Vjekoslav Parać
Vjekoslav Parać (Solin, 2. veljače 1904. – Zagreb, 4. kolovoza 1986.), hrvatski slikar[1] i partizan. Izrađivao je grafiku i nacrte za scenografiju.
Rodio se 1904. godine u Splitu. Godine 1926., završio je Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu kod Lj. Babić, zatim se u periodu 1929. – 1931. usavršavao u Parizu (kod A. Lhote), te učio fresko-slikarstvo na Akademiji u Rimu 1935. Isprva je slikao pod utjecajem impresionista (Kavana La Coupole, 1931), potom je, većinom u ulju, radio mrtve prirode, dalmatinske krajolike i motive iz života dalmatinskih težaka (Cipal na tanjuru, 1932; Mljekarice, 1934).
Nakon okupacije Splita pridružuje se pokretu otpora, a 1944. odlazi u partizane.[2] Neko vrijeme se zadržava na području Dalmatinske zagore, a zatim odlazi na Hvar i Vis, gdje je bio referent za umjetničke spomenike pri Oblasnom NOO Dalmacije.[2]
Izlagao je na ilegalnoj izložbi u Splitu 1943. godine i na izložbama umjetnika-partizana Hrvatske u NOB-i.[2]
Bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji (1950. – 1972), te član JAZU od 1973. Primjeri njegove sklonosti monumentalnosti i epskom komponiranju zamjetna su na freskama s biblijskom tematikom u crkvama u Klisu i Solinu te na slikama i crtežima koji prikazuju hrvatsku pomorsku povijest.
Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1975).
- ↑ Parać, Vjekoslav | Hrvatska enciklopedija, pristupljeno 18. siječnja 2020.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Žena u likovnoj umjetnosti narodne revolucije (katalog), Muzej revolucije naroda Hrvatske, Zagreb, 1978.
