Vitomir Voja Trifunović

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Trifunović Vitomir-Voja, se rodio 4 XI 1916. godine u Bukovici kod Kraljeva, Jugoslavija. Umro 20 januara 2007. godine u Beogradu.

Muzičke studije kompozicije završio je na muzičkoj Akademiji u Beogradu. Profesori su mu bili istaknuti pedagozi i kompozitori Stanojlo Rajičić, Josip Slavenski i Milenko Živković.

Po završetku studija posvetio se pedagoškom radu. Osniva muzičku školu "Dr. Vojislav Vučković" i postaje njen prvi direktor.

Od 1959. do kraja aktivne službe bio je neprekidno u Radio Beogradu, u zvanju Urednika za Novu muziku i Savetnika za muzička pitanja.

U svom dugom kompozitorskom radu, Trifunović je prošao kroz više stvaralačkih faza, unapređujući kako svoj muzički jezik, tako i shvatanje muzike uopšte. U njegovom razvojnom putu jasno se izdvajaju tri razdoblja.

U prvom dominira jasan i funkcionalan harmonski jezik, organizovan čvrstom formom koja se oslanja na ustaljene oblike sonate ili pesme.

U delima koja su tada nastala, kompozitor je koristio svoje veliko poznavanje muzičkog folklora jugoslovenskih naroda, čiji je u mladosti bio uspešan instrumentalni izvođač.

Ovom periodu pripadaju dela:

Pastorala za flautu i harfu (klavir), Mala svita za klavir, Varijacije za klavir, Sonata za violinu i klavir, I gudački kvartet, "Lamentoso" za gudački orkestar, "Šumadija" - svita za orkestar i Herojska uvertira.

Dela iz drugog razdoblja pokazuju mnoštvo novih i neobičnih kompozicionih rešenja. To je već zrelo doba kompozitorovog stvaralaštva u kome autor traži način da uobliči svoje muzičke ideje.

Kompozicije iz ovog perioda – Simfonijska slika - inspirisana tragičnim zamljotresom u Skoplju, Tokata za orkestar, Simfonijska svita (folklorni triptih), Simfonijska igra, Dva komada za orkestar, - iako uobličene klasičnim formama, pokazuju oslobađanje od tradicije i skiciranje nove stvaralačke koncepcije. Prvi jasniji tragovi novih Trifunovićevih preokupacija vidljivi su u simfonijskom delu "Sinteze - 4", čime zapravo počinje kompozitorovo treće stvaralačko razdoblje orijentisano pre svega traženjima novih puteva u savremenoj muzici. "Sinteze - 4" su prvo delo u kome autor konačno napušta klasične forme, tonalnu koheziju i standardna kompoziciono-tehnička-instrumentalna rešenja. Kantata "Vidici", nastala neposredno posle "Sinteza - 4", svojim muzičkim jezikom predstavlja potpuno nov prilaz većim vokalno-instrumentalnim delima.

U svom daljem radu Trifunović produbljuje svoja shvatanja muzike. Njegove inspiracije prestaju da budu neoromantičarske i sve više se približavaju osobenom konceptu. Kompozitor pri tome ne poseže za pomodnim elementima, već naprotiv, i u najslobodnijim tretmanima ostaje veran ličnim koncepcijama, potrebi muzičkog sadržaja i poruke. Orkestarke kompozicije "Antinomija" i "Asocijacije", najbolji su primer za to. U jednom od svojih najznačajnijih dela, "Koncert za violinu i orkestar", Trifunović pokazuje svoje superiorno poznavanje klasičnih oblika i drugih kompoziciono-tehničkih disciplina, kojima se koristi na inverzan način, dajući tako nova rešenja i za solistu i za orkestar. Time autor istovremeno daje odgovore i dogmatizmu i formalnom avangardizmu. U delima "Impulsi" za solo kontrabas i orkestar i "Epigram" za kontrabas solo, Trifunović nam otkriva sve mogućnosti ovog instrumenta.

Trifunović je kompozicijama iz trećeg i najbogatijeg perioda, na originalan način, svoju muzičku poetiku iskazao i potvrdio da ostaje veran svojim koncepcijama, potrebi muzičkog sadržaja, poruke i komunikacije. Pored već pomenutih dela, nastalih na početku trećeg razdoblja, tu su još kompozicije: Integrali za gudački orkestar, I Simfonija - "Lice jednog vremena" (1941-1945), Koncerta-ntna muzika za orkestar, uvertira "Magnifico", Muzičke sfere za sopran i 9 izvođača, II Simfonija – posvećena prijatelju, dirigentu Vanči Čavdarskom, Simfonijski stav, Koncert za kontrabas i orkestar, III Simfonija - sećanje na Dmitrija Šostakoviča, celovečernji balet "Kosovka devojka" - "kruna" kompozitorovog stvaralaštva, Koncert za klavir i orkestar, Koncert za violončelo i orkestar, Kosovske legende, Simfonijska poema "Kraljevački oktobar 1941" svojevrsan "muzički spomenik" posvećen streljanima od strane okupatora u Kraljevu 1941g.

Trifunovićeva dela su izvođena na međunarodnim festivalima savremene muzike "Varšavska jesen", "Zagrebački bijenale" i drugim, kao i u koncertnim dvoranama Evrope, Amerike i Australije.

Njegova muzika je korišćena na baletskim scenama Evrope i Amerike. Kompozitor je dobitnik više značajnih nagrada i priznanja u zemlji i inostranstvu. Bio je angažovan u mnogim kulturnim institucijama i umetničkim asocijacijama.