Velika (Veljaci)
Župa Velika (poznata i kao Veljaci) sastavni je dio Humlja u razvijenom srednjem vijeku. Po nekim autorima izraz Velika je jedan od iskrivljenih oblika imena Veljaci. Župa se nalazila u području današnjeg grada Ljubuškog i doline rijeke Trebižat. Na istoku graničila je sa župom Večerić, na sjeveru sa župom Imota, na zapadu župom Gorska, a na jugu župom Luka.
Župa Velika nastala je u 12. vijeku. Središte župe bilo je na području sela Grab, kod zaseoka Granići, gdje se nalazio srednjovjekovni grad Visoka. Grad dominira okolinom, a imao je i svoje podgrađe. Važno središte na području ove župe je i naselje Veljaci, po kojem neki ovoj župi i daju ime. Selo Veljaci pomenuto je u povelji Stjepana Dabiše od 26. 4. 1395. u kojoj daruje selo Veljaci svojoj kćerki Stani na uživanje za njenog života, a poslije njene smrti selo bi pripalo Jurju Radivojeviću, suprugu Stanine kćerke Vladike. Treće važno središte u župi Velika (Veljaci) je utvrđeni Stari grad Ljubuški, koji se prvi put pominje 1444. Na području župe registriran je veliki broj stećaka, koji ukazuju na gustu naseljenost ljubuškog područja u srednjem vijeku. Župa je bila pod upravom humske vlasteoske porodice Radivojevići. [1]
- Pavao Anđelić, „Srednjovjekovna župa Velika (Veljci) u humskoj zemlji“, U grupa autora. Srednjovjekovne humske župe, Mostar: 1999., 124.