Velikomoravska Kneževina
| |||||||||||||||||||||||||
Velikomoravska Kneževina, Velikomoravsko Carstvo,[2] Velika Moravska ili samo Moravska,[3][4][5] bila je najveća država Zapadnih Slavena. Nastala je u 9. stoljeću sjedinjavanjem moravskih plemena. Po mišljenju većine današnjih historičara, srce države ležalo je s obje strane rijeke Morave, na teritoriju današnje zapadne Slovačke Moravske i Bohemije,[6] na svom vrhuncu kneževina se proširila na dijelove današnjih država; Njemačke, Mađarske, Poljske, Austrije, Slovenije, Hrvatske, Srbije, Rumunjske i Ukrajine.[7]
Borba za oslobođenje od franačke vlasti[uredi | uredi kod]
Nakon što je Franačka uništila Avarski kaganat u Panoniji došla je u doticaj s novonastalom Moravskom kneževinom kojoj je kasnije Istočna Franačka nametnula vazalni status u vidu plaćanja danka, ne stupajući u sukob s njom.
Velikomoravska kneževina nastala je 833, kad je Moravski knez Mojmir I silom protjerao kneza Pribinu iz Njitre, i na taj način ujedinio bivšu "Njitransku kneževinu" i "Moravsku kneževinu".[8]Knez Mojmir I je i nadalje bio vazal Istočne Franačke, ali se protjerivanje Pribina nije svidjelo istočnofranačkom kralju Ludvigu I (843-876) jer je Pribin bio njegov vjerni saveznik. On je Pribinu dao neke zemlje u Panoniji, a 846. godine zarobio i zbacio sa vlasti velikomoravskog kneza Mojmira I i za novog kneza je postavio njegova nećaka Rastislava, kao svog vazala.
Kratko razdoblje samostalnosti[uredi | uredi kod]
No izbor Ludviga I se uskoro pokazao kobnim, jer se Rastislav pokazao još drskijim vladarem koji je želio potpunu samostalnost. Rastislav se proglasio kraljem 860 i prekinuo sve vazalne odnose sa Istočnom Franačkom i vladao kao nezavisni vladar Moravskom do 864. Čak je svoju vlast proširio je na okolne Čehe, Srbe i dio Polabskih Slavena, a na granici prema Frančkoj podigao je veći broj utvrda radi zaštite svoje države.
Ali time nije prestao tuđinski utjecaj na Moravsku kneževinu, jer je ona u crkvenoj organizaciji bila pod crkvenom upravom nadbiskupija iz Salzburga i Passaua, te su joj slani brojni franački misionari koji su provodili neizravnu germanizaciju i sa sobom dovodili mnoge franačke koloniste.
Da bi se odupro germanizaciji, velikomoravski knez Rastislav zamolio je bizantskog cara Mihajla III da mu pošalje učitelje koji će propovijedati i pokrštavati na slavenskom jeziku. [9]Car mu je poslao braću Kirila i Metoda, oni su, prema grčkom alfabetu, sastavili glagoljicu. Njemački misionari optužili su ih za herezu te su braća pozvana u Rim na saslušanje, gdje su uspjeli dokazati ispravnost svog učenja.
Kraj Velikomoravske kneževine[uredi | uredi kod]
Franci su tada na pobunu potakli Rastislavovog nećaka Svatopluka, koji je uz njihovu pomoć zavladao Velikom Moravskom kao njihov vazal. Metod je nakon sinoda u Regensburgu protjeran u Njemačku, gdje ga drže kao zarobljenika 2,5 godine., ali je oslobođen na intervenciju pape. Metod je ponovno zbog optužbi franačkih svećenika pozvan u Rim da se obrani pred papom. Papa Papa Ivan VIII, nastojeći da ne ošteti rimske pozicije u Moravskoj odobrio je slavensku liturgiju bulom Industriae tuae iz 880. godine, isto je učinio i 882. konstatinopolski patrijarh Fotije koji se u međuvremenu izmirio s papom. Nakon ponovne odbrane svog rada, papa je Metodu odobrio služenje mise na staroslavenskom jeziku, ali je ovaj put zatražio da se njen uvodni dio drži na latinskom. Kasniji papa Stjepan V (885 - 891), veliki protivnik Bizanta i slavenske liturgije, potpuno je zabranio slavensku liturgiju po moravskim crkvama. Metodovi učenici su zato morali napustiti Veliku Moravsku. Utočište su pronašli u Bugarskoj, Makedoniji, Raškoj i Hrvatskom primorju gdje su nastavili svoj rad. Kliment Ohridski sastavio je novo pismo, koje je po svome učitelju Kirilu nazvao ćirilicom.
Iako franački vazal Svatopluk je ojačati Moravsku kneževinu, i proširiti njen teritorij na Češku i Malu Poljsku, no borba njegovih sinova za vlast je oslabila kneževinu. Velikomoravsku kneževinu su početkom 10. stoljeća uništili Mađari. Na tom prostoru je kasnije nastala Češka.
Moravska kneževina u vreme Mojmira I
Slovenske države i širenje Moravske kneževine tokom IX veka
Položaj Velike Moravske na području današnje Srbije, prema teoriji Petera Pišpeki Nađa
Izvori[uredi | uredi kod]
- ↑ Frucht, Richard C. (2005). Eastern Europe: an introduction to the people, lands, and culture. ISBN 9781576078006.
- ↑ Bartl et al. 2002: str. 237
- ↑ Bowlus 1994: str. 1
- ↑ Barford 2001: str. 108–112
- ↑ Curta 2006: str. 124–133
- ↑ World and Its Peoples Volume 7 of World and Its Peoples: Europe. Marshall Cavendish. 2009. str. 886. ISBN 9780761478942.
- ↑ Bruce-Mitford, Rupert Leo Scott; Josef Poulík, Wilhelm Holmqvist (1975). Recent archaeological excavations in Europe. London: Routledge & Kegan Paul. ISBN 071007963X.
- ↑ Štefanovičová, Tatiana (1989). Osudy starých Slovanov. Bratislava: Osveta.
- ↑ Writing, society and culture in … — Google Books
