Vila Emericha Pascola

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Vila Emericha Pascola se nalazi u sklopu zelene površine u centralnom dijelu grada Banja Luke, Bosna i Hercegovina. Na sjednici komisije za očuvanje nacionalnih spomenika održanoj 26. oktobra 2010. godine, vila je proglašena za nacionalni spomenik BiH.[1] Ovu odluku Komisija je donijela u sljedećem sastavu: Zeynep Ahunbay, Martin Cherry, Amra Hadžimuhamedović (predsjedavajuća), Dubravko Lovrenović, Ljiljana Ševo.

Historija[uredi | uredi kod]

Osnivanjem Vrbaske banovine 1929. godine, Banja Luka je za veoma kratko vrijeme promijenila svoju arhitektonsko-urbanističku fizionomiju, i poprimila izgled dinamičnog savremenog centra. Za samo nekoliko godina podignuti su najreprezentativniji objekti javnog karaktera (Banski dvor i Uprava, Saborna crkva Sv. Trojice, Hipotekarna banka, Sokolski dom, Narodno pozorište), ali se velika pažnja posvećuje i gradnji stambenih objekata različitih vrsta, među kojima je i Vila Emericha Pascola.

Tokom zadnjeg rata u BiH, u periodu 1992-95, vila je bila konzularno – diplomatsko predstavništvo, sve do 1999. godine, kada je devastirana. Konstrukcija objekta, fasade, kao i krovni pokrivač su u dobrom stanju, ali je vanjska stolarija oštećena, uključujući drvene žaluzine, a unutrašnja stolarija je potpuno uništena.

Opis[uredi | uredi kod]

Vila je izvedena pod uticajem moderne arhitekture, ali rustični ornamenti na fasadama i forma krova, ukazuju i na druge uticaje. Projektant vile Emerika Paskola nije poznat. Objekat je poligonalne osnove dimenzija 23,28m x 19,83m. Spratnost iznosi Sut + P + Mansarda, a ukupna visina 8,50m. Glavni ulaz predstavljaju dvokrilna vrata dimenzija 153 cm x 220 cm na južnoj strani, a na objektu se nalaze još dva sporedna ulaza smještena na sjevernoj strani objekta usmjerenog ka poligonalnoj terasi.

U dispoziciji se jasno prepoznaju dva krila, i to veće zapadno dimenzija 19,83m x 12,93m i manje istočno dimenzija 11,90m x 8,36m. Krila su povezana centralnim ulaznim holom dimenzija 4,10m x 9,90m, koje pripada zapadnom krilu.

U pogledu materijalizacije, konstrukcija je izvedena u armiranom betonu, a ispuna vanjskih i unutrašnjih zidova se sastoji od opeke. Sokl je izveden od rustičnih kamenih ploča, vanjska stolarija je drvena, kao i zaštitne žaluzine, dok su rešetke prozorskih otvora sporednih fasada metalne. Međuspratna konstrukcija između suterena i prizemlja je armiranobetonska, a podna konstrukcija mansarde se sastoji od masivnih drvenih greda.

Krovna konstrukcija dvovodnih krovova oba krila, kao i sporednih krovova, je drvena, a pokrov je biber crijep. Oba unutrašnja stepeništa su izrađena u betonu, a ono koje vodi prema suterenu je prekriveno keramičkim pločicama.

Literatura[uredi | uredi kod]

  • Zoran Pejašinović - Ban Milosavljević, čovjek koji je Banjoj Luci obistinio ime, Banja Luka: Narodna i univerzitetska biblioteka Republike Srpske Banja Luka, 2004, 66.
  • Ljiljana Ševo - Urbanistički razvoj Banje Luke, tekst priredila Ljiljana Ševo, Banja Luka: Opština Banja Luka Zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode Banja Luka , 1996. godina, 147, 148.
  • Siniša Vidaković - Arhitektura javnih objekata u Banjaluci (1918-1941), Banja Luka: Akademija nauka i umjetnosti Republike Srpske, BiH, januar 2006)
  • Ljiljana Ševo - Zlatno doba Bana Milosavljevića, tekst preuzet iz knjige Narodno pozorište Republike Srpske Banja Luka- 70 sezona, Banja Luka razdoblja i stoljeća, Banja Luka: GRAFID, 1999. godine.

Reference[uredi | uredi kod]

  1. „Vila Emericha Pascola”. Komisija za nacionalne spomenike. Pristupljeno 13. 9. 2019.