministarstvo pošte, brzojava i brzoglasa pripojilo se Ministarstvu prometa i javnih radova zbog sličnosti u djelokruzima.
↑ Nakon njegova mandata, Ministarstvo pošte, brzojava i brzoglasa pripojilo se Ministarstvu prometa i javnih radova zbog sličnosti u djelokruzima.
↑ Kulenović je u trenutku imenovanja (u odsutnosti) za "predsjednika vlade u egzilu" živio u Damasku, u Siriji, gdje je i umro 1956. godine.
↑ Artuković je u trenutku imenovanja (u odsutnosti) za ministra unutarnjih poslova "vlade u egzilu" živio u Seal Beachu, CA, u Sjedinjeninim Državama, gdje je živio sve do izručenja SFR Jugoslaviji 1986. godine kako bi mu se sudilo za ratne zločine.
↑ Ilić također nije bio u Argentini u vrijeme imenovanja za ministra obrazovanja "vlade u egzilu" te je u tom periodu živio u Engleskoj i Španjolskoj.
↑ Sudbina Rafaela Bobana nakon rata nije poznata te postoje brojni međusobno kontradiktorni izvještaji o njegovom životu nakon 1945. godine. Pavelić ga je ministrom imenovao u odsutnosti.

Reference

↑ ^1,0 ^1,1 War and Revolution in Yugoslavia: Occupation and Collaboration, Stanford University Press, 2001., str. 55.
↑ Neda Engelsfeld, Povijest hrvatske države i prava: razdoblje od 18. do 20. stoljeća, Drugo, dopunjeno izdanje, Udžbenici Pravnog fakulteta u Zagrebu, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Prof. dr. sc. Neda Engelsfeld, Zagreb, ISBN 953-6714-41-8, 2002., str. 407. i 408.
Na području NDH postojala je organizacija vlasti. Ona - sa gledišta međunarodnog prava - nije bila pravno utemeljena, jer Haške konvencije ne odobravaju okupatoru formiranje novih organa. Pored tog pravnog momenta, mora se primijetiti da je odluka organa vlasti u NDH često ovisila o volji osovinskih vrhova. Osim toga - odluke organa vlasti nisu imale legitimitet, jer nisu predstavljale izraz volje naroda.
– str. 407. i 408.
↑ Adriano & Cingolani 2018: str. 390

Literatura

„Nezavisna Država Hrvatska”. Hrvatska enciklopedija. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža. Pristupljeno 8. 7. 2025.
Matković, Hrvoje (2002) (hr). Povijest Nezavisne Države Hrvatske. Naklada Pavičić. ISBN 953-6308-39-8.
Tomasevich, Jozo (2001). War and Revolution in Yugoslavia: Occupation and Collaboration. Stanford University Press. ISBN 0-8047-3615-4.
Dizdar, Zdravko; Grčić, Marko; Ravlić, Slaven; Stuparić, Darko (1997). Tko je tko u NDH. Zagreb: Minerva. ISBN 978-953-6377-03-9.
Kisić–Kolanović, Nada (2004). Muslimanska inteligencija i islam u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Zagreb: Hrvatski institut za povijest.
Redžić, Enver (2005). Bosnia and Herzegovina in the Second World War. Abingdon-on-Thames: Frank Cass. ISBN 978-0-7146-5625-0.
Horvat, Josip (1989). Politička povijest Hrvatske. Zagreb: August Cesarec.
Adriano, Pino; Cingolani, Giorgo (2018). Nationalism and Terror: Ante Pavelić and Ustasha Terrorism from Fascism to the Cold War. Central European University Press. ISBN 978-9633862063.

[3] Za vrijeme mandata Slavka Kvaternika, Ministarstvo oružanih snaga nosilo je naziv Ministarstvo domobranstva.

[4] Za vrijeme njegova mandata Ministarstvo zdravstva i Ministarstvo udružbe pripojena su Ministarstvu unutarnjih poslova. Istovremeno su osnovana i dva glavna ravnateljstva, Glavno ravnateljstvo za zdravstvo i Glavno ravnateljstvo za udružbu i društvenu skrb, koja su preuzela djelokrug ranijih ministarstava.

[5] Za vrijeme njegova mandata, došlo je do ukidanja dvaju glavnih ravnateljstava te ponovne uspostave samostalnog ministarstva, koje je sada postalo Ministarstvo zdravstva i udružbe.

[6] Nakon njegovog mandata, ministarstva su zbog promjene poslovnika i zakonske odredbe od 9. listopada 1942. godine pripojena Ministarstvu unutarnjih poslova, u sklopu kojeg se osnivaju Glavno ravnateljstvo za zdravstvo i Glavno ravnateljstvo za udružbu i društvenu skrb. Ministarstva su ponovo uspostavljena 12. listopada 1943. godine u vidu jedinstvenog Ministarstva zdravstva i udružbe.

[7] Promjene poslovnika i zakonske odredbe od 12. listopada 1943. godine, ponovo su uspostavljena stara ministarstva, ali sada u vidu jedinstvenog Ministarstva zdravstva i udružbe.

[8] Izvorno samo Ministarstvo pravosuđa, ali promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 24. lipnja 1941. godine postaje Ministarstvo pravosuđa i bogoštovlja, nakon što je resor bogoštovlja izuzet iz djelokruga Ministarstva nastave.

[9] Izvorno Ministarstvo bogoštovlja i nastave, ali promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 24. lipnja 1941. godine postaje Ministarstvo nastave, nakon što je resor bogoštovlja pripojen Ministarstvu pravosuđa.

