Vibo Valentia
Vibo Valentia
Comune di Vibo Valentia | |
|---|---|
| Koordinate: 38°40′N 16°5′E / 38.667°N 16.083°E | |
| Država | |
| Regija | Kalabrija |
| Provincija | Vibo Valentia (VV) |
| Frazioni | Bivona, Longobardi, Piscopio, Porto Salvo, San Pietro, Vena Inferiore, Vena Superiore, Triparni, Vibo Marina |
| Vlast | |
| - Gradonačelnik | Maria Limardo |
| Površina | |
| - Ukupna | 46 km² |
| Visina | 476 m |
| Stanovništvo (2012) | |
| - Grad | 33.118[1] |
| Vremenska zona | UTC+1 (UTC+2) |
| Poštanski broj | 89900, 89811 |
| Pozivni broj | 0963 |
| Službene stranice www.comune.vibovalentia | |
| Karta | |
Vibo Valentia (latinski: Hipponium, do 1928. zvan Monteleone di Calabria, kog stanovnici i danas zovu Monteleone) je glavni grad istoimene talijanske provincije Vibo Valentije u Kalabriji. Grad je 2012. imao 33.118 stanovnika.[1]
Vibo Valentia leži na jugu Italije, pored zaljeva Santa Eufemije,[2] udaljen 100 km sjeverno od regionalnog centra Reggio Calabrije.

Vibo Valentia je izrastao na mjestu grčke kolonije Hipponion, o kojoj je u 1. vijeku pne. puno pisao i hvalio je rimski državnik i pisac Ciceron.[2] Na ta vremena posjećaju ostatci zidina (izvan središta grada) i brojni predmeti koji se čuvaju u lokalnom muzeju. Nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva grad su razorili Arapi, a obnovljen je u 13. vijeku. Nakon tog bio je dio Napuljskog Kraljevstva kao i ostala Kalabrija, sve do ujedinjenja Italije. Vibo Valentia leži na trusnom tlu, pa je više put razaran i obnavljan nakon potresa. Posljednji veliki potresi zbili su se 1783. i 1905. godine.[2]
Najveća znamenitost Vibo Valentije je normanski tvrđava iz 13. vijeka, koju je obnovio i proširio Fridrik II, car Svetog Rimskog Carstva. U gradu se nalaze i crkve San Michele i barokna Collegiata di San Leone Luca.[2]
Vibo Valentia je centar poljoprivrednog kraja, poznat po proizvodnji paradajza i njegovih konzervi. Grad ima i industriju vagona i strojeva.[2]
- ↑ 1,0 1,1 „Italy: Calabria” (engleski). Citypopulationde. Pristupljeno 4. 7. 2013.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 2,4 „Vibo Valentia” (engleski). Encyclopædia Britannica. Pristupljeno 6. 7. 2013.