Suočavanje s prošlošću
Suočavanje s prošlošću u najširem smislu označava nastojanja građana, organizacija ili, u nekim slučajevima, vlasti pojedinih država da se objelodane i objasne pojedini događaji iz bliske prošlosti, prije svega vezanih uz rat, ugnjetavanje, genocid, likvidacije, mučenje, zatvaranje ili šikaniranje političkih protivnika ili raznih "nepoćudnih" društvenih grupa, a u svrhu da se iz njih izvede svojevrsna pouka, odnosno spriječe njihovo ponavljanje u budućnosti. U užem smislu se pod time podrazumijevaju aktivnosti u Zapadnoj, a kasnije i ujedinjenoj Njemačkoj nakon Drugog svjetskog rata kojima je cilj bilo rasvijetljavanje doba Trećeg rajha i uklanjanje ostataka nacističke ideologije iz javnog života; ponekad se zbog toga kao sinonim za suočavanje sa prošlošću koristi njemački izraz Vergangenheitsbewältigung.
To su različiti procesi i mehanizmi za uklanjanje onih posljedica oružanog sukoba, rata ili masovnih povreda ljudskih prava koje su prepreka harmonizaciji odnosa i oslobađanju kreativnih razvojnih kapaciteta u novonastaloj društvenoj/političkoj zajednici i koje mogu biti uzrokom novih nepravdi i eskalaciji nasilnih sukoba u budućnosti.[1] Suočavanje s prošlošću na institucionalnoj razini naziva se i tranzicijskom pravdom - procesom koji nakon ratnog sukoba teži uspostavi demokracije, izgradnji mira i ostvarenju pravde.[2]
Izraz se na prostoru bivše Jugoslavije počeo koristiti nakon završetka jugoslavenskih ratova, prije svega u Srbiji kako bi se opisala nastojanja tzv. Druge Srbije, odnosno pobornika zapadnih i evropskih vrijednosti da se rasvijetli uloga srpske države u ratnim zbivanjima, uključujući ratne zločine, odnosno suprotstavi službeni stavovi vlasti koja ih je sve do najnovijeg vremena negirala ili umanjivala.
Vrste obrade prošlosti[uredi | uredi kod]
Za obradu prošlosti značajno je na koji je način režim nestao:
- kroz tranziciju zbog unutarnjih ili gospodarskih poteškoća (kao što je primjerice Sovjetski Savez);
- neovisno od unutarnje stabilnosti i gospodarskog stanja (primjerice Francova Španjolska, Južna Afrika) koje su postupno transformirane;
- nametanje od strane stranih sila (poput Njemačke nakon Drugog svjetskog rata)
Prema Međunarodnom centru za tranzicionu pravdu, postupci tranzicione pravde obuhvataju:
- pozivanje kršilaca ljudskih prava u prošlosti na odgovornost putem krivičnog gonjenja i vansudskih oblika istrage (kao što su mehanizmi za utvrđivanje istine);
- reparacija za žrtve i napori da se zadovolje njihove potrebe;
- transformacija sistema bezbednosti, tako da odgovaraju za kršenja ljudskih prava u prošlosti i potencijalno uklanjanje kršilaca ljudskih prava iz javnih ustanova;
- reformisanje javnih institucija da bi se sprečilo ponovno kršenje ljudskih prava iz prošlosti.[3]
Suočavanje s prošlošću u bivšoj Jugoslaviji[uredi | uredi kod]
U bivšoj Jugoslaviji, stepen kršenja ljudskih prava prevashodno je uspostavio Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ), a kasnije i domaća tužilaštva za ratne zločine. Prema Međunarodnom krivičnom tribunalu za bivšu Jugoslaviju, preko 130.000 ljudi izgubilo je živote u bivšoj Jugoslaviji tokom 90-ih.[4]
Potreba da se odgovara za zločine iz prošlosti je ogromna, naročito kada se uzme u obzir osporavana priroda sukoba i aktuelno neslaganje po pitanjima uzroka i tokova rata.
U skorije vreme, u regionu su pokrenuti i drugi mehanizmi za utvrđivanje istine pored sudskih, kao što su domaći centri za utvrđivanje činjenica, regionalna komisija za utvrđivanje istine REKOM i nekoliko inicijativa za utvrđivanje činjenica preko različitih centara za istraživanje i dokumentaciju.[5]
Poznati aktivisti u bivšoj Jugoslaviji[uredi | uredi kod]
Među najznačajnije aktiviste suočavanja s prošlošću u bivšoj Jugoslaviji spadaju:
- Nataša Kandić koordinatorka Koalicije za REKOM[6], (Srbija)
- Edvin Kanka Ćudić, koordinator UDIK-a[7] (Bosna i Hercegovina)
- Staša Zajović, koordinatorka NVO Žene u crnom (Srbija)
- Vesna Teršelič, voditeljica Documente - centra za suočavanje s prošlošću (Hrvatska)
- Sonja Biserko, predsjednica Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji (Srbija)
Vidi još[uredi | uredi kod]
- Denacifikacija
- Dekomunizacija
- Destaljinizacija
- Lustracija
- Istina i pomirenje
- Historijski revizionizam
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Aktivnosti Arhivirano 2016-03-26 na Wayback Machine-u Centar za mir 1. 5. 2012.
- ↑ Suočavanje s prošlošću Arhivirano 2016-04-24 na Wayback Machine-u Documenta 20.04.2016
- ↑ Šta je to tranziciona pravda Balkanska tranziciona pravda
- ↑ Šta je to tranziciona pravda Balkanska tranziciona pravda
- ↑ Šta je to tranziciona pravda Balkanska tranziciona pravda
- ↑ Pravedna presda Karadžiću Arhivirano 2016-08-11 na Wayback Machine-u Mondo
- ↑ Ljudi u crnom: Edvin Kanka Ćudić Arhivirano 2016-03-04 na Wayback Machine-u PCRC
Vanjske veze[uredi | uredi kod]
- „Suočavanje s prošlošću”. 18. 11. 2011. Arhivirano iz originala na datum 2016-04-24. Pristupljeno 2016-04-20.