Varia Dalmatica

Iz Wikipedije, slobodne enciklopedije
Idi na navigaciju Idi na pretragu

Varia Dalmatica ili Codex Lucianus (hrv. Različiti dalmatinski tekstovi ili Lucićev kodeks) rukopisni je zbornik iz XVI―XVII. st. s preko 300 kraćih pjesničkih i povjesničarskih sastavaka na latinskom i talijanskom. Danas se nalazi u Znanstvenoj knjižnici Zadar, pod signaturom 25290, ms. 617. Nije sačuvan u cijelosti (nedostaje tridesetak listova).

Sudbina i autori kodeksa[uredi - уреди | uredi kôd]

Kodeks je nastao u Trogiru. Tekstove je u njega počeo unositi Petar Lucić (oko 1550―1614), prepisujući poeziju; povjesničarskom proznom građom zbornik je dopunjavao Petrov sin, historiograf Ivan Lucić (1604―1679).

Ivan Lucić kodeks je poklonio svome prijatelju i suradniku, zadarskome arhiđakonu Valeriju Ponteu. Čini se da je u Ponteovoj knjižnici kodeks ostao do prve polovine 19. st., da bi zatim prešao u ruke G. Ferrari-Cupillija (umro 1865), čiji je sin Šimun 1877. kodeks prodao don Matiji Ivčeviću, publicistu. Ivčevićevi su nasljednici rukopis u siječnju 1936. ustupili zadarskoj knjižnici Paravia (iz koje će nastati Znanstvena knjižnica).[1]

Sadržaj zbornika[uredi - уреди | uredi kôd]

Poetski radovi iz zbornika Varia Dalmatica pripadaju stranim i domaćim, slavnim i manje poznatim književnicima; oko 100 pjesama djela su nepoznatih autora. Tekstovi stranih pisca prevladavaju na početku, čineći dvije cjeline bez naznake autora. Radi se o 58 zagonetki iz kasnoantičke zbirke Aenigmata Symposii (Simpozijeve zagonetke), donesenih prema prvome tiskanom izdanju (Ioachim Perionius, Pariz, 1533), te o četrdesetak pjesama iz zbirke Nugae (Sitnice, 1533―1538) francuskoga humanista Nicolasa Bourbona (Borbonius, 1503―1550?) iz Vandoeuvrea.

Glavninu zbornika Varia Dalmatica ipak predstavljaju radovi autora iz dalmatinskih gradova i lokalnih književnih krugova, vezanih uz Trogir, ali i uz Split, Šibenik, Skradin, Zadar, Brač, Dubrovnik i Kotor. Zbornik čuva pjesme Marka Marulića (za čije su "enigmatičke" epigrame Varia Dalmatica jedini izvor) i članova njegova splitskog humanističkog kruga; tu su, potom, sastavci Ludovika Paskalića (redovno u verzijama drugačijim od onih objavljenih tiskom u Mletcima 1551), Franje Trankvila Andreisa, Sebastijana (Sabe) Mladinića, Antuna i Fausta Vrančića, Marina Statilića. Od manje poznatih autora, veći broj pjesama u zborniku imaju Trogiranin Valerij Mazzarelli, Šibenčanin Frano Mužić, Skradinjanin Ivan Pridoević.

Povijesna su građa npr. prijepisi natpisa iz Trogira i Splita, popis uglednih Trogirana, oporuka Kvirina "kneza Salone" iz 503, kroničarski fragment o smrti kralja Dmitra Zvonimira, krivotvorena povelja Aleksandra Velikog Slavenima.

Ocjena[uredi - уреди | uredi kôd]

U zborniku prevladavaju epigrami u elegijskom distihu; tematski, najviše je prigodnica i pobožne poezije. Izuzev dvije cjeline na početku, tekstovi nisu unošeni po nekom razaznatljivom planu, mada povremeno nailazimo na "cikluse" vezane temom (nadgrobnice pojedinoj osobi) ili autorom. Okupljajući radove poznatih i posve nepoznatih, proklamiranih pjesnika i povremenih stihotvoraca, zbornik Varia Dalmatica ― poput njegova hrvatskog pandana Vartla ― važan je dokument književne komunikacije i kulturnih interesa dalmatinskih komuna XVI. i XVII. st.

Bilješke[uredi - уреди | uredi kôd]

  1. G. Praga, "Poesie latine inedite di Marco Marulo da Spalato (1450―1524)", Archivio storico per la Dalmazia, vol. XXI, Roma 1936, str. 1―221.

Literatura[uredi - уреди | uredi kôd]

  • Kurelac, Miroslav, "Povijesni zapis nazvan 'Anonimna kronika' u rukopisu Naučne biblioteke u Zadru", Historijski zbornik, god. XXIII―XXