Vasilije II Carigradski

Izvor: Wikipedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretragu

Vasilije II Kamateros (grčki: Βασίλειος Καματηρός) bio je patrijarh Carigrada od augusta 1183. do februara 1186.

Vasilije se rodio u porodici Kamateros, čiji su članovi vršili niz visokih dužnosti u bizantskoj državnoj upravi u 12. vijeku. Karijeru je započeo pod carem Manuelom I Komnenom kao diplomat, ali jedna od njegovih misija je završila katastrofom, te je pao u nemilost i bio prognan. Iz egzila se vratio nakon što je vlast preuzeo Andronik I Komnen, i sam svojevremeno prognan od Manuela.[1]

U to vrijeme se Andronik posvađao sa patrijarhom Teodosije Boradiotom, koji caru nije htio dati dozvolu za brak njegove nezakonite kćeri Eirene za Aleksiosa, nezakonitog sina Manuela I, držeći to incestom, a nije se slagao ni sa protjerivanjem carice majke Marije Antiohijske iz Velike palača. Teodosije je prisiljen na ostavku, a na mjesto patrijarha je došao Vasilije.[2]

Vasilije je ispunio sve Andronikove zahtjeve, omogućivši brak, a čak je dao i službeni oprost ubicama mladog cara Aleksija II Komnena. Međutim, ubrzo je Andronik bio svrgnut i pogubljen u septembru 1185. Vasilije se pokušao dodvoriti novom caru Isaku II Anđelu, te je čak službeno vodio njegovu krundidbu. Usprkos toga, sazvan je crkveni sinod gdje je njegovo odobrenje braka između Eirene i Aleksiosa osuđeno, a nakon toga on sam svrgnut. Što se sa njim kasnije dogodilo, nije poznato.[1]

Izvori[uredi | uredi kod]

  1. 1,0 1,1 Kazhdan (1991), p. 262
  2. Kazhdan (1991), pp. 262, 2052

Literatura[uredi | uredi kod]

Pravoslavne crkvene titule
Prethodi:
Teodosije I Voradiot
patrijarh Carigrada
1183–1186
Slijedi:
Niketa II Mountanes