Viktor Sonnenfeld
| Viktor Dragutin Sonnenfeld | |
|---|---|
| Rođenje | 21. 1. 1902. Petrijevci, Austro-Ugarska Monarhija |
| Smrt | 30. 3. 1969. (dob: 67) Beč, Austrija |
| Počivalište | Sveta Ana, Osijek |
| Nacionalnost | Jugoslaven |
| Etnicitet | Židov[1][2] |
| Državljanstvo | SFR Jugoslavija |
| Zanimanje | prevoditelj, filozof |
Viktor Sonnenfeld (Petrijevci, 21. 1. 1902. - Beč, 30. 3. 1969.), jugoslavenski prevoditelj i filozof.
Biografija[uredi | uredi kod]
Viktor Sonnenfeld rođen je u Petrijevcima, nedaleko od Osijeka, u židovskoj porodici za vrijeme Austro-Ugarske Monarhije.[1][2] U Osijeku je završio pučku školu i realnu gimnaziju, a u Zagrebu i Marseilleu studirao je filozofiju. Odmah nakon povratka u Osijek, gdje je proveo cijeli svoj radni vijek, počeo se baviti publicistikom, posebno prijevodom filozofskih djela. Viktor je poznat osječkoj i slavonskoj javnosti i kao dugogodišnji novinar koji je radio u predratnim osječkim listovima, a u "Glasu Slavonije" proveo je kao novinar-urednik kulturne rubrike više od 20 godina. Za svoj poratni rad dobio je i nagradu Božidar Maslarić. Naveden je kao član uredništva osječkog "Hrvatskog lista" 1941 godine, u redakciji lista je bio od 1948 te kao jedan od urednika od 1962 godine. Bio je prevoditelj s njemačkoga na hrvatski jezik, pretežno filozofskih, ali i kazališnih djela i feljtonskih romana u bibliotekama dnevnih novina (najviše u Biblioteci Hrvatskog lista). Prijevodi su mu objavljivani u izdavačkim kućama "Veselin Masleša" u Sarajevu, "Naprijed" u Zagrebu i "Kultura" u Beogradu. Sonnenfeld je bio član strukovnih udruženja "Društva prevodilaca Hrvatske, "Društva hrvatskih književnika, "Udruge novinara Hrvatske i "Udruge njemačkih prevoditelja".[3]
Preveo je s njemačkoga na srpskohrvatski jezik 940 naslova njemačkih filozofa i književnika. Prevodio je Francisa Bacona, Johanna Gottlieba Fichtea, Georga Wilhelma Friedricha Hegela, Immanuela Kanta, Friedricha Wilhelma Josepha von Schellinga, Arthura Schopenhauera i druge. Prevodio je Friedricha Nietzschea. Viktor je posjedovao mnogo vlastitih prevoditeljskih radova u svojoj privatnoj knjižnici. Pripremao je prijevod Kantove "Pravne teorije" ("Rechtslehre"), a s Institutom za filozofiju u Zagrebu surađivao je na pripremi "Filozofskog rječnika" Matice hrvatske. Bavio se i prevoditeljskim književnim radom u Biblioteci Hrvatskog lista koja je izlazila od 1936 godine. Prevodio je feljtonske romane Eufemia Adlersfeld Ballestrema, Marie Adelaide Belloc-Lowdens, Arthura Conana Doylea, Josepha Smitha Fletchera, Petera Franckea, Zane Greya, Texa Hardinga, Philipa McDonalda, Edwarda Phillipsa Oppenheima, Edgara Wallacea i Ludwiga Windera. Autorski radovi, djela u kojima je sudjelovao u uređivanju ili sastavljanju jesu "Rječnik hrvatsko-srpskog govora lovačkog", "Slavonski narodni kalendar" 1948 i "Slavonski narodni kalendar" 1949 godine.[3] Viktor Sonnenfeld je umro 30. 3. 1969 godine u Beču, a sahranjen je na osječkom groblju Sveta Ana.[4]
Privatna knjižnica-legat[uredi | uredi kod]
S obzirom da se prevoditeljskim radom počeo baviti vrlo rano, već u svojim dvadesetim godinama, Viktor je tada započeo s prikupljanjem knjiga za svoju knjižnicu. Nastanak legata se smješta u rane 1920-e godine. Legat je Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek darovala Viktorova supruga, nakon njegove smrti, 1970 godine. Godine 1970, kada je legat došao u posjed Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek, i sama se knjižnica ubrzano razvila i bila prepoznata u svojoj sredini. U 1970-im godinama knjižnica se razvijala u najznačajniju javnu narodnu i znanstvenu knjižnicu istočne SR Hrvatske (Slavonije i Baranje). Legat prema internome Popisu knjiga ima 3.345 jedinica bibliotečne građe, od čega su pretežno naslovi na njemačkome jeziku, ali i mnoštvo hrvatskih knjiga i serijskih publikacija.[3]
Reference[uredi | uredi kod]
- ↑ 1,0 1,1 Zlata Živaković-Kerže, 2006, str. 273
- ↑ 2,0 2,1 Osječki spomendan 21. siječnja. Grad Osijek (21. 1. 2010). Preuzeto 9. 1. 2015 „U Petrijevcima, mjestu nedaleko od Osijeka, u židovskoj obitelji rođen je Viktor Sonnenfeld.”
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Gradska i sveučilišna knjižnica Osijek; Marijana Špoljarić; Legat Viktora D. Sonnenfelda u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek; stranica 1-5; Osijek.
- ↑ (sh) Ukop d.o.o. Osijek: Viktor Sonnenfeld, Groblje Sv. Ana XII-4-5
Literatura[uredi | uredi kod]
- Živaković-Kerže, Zlata (2006). Stradanja i pamćenja (Holokaust u Osijeku i život koji se nastavlja), Osijek: Židovska općina Osijek – Tiskara Pauk d.o.o., Cerna. ISBN 953-6659-24-7