Videotelefonija

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Videotelefonija predstavlja tehnologiju, odnosno uređaje koji omogućavaju dvosmjernu, odnosno istovremenu daljinsku komunikaciju putem audiovizualnih signala, odnosno koja istovremeno koristi zvučni signal poput telefona i vizualni signal poput televizije. Za takve se uređaje u 20. vijeku koristio izraz videotelefon. Sve do 21. vijeka se videotelefonija najčešće primjenjivala za službene i neslužbene sastanke grupa čiji su članovi bili iz različitih spriječeni neposredno prisustvovati te su se takvi sastanci zvali videokonferencije ili telekonferencije. Prva nastojanja da se stvore praktični videotelefonski uređaji datiraju od 1950-ih, ali su zbog izuzetno visoke cijene, odnosno složene infrastrukture u pravilu bili ograničeni na društvenu elitu ili poslovne klijente. Tek je 1990-ih razvoj Interneta i mobilne telefonije stvorio preduvjete za širu primjenu videotelefoniju u svakodnevnom životu, a čemu je značajan doprinos dao servis Skype. Za videotelefonsku komunikaciju preko Interneta i mobilnih mreža se ponekad koristi izraz videochat.

Vanjske veze[uredi - уреди | uredi izvor]