Vinko Jelić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Franjo Vinko Jelić
Barok
Biografske informacije
Rođenje Vinko Jelić
1596.
Rijeka
Smrt nakon 22. srpnja 1636.
Saverne
Znamenita djela


Vinko Jelić (Rijeka, 1596. - Saverne, nakon 22. srpnja 1636.), bio je hrvatski barokni skladatelj, pjevač i glazbenik.[1]

Životopis[uredi - уреди | uredi izvor]

U Grazu učio je glazbu kod Matthije Ferrabosce.

Riječko je podrijetlo isticao uz naslove svojih tiskanih djela, dodajući imenu pridjevak "Fluminensi Sancti Viti". Ranu mladost proživio je u Rijeci, da bi 1606. otišao u Graz.

Nakon 1609. studirao je na Ferdinandeumu i Sveučilištu u Grazu. Bio je i član dvorskog orkestra.

Od 1617. bio je glazbenik na dvoru nadvojvode Leopolda V i biskupa u Strasbourgu.

Godine 1618. zaređuje se. Djelima crkvene glazbe stječe ugled kao skladatelj ranobaroknih obilježja. Autor je zbirke duhovnih koncerata „Parnassia militia“ (1622.), zbirke moteta i drugih crkvenih skladbi nazvanih „Arion primus“ i „Arion secundus“ (1628.).

U harmonijskoj građi vješto prepleće starocrkvene moduse s tonalitetima dura i mola, služi se često usporednim tercama, a katkad povećanim i smanjenim akordima, disonancama pa i kromatikom. Karakteristično barokno zvukovno suprotstavljanje ostvaruje izmjenjivanjem brzih i polaganih odlomaka služeći se tada još neuobičajenim oznakama (allegro, allegrissimo, tardi, tardissimo), a dinamičke kontraste postiže prijelazima iz forte u piano ili iz sola u puni sastav tutti. Jedan je od prvih skladatelja srednjoeuropskoga (austrijsko-njemačkoga) područja koji u duhovnim koncertima uz orgulje uvodi i druge instrumente (dvije violine u koncertima br. 21 i 24; kornet i trombon u ricercarima).[1]

Posljednji se put spominje 22. srpnja 1636. tijekom ratnih sukoba oko Zaberna.

Djela[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Parnassia militia concertuum unius, duarum, trium et quatuor vocum tam nativis quam instrumentalibus vocibus ad organum concinendarum, op. 1. Argentinae, Typis Pauli Ledertz, 1622.
  • Arion primus sacrorum concertuum unius, duarum, trium et quatuor vocum ad organum concinendarum, op. 2. Augustae Tribocorum, Apud Paulum Ledertz, 1628.
  • Arion secundus psalmorum vespertinorum tam de tempore, quam de Beata Maria Virgine quatuor vocibus, alternatim ad organum concinendarum adiunctis Magnificat, Salve regina, & octo tonis ad omnia strumenta accomodatis, op. 3. Augustae Tribocorum, Apud Paulum Ledertz, 1628.

Poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]