William Hobson

William Hobson
1. guverner Novog Zelanda
Mandat 3. svibnja 1841. – 10. rujna 1842.
Prethodnik	on sam (kao viceguverner)
Nasljednik	Robert FitzRoy
Viceguverner Novog Zelanda
Mandat 14. siječnja 1840. – 3. svibnja 1841.
Prethodnik	pozicija uspostavljena
Nasljednik	on sam (kao guverner)
Rođenje	26. rujna 1792. Waterford, Irska (tada Kraljevstvo Irska)
Smrt	10. rujna 1842. Auckland, Novi Zeland
Supružnik	Eliza Elliott
Zanimanje	mornarički časnik
Vjera	anglikanizam

Kapetan William Hobson (Waterford, 26. rujna 1792. – Auckland, 10. rujna 1842.) je bio britanski mornarički časnik i prvi kolonijalni guverner Novog Zelanda te koautor slavnog sporazuma iz Waitangija.

Hobson je rođen 26. rujna 1792. godine (iako neki izvori navode 1793.) u irskom Waterfordu kao treći od pet sinova advokata Samuela Hobsona i njegove supruge Marthe Jones. Godine 1803., Hobson se pridružio Kraljevskoj ratnoj mornarici kao volonter druge klase. Sudjelovao je u Napoleonskim ratovima, a kasnije i suzbijanju piratstva na Karibima, prije nego je 1824. godine postao zapovjednik; od 1826. do 1828. godine bio je zapovjednik broda HMS Scylla. Godine 1834., Lord Auckland ga je na brodu HMS Rattlesnake poslao u Istočne Indije.

U Australiju je stigao 1836. godine, prvo u Hobart, a onda i u Sydney, 18 dana kasnije. Iako mu je u doglednom periodu ponuđeno mjesto u Bombaju s godišnjom plaćom od £2,000, Hobsonu se toliko svidjela Australija da se pripremao za mjesto guvernera u Port Phillipu, koje je nosilo godišnju plaću od maksimalno £800. Dana 26. svibnja 1837., Hobson je doplovio u Zaljev otoka na Novom Zelandu i to na poziv mjesnog ministra Jamesa Busbyja, koji je vjerovao da mu prijeti opasnost od lokalnih maorskih plemena. Nakon što je potpomogao u sklapanju mirovnog sporazuma među plemenima, Hobson se sljedeće godine vratio u Englesku, gdje je podnio izvještaj o Novom Zelandu i predložio uspostavu britanskog suvereniteta nad otocima. U tom je periodu Ujedinjeno Kraljevstvo priznavalo maorski suverenitet sukladno Deklaraciji nezavisnosti Novog Zelanda iz 1835., a čiji je inicijator bio upravo Busby. Tokom 1839., guverner Novog Južnog Walesa, George Gipps, imenovao je Hobsona prvo viceguvernerom, a onda i britanskim konzulom na Novom Zelandu, koji je još uvije bio dio Gippsove kolonije.

Hobson je na Novi Zeland stigao 1840. godine, kada je formalno preuzeo dužnost viceguvernera i organizirao kolonijalnu upravu. Nedugo nakon dolaska, Hobson je uz pomoć Busbyja i tajnika Jamesa Freemana izradio nacrt sporazuma iz Waitangija te je odmah krenuo u prikupljanje potpisa; istovremeno je tražio dobru lokaciju za novi glavni grad. Dana 1. ožujka 1840., Hobson je pretrpio prvi moždani udar te je odveden natrag u Zaljev otoka kako bi se oporavio. Dana 21. svibnja iste godine, Hobson je proglasio britanski suverenitet nad cijelim Novim Zelandom, što je bio brz odgovor na proglašenje "republike" u Port Nicholsonu (kasnije Wellington) od strane Novozelandske kompanije; uz to je u Port Nicholson poslao komandanta Willoughbyja Shortlanda i još nekoliko vojnika, koji su ugušili tzv. "republiku". Njezin predvodnik, William Wakefield, kasnije je doputovao do Hobsona i zakleo se na vjernost Kruni, predloživši usput Wellington za glavni grad, međutim prijedlog je odbijen u korist luke Waitemata, koja će kasnije biti nazvana Auckland. Hobson je kasnije uspješno odbio francuski pokušaj svojatanja dijela novozelandskog teritorija, krajem 1840. je suočen s optužbama za loš tretman naseljenika u Port Nicholsonu; Hobson je 1841. godine pisao ministru vanjskih poslova po tom pitanju.

U studenom 1840., kraljica Victoria je potpisala kraljevsku povelju temeljem koje je Novi Zeland postao samostalna krunska kolonija, neovisna o Novom Južnom Walesu. Hobson je 3. svibnja 1841. godine službeno postao prvi guverner Novog Zelanda. U kratkom razdoblju tokom kojeg je bio guverner, Hobson je riješio spor s naseljenicima u Port Nicholsonu i uspješno riješio teritorijalne probleme s Francuzima.

Dana 10. rujna 1842. pretrpio je drugi moždani udar, nakon čega je povučen s funkcije; ubrzo je i umro. Hobson je pokopan u Aucklandu, a na mjestu guvernera ga je naslijedio Robert FitzRoy.

Vanjske poveznice

William Hobson na Wikimedijinoj ostavi

• E. J. Tapp, 'Hobson, William (1793–1842)', Australian Dictionary of Biography, Volume 1, MUP, 1966, pp 545–546.

Vladine službe
Nova titula	Guverner Novog Zelanda 1841–1842	Slijedi: Robert FitzRoy