Verušić

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu
Čć.png Ovom članku nedostaju afrikati (č, ć, đ, š, ž).
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.
Gnome-edit-clear.svg Ovaj članak zahtijeva čišćenje.
Pogledajte kako poboljšati članak, kliknite na link uredi i doradite članak vodeći računa o standardima Wikipedije.

Verušić je selo na sjeveru Bačke.

Povijest[uredi - уреди | uredi izvor]

Pustara Verušić kod Subotice prvi put se spominje u istorijskim nalazima 1423.godine pod tadašnjim imenom Veresegyház, kao posed budimskih opatica. U sledećim decenijama spominju se feudalni gospodar Verušića. Drugi gospodar za koga znamo bio je Koroghl János (u narodnim pesmama poznat kao Sibinjanin Janko), i njegovi sinovi Láslo i Mátyás.

Posle smrti Mátyásá, posednik pustare je postao njegov sin Korvin János, koji je 1501.godine pustaru Veresegyház poklonio Tõrõk Imre-u.Protiv njega je 1519.godine pokrenula sudski proces Katarina supruga ugarskog feudalca Újlaki Lõricza, u nameri da dokaže da je njen otac bio posednik Veresegyház-a, ali nije uspela u tome, pa je pustara ostala u posedu Tõrõk-a.

U popisu naselja koja pripadaju katoličkoj nadbiskupiji iz 1543.godine spominje se slovensko ime pustare Verušić. Stanovnici tadašnjeg Verušića plaćali su 18 denara crkvenog poreza.

Turski popisi stanovništva daju nam obilje podataka o veličini Verušića.Popis iz 1578.godine navodi 38 muških glava, sa isključivo slovenskim imenima. 1582.godine popisano je ukupno 25 kuća, a 8 godina kasnije Verušić ima 39 kuća.

Posle proterivanja Turaka sa ovih prostora, krajem XVII veka, Verušić je jedina od 12 pustara koje su pripale teritoriji Subotice. Isti status zadržala je prilikom izdavanja privilegije o proglašenju Subotice za komorsku varošicu 1743.godine, kao i prilikom davanja privilegije o proglašenju Subotice za slobodni kraljevski grad 1779.godine.

Ovako stanje ostalo je do današnjih dana. Do danas nije utvrđeno kad je nastala podela na Donji i Gornji Verušić, ali zatičemo u dokumentu iz 1926.godine, kada je Donji imao 235 kuća i 7135 kj. oranica, a Gornji 205 salaša i 6180 kj. zemlje.

Posle II svetskog rata ostala je pomenuta podela. Prema podacima iz 1953.godine Donji Verušić je pripadao Žedniku. Imao je 329 domaćinstava sa 1213 stanovnika. Gornji Verušić je pripadao Bikovu i u njemu je u 189 domaćinstava živelo 816 žitelja.

Ukupno je dakle u Verušiću 1953.godine živelo 518 salaša i 2029 stanovnika.

U 18. stoljeću, izvori ju bilježe kao pustaru.
Tako je, kad je Marija Terezija 7. svibnja 1743. potpisala privilegiju, kojom je Subotica postala povlaštenim kameralnim gradom, i tad je zabilježeno da je pustara Verušić, pored ostalih, pripadala novom kameralnom gradu imena "Szent Maria".

U Verušiću je 2007., Demokratski savez Hrvata Vojvodine je na izborima za članove skupština mjesnih zajednica izborio, u koaliciji sa drugim strankama, mjesto predsjednika skupštine [1]

Zemljopisni položaj[uredi - уреди | uredi izvor]

Nalazi se južno od Subotice, Palića i Ludaša, jugoistočno od Sebešića, sjeverno od Čantavira, istočno od Bajmoka, Vanteleka, Tavankuta i sjeveroistočno od Đurđina.

Kultura[uredi - уреди | uredi izvor]

Salaš na Verušiću (Gornjem Verušiću) iz 1911. je proglašen spomenikom spomenik kulture.

Na Verušiću se ljeti održava manifestacija Natjecanje risara[2] u sklopu žetvene manifestacije Bunjevaca, Dužijance [3].

Gospodarstvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Najpoznatiji gospodarski subjekt je "¸Agrokombinat.
Dugo godina je na Verušiću djelovala i Azotara, inače veliki zagađivač.
Stanovništvo se bavi poljodjelstvom, tako da su brojne kvalitetne oranice na Verušiću.
Na Verušiću se nalazi i farma kokošiju nesilica.

Pored poljodjelskih objekata, selo Verušić ima i uvjete za lovstvo.

21. stoljećem su došli prijedlozi da Verušić bude mještom regionalnog deponija otpada, na lokalitetu bivše Azotare.

Stanovništvo[uredi - уреди | uredi izvor]

Na Verušiću žive Bunjevci.

Poznati Verušićani[uredi - уреди | uredi izvor]

Izvori[uredi - уреди | uredi izvor]

  1. Medijska dokumentacija Hrvatska riječ Prioritet asfaltiranje ulica, 31. kolovoza 2007.
  2. Radio-Subotica XXIII. saziv Prve kolonije naive u tehnici slame u Tavankutu, 11. srpnja 2008.
  3. Dužijanca 2008. Održano Takmičenje risara na Verušiću

Vanjske poveznice[uredi - уреди | uredi izvor]