Vilim Horvaj

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Vilim Horvaj, fotografisan od strane NKVD-a nakon hapšenja 1938.

Wilhelm Vilim Horvaj (pseudonim Švarcman; Bela Crkva 1901 - Moskva 1939) je bio istaknuti jugoslovenski revolucionar nemačkog porekla i vođa komunističke omladine.

Streljan je u Moskvi tokom Staljinove velike čistke.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Vilim Horvaj je rođen 1901. u Beloj Crkvi kod Vršca. Po narodnosti je bio Nemac.

Partijski rad[uredi - уреди | uredi izvor]

Horvaj je bio član KP Rumunije od 1922. do 1923. godine, od 1923. godine član KPJ.[1] Bio je lider beogradske komunističke omladine.[2] Potom je bio sekretar PK SKOJ-a za Hrvatsku 1925. godine, a potom član CK SKOJ-a.[3] Drugovi su ga opisivali kao neverojatno mirnog, ustaljenog, sposobnog, sa velikim organizacijskim darom.[4] Od 1927. godine je bio član Pokrajinskog komiteta SKOJ-a za Srbiju.[5]

Zloglasni beogradski zatvor Glavnjača.

Tokom velike policijske provale u SKOJ i partijsku organizaciju u Beogradu, oktobra 1927. godine Vili Horvaj je uhićen, i osuđen na godinu dana zatvora.[6] Prethodno su uhapšeni omladinci strahovito mučeni u zloglasnoj beogradskoj Glavnjači, o čemu su javno govorili tokom suđenja.[6]

1929. godine je ponovo uhapšen u Zagrebu. Bio je zatvoren u Sudbenom stolu i čekao suđenje. Za nekoliko dana očekivalo se da bude osuđen i poslan na robiju.[3]

Bekstvo iz zatvora[uredi - уреди | uredi izvor]

Njegovi partijski drugovi su organizovali uspješnu akciju spašavanja Horvaja iz zagrebačke policije. Vođa akcije spašavanja bio je Štefek Cvijić.[7]

Prije akcije Štefek Cvijić je dobro izučio ’teren’. Odlazio je u Sudbeni stol, gledao raspored prostorija, i izučavao pod kojim se okolnostima moglo stupiti u kontakt sa zatvorenikom. Izvođenju akcije se pristupilo 19. ožujka 1929. godine. U grupi za izvođenje akcije, osim Štefeka bili su Jaga Oreški i 24-godišnji postolarski radnik Antun Jelenc. Dio grupe je ostao u automobilu ispred Sudbenog stola na Zrinjevcu, dok je Štefek s Agatom Oreški i Antunom Jelencem ušao u Sudbeni stol. U sudskom hodniku su bila jedna željezna vrata, koja dijele zatvor od kancelarija, zatim još jedna na hodniku, koja dijele kancelarijske prostorije. Negdje na dnu hodnika čekao je Štefek sa drugovima. Na drugom kraju hodnika Horvaj je imao od suda određen sastanak sa svojom ’sestrom’ Agatom Oreški.[8] Postoji i malo drukčija verzija, prema kojoj se Stjepan Cvijić sucu predstavio kao Horvajev prijatelj, slikar iz Beograda, koji je na proputovanju i želi posjetiti zatvorenog prijatelja.[8]

Kad je razgovor završen, Agata je iščezla, a Horvaj je pošao sa stražarom. U tom času skojevac iz Štefekove grupe, Antun, zasuo je stražara ljutom paprikom. Stražar, ne puštajući Horvaja, počeo je vikati: "Jao, moje oči! U pomoć!" Cvijić mu je začepio usta i revolverom zaprijetio da će pucati ako smjesta ne pusti Horvaja. Ni to nije koristilo. Štefek je onda opalio metak u vis, a stražar je pao na pod pustivši uhapšenika. Štefek i drugovi su potrčali prema izlazu, ali tamo se ispriječio drugi stražar koji je, čuvši pucnjavu i viku, zatvorio izlazna vrata i stao pred njih. Štefek je uperio revolver i stražar se sklonio. Ispred suda je čekao automobil. Odmah iza prve ulice Horvaj je izašao iz automobila i pošao pješice držeći ispod ruke Agatu, ženu Oreškog. Do kasno u noć šetali su mračnim ulicama glumeći bezbrižne ljubavnike. Oko jedan poslije ponoći na dogovoreno mjesto je došao Oreški s tri taksija. Malo naoružano osiguranje naprijed i pozadi, a njih dvojica u sredini — sve je to krenulo u pravcu Nove Vesi, gde su ostavili Horvaja kod majke studenta Marijana Ćubelića.[8]

Emigracija[uredi - уреди | uredi izvor]

Deset dana poslije bijega iz zatvora Horvaj je dobio lažne dokumente, i otišao u inozemstvo. Prije toga je od jugoslovenskog suda osuđen u odsustvu na petnaest godina robije.[8]

Posle bekstva iz Jugoslavije živeo je u Beču, Berlinu i Moskvi. Prema jednom izvoru, 1929. godine je emigrirao u Sovjetski Savez[3], a prema drugom izvoru 1933. godine.[5]

U Moskvi je završio KUNMZ i postao rukovodilac jugoslavenskog sektora Međunarodne lenjinske škole.[5] Takođe je bio jedan od istaknutih zvaničnika svetske Komunističke omladinske internacionale. Horvaja su, po pravilima konspirativnosti, partijski drugovi zvali Milan Belić, a moskovski pseudonim mu je bio Stepan Antonovič Švarcman.[2]

Hapšenje i smrt[uredi - уреди | uredi izvor]

Glavni članak: KPJ tokom Velike čistke

Uhapšen je tokom Velike čistke, 3. novembra 1938. na radnom mestu urednika izdavačkog preduzeća "Strani radnik" u Moskvi.[2] Istog dana, pored njega su uhapšeni i španski borci Vladimir Ćopić i Janko Jovanović.

1939. godine Josip Broz ga je, zajedno sa drugim vođama KPJ, isključio iz Partije.[9]

Streljan je u Moskvi 19. aprila 1939.[2]

Rehabilitovan 10. juna 1958. godine.[1]

Literatura[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Stjepan Cerjan, Vilim (Wilhelm) Horvaj - jedna skica za biografiju, 1985.

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

Vidi još[uredi - уреди | uredi izvor]