[10] Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 9. listopada 1942. godine, ministarstvo mijenja naziv u Ministarstvo narodne prosvjete te dolazi do promjene unutarnjeg ustroja.

[11] Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 9. listopada 1942. godine, Ministarstvo obrta, veleobrta i trgovine ukunuto je i propojeno Ministarstvu narodnog gospodarstva, u sklopu kojega je uspostavljeno Glavno ravnateljstvo za obrt, veleobrt i trgovinu. Ministarstvo je ponovo utemeljeno 11. listopada 1943. godine.

[12] Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 24. lipnja 1941. godine, Ministarstvo narodnog gospodarstva ukinuto je, a umjesto njega osnnovana su tri nova ministarstva: Ministarstvo seljačkog gospodarstva, Ministarstvo za obrt veleobrt i trgovinu te Državna riznica Nezavisne Države Hrvatske.

[13] Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 9. listopada 1942. godine, Ministarstvo narodnog gospodarstva ponovo se osniva spajanjem triju ranije osnovanih ministarstava u jedno; umjesto njih, osnivaju se Glavno ravnateljstvo za obrt, veleobrt i trgovinu, Glavno ravnateljstvo za poljodjelstvo, Glavno ravnateljstvo za šumarstvo i Glavno ravnateljstvo za rudarstvo. Ministarstvo je ponovo ukinuto 12. listopada 1943. godine i više nije osnivano.

[14] Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 10. listopada 1942. godine, Ministarstvo seljačkog gospodarstva i prehrane ukunuto je i propojeno Ministarstvu narodnog gospodarstva, u sklopu kojega je uspostavljeno Glavno ravnateljstvo za poljodjelstvo. Ministarstvo je ponovo utemeljeno 12. listopada 1943. godine.

[15] Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 12. listopada 1944. godine, Ministarstvo seljačkog gospodarstva i prehrane ponovo se osniva nakon ukidanja Ministarstva narodnog gospodarstva, s tim da je obnovljeno ministarstvo dobilo djelokrug nad prehranom i Glavno ravnateljstvo za poljodjelstvo.

[16] Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 9. listopada 1942. godine, Ministarstvo šumarstva i rudarstva ukunuto je i propojeno Ministarstvu narodnog gospodarstva, u sklopu kojega se osnivaju Glavno ravnateljstvo za šumarstvo i Glavno ravnateljstvo za rudarstvo. Ministarstvo je ponovo utemeljeno 12. listopada 1943. godine.

[17] Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 12. listopada 1943. godine, ministarstvo se ponovo osniva, isprva kao Ministarstvo šuma i ruda, a kasnije mijenja ime u Ministarstvo šumarstva i rudarstva.

[18] Promjenom poslovnika i zakonske odredbe od 24. lipnja 1941., Glavno ravnateljstvo za rizničarske poslove postaje zasebno Ministarstvo Državne riznice.

[19] Za vrijeme njegova mandata, ranije Ministarstvo pošte, brzojava i brzoglasa pripojilo se Ministarstvu prometa i javnih radova zbog sličnosti u djelokruzima.

[20] Nakon njegova mandata, Ministarstvo pošte, brzojava i brzoglasa pripojilo se Ministarstvu prometa i javnih radova zbog sličnosti u djelokruzima.

[22] Kulenović je u trenutku imenovanja (u odsutnosti) za "predsjednika vlade u egzilu" živio u Damasku, u Siriji, gdje je i umro 1956. godine.

[23] Artuković je u trenutku imenovanja (u odsutnosti) za ministra unutarnjih poslova "vlade u egzilu" živio u Seal Beachu, CA, u Sjedinjeninim Državama, gdje je živio sve do izručenja SFR Jugoslaviji 1986. godine kako bi mu se sudilo za ratne zločine.

[24] Ilić također nije bio u Argentini u vrijeme imenovanja za ministra obrazovanja "vlade u egzilu" te je u tom periodu živio u Engleskoj i Španjolskoj.

[25] Sudbina Rafaela Bobana nakon rata nije poznata te postoje brojni međusobno kontradiktorni izvještaji o njegovom životu nakon 1945. godine. Pavelić ga je ministrom imenovao u odsutnosti.

[Tomasevich-1] 1,0 ^1,1 War and Revolution in Yugoslavia: Occupation and Collaboration, Stanford University Press, 2001., str. 55.

[Engelsfeld-2] Neda Engelsfeld, Povijest hrvatske države i prava: razdoblje od 18. do 20. stoljeća, Drugo, dopunjeno izdanje, Udžbenici Pravnog fakulteta u Zagrebu, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Prof. dr. sc. Neda Engelsfeld, Zagreb, ISBN 953-6714-41-8, 2002., str. 407. i 408.
Na području NDH postojala je organizacija vlasti. Ona - sa gledišta međunarodnog prava - nije bila pravno utemeljena, jer Haške konvencije ne odobravaju okupatoru formiranje novih organa. Pored tog pravnog momenta, mora se primijetiti da je odluka organa vlasti u NDH često ovisila o volji osovinskih vrhova. Osim toga - odluke organa vlasti nisu imale legitimitet, jer nisu predstavljale izraz volje naroda.
– str. 407. i 408.

[FOOTNOTEAdrianoCingolani2018390-21] Adriano & Cingolani 2018: str. 390

[1]

[2]

[a]

[b]

[c]

[d]

[e]

[f]

[g]

[h]

[i]

[j]

[k]

[l]

[m]

[n]

[o]

[p]

[q]

[r]

[3]

[s]

[t]

[u]

[v]