Viktor Tihonov

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Disambig.svg Za ostale upotrebe, v. Viktor Tihonov (mlađi).
Viktor Tihonov
Victor Tihonov.jpg

Državljanstvo  Rusija
Rođen/a 4. jun 1930.
Moskva
Preminuo/a 24. novembar 2014. (84)
Moskva
Karijera 1966—2004
Dinamo Riga (1966—1977)
CSKA Moskva (1977—1996 i 2002—2004)
SSSR (1971—1991)
ZND 1992.
Rusija (1992—1994. i 2002—2004)

Viktor Vasiljevič Tihonov (rus. Вíктор Васíльевич Тíхонов; Moskva, 4. jun 193024. novembar 2014. u Moskvi) bio je sovjetski i ruski hokejaški igrač i trener. Tihonov je bio selektor reprezentacije SSSR u periodu njihove najveće dominacije u svetskom hokeju. Član je IIHF kuće slavnih. Pukovnik u penziji.

Biografija[uredi - уреди | uredi izvor]

Viktor Tihonov je rođen u Moskvi 4. juna 1930. godine (SSSR). Kao 12-godišnji dečak je 1942. nakon smrti oca bio primoran da radi kao mehaničar u depou za održavanje autobusa u Moskvi. Završio je trgovačku školu u Moskvi, nakon čega je 1948. godine otišao u vojsku gde je služio u vazduhoplovnoj jedinici. U vojsci se po prvi put i susreo sa hokejom na ledu. Igrao je kao odbrambeni igrač za ekipu Vojne Avijacije (VVS) (1949 — 1953), i kasnije za moskovski Dinamo (1953 — 1963) sa kojim je osvojio jednu (od tri) titule prvaka Sovjetskog Saveza. U okviru lige Sovjetskog Saveza u periodu 1949 — 1963 odigrao je ukupno 296 utakmica i postigao 35 golova. Godine 1950. dobio je nagradu Master sovjetskog sporta.

Nakon okončanja igračke karijere, Tihonov je jedno vreme radio kao instruktor za sport i fizičku kulturu Avijacijske jedinice Moskovskog puka. Trenersku karijeru započeo je kao pomoćni trener u Dinamu iz Moskve 1964. godine. Samostalnu trenersku karijeru započeo je 1966. godine u Dinamu iz Rige. Godine 1973. proglašen je za zaslužnog sporstkog trenera Letonije. Najveći uspeh sa rižanima ostvaren je 1977. godine kada je osvojeno 4. mesto u elitnoj ligi Sovjetskog Saveza.

Godine 1977. postavljen je na mesto selektora reprezentacije Sovjetskog Saveza i glavnog trenera CSKA iz Moskve.[1] Za 15 godina koliko je proveo kao trener CSKA osvojio je 14 titula nacionalnog prvaka Sovjetskog Saveza i dve titule pobednika kupa Sovjetskog Saveza.

Kao selektor hokejaške reprezentacije Sovjetskog Saveza u periodu od 1977. do 1991. osvojio je 8 titula svetskih prvaka i 3 Olimpijske zlatne medalje. Tihonov je predvodio i reprezentaciju Rusije na Olimpijskim igrama 1994. kada je Rusija po prvi put u istoriji ostala bez medalje, nakon čega je Tihonov napustio kormilo reprezentacije. U reprezentaciju je se kratko vratio u periodu 2002/04, ali bez nekih većih uspeha. Godine 2004. napustio je i CSKA i objavio povlačenje iz trenerskog posla.

Kao trener Tihonov je bio poznat po velikoj disiplini, redu i radu među igračima. Ekipe koje je predvodio bile su u punom trenažnom procesu 10 do 11 meseci u toku godine. To i ne čudi, s'obzirom na činjenicu da je CSKA bio deo Sovjetske armije, a sam Tihonov pukovnik po činu.

Preminuo je u bolnici u Moskvi 24. novembra 2014. u 85. godini života.[2].

Titule[uredi - уреди | uredi izvor]

Kao igrač:

  • Prvak SSSR (4): od 1951. do 1954. (tri titule sa VVS i jedna sa Dinamom);
  • Titule viceprvaka (4): 1959, 1960, 1962 i 1963. godine
  • Treće mesto (4): od 1955. do 1958. godine
  • Kup Sovjetskog Saveza (1): 1952. godine

Kao trener

  • Olimpijski pobednik sa SSSR (3): 1984, 1988, 1992. (1992. sa ZND)
  • Srebrna olimpijska medalja 1980. godine
  • Titula svetskih prvaka (8): 1978, 1979, 1981, 1982, 1983, 1986, 1989, 1990. godine
  • Prvak Sovjetskog Saveza sa CSKA (13): 13 titula za redom od 1977-89.
  • Kup SSSR (2): 1979. i 1988.

Nagrade[uredi - уреди | uredi izvor]

  • Orden „Zasluga otadžbine“ trećeg stepena (20. decembar 1996.)- za zasluge u razvoju nacionalnog hokeja na ledu[3]
  • „Orden zasluga Rusije“ (3. jun 2000.)- za razvoj hokeja na ledu Rusije[4]
  • „Orden prijateljstva“ (jun 2010.) - za zasluge u razvoju ruskog sporta[5]
  • „Orden Lenjina“ 1983. godine
  • „Orden Oktobarske revolucije“ 1988. godine
  • Član Kuće slavnih IIHF od 1998. godine

Reference[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Viktor Tihonov: „Fetisov prosil sžečь moi bloknotы"
  2. Znamenitый hokkeйnый trener Viktor Tihonov umer v Moskve
  3. Ukaz Prezidenta RF ot 20 dekabrя 1996 g. № 1741
  4. Ukaz Prezidenta RF ot 3 iюnя 2000 g. № 1015
  5. Medvedev nagradil Tihonova ordenom Družbы. Vzglяd (4 iюnя 2010 goda)

Spoljašnje veze[uredi - уреди | uredi izvor]