Vaterpolo reprezentacija Italije
| Medalje | ||
|---|---|---|
| Vaterpolo | ||
| Olimpijske igre | ||
 |
London 1948. | |
 |
Helsinki 1952. | |
|
Rim 1960. | |
 |
Montreal 1976. | |
|
Barcelona 1992. | |
|
Atlanta 1996. | |
| Svjetska prvenstva | ||
|
Cali 1975. | |
|
Berlin 1978. | |
|
Madrid 1986. | |
|
Rim 1994. | |
|
Barcelona 2003. | |
|
Šangaj 2011. | |
| Europska prvenstva | ||
|
Monte Carlo 1947. | |
|
Torino 1954. | |
|
Jonköping 1977. | |
|
Strasbourg 1987. | |
|
Bonn 1989. | |
|
Sheffield 1993. | |
|
Beč 1995. | |
|
Firenca 1999. | |
|
Budimpešta 2001. | |
|
Zagreb 2010. | |
|
New York 2003. | |
|
Firenca 2011. | |
| Svjetski kupovi
| ||
|
Malibu 1983. | |
|
Zapadni Berlin 1989. | |
|
Atena 1993. | |
|
Atlanta 1995. | |
|
Sydney 1999. | |
Talijanska vaterpolska reprezentacija predstavlja državu Italiju u športu vaterpolu.
Nadimak ove reprezentacije je settebello.
Osvojena odličja:
- na OIi: 3 zlata, 1 srebro i 2 bronce
- na SP: 3 zlata, 2 srebra i 1 bronca
- na EP: 3 zlata, 1 srebro i 5 bronca
Slava talijanske izabrane postave je počela na OI 1948. u Londonu, kada su Talijani, ondašnji aktualni europski prvaci sa EP-a godinu prije, osvojili prvo zlatno olimpijsko odličje u sastavu: Pasquale Buonocore, Emilio Bulgarelli, Mario Majoni, Cesare Rubini, Geminio Ognio, Gianfranco Pandolfini, Aldo Ghira, Gildo Arena e Tullo Pandolfini (Luigi Fabiano, Alfredo Toribolo).
Na putu do zlatnog odličja, talijanska je vrsta pobijedila Australiju sa 9:0, sa Jugoslavijom odigrala 4:4, pobijedila Mađarsku sa 4:3, Egipat sa 5:1, Francusku sa 5:2, Belgiju sa 4:2 i Nizozemsku sa 4:2.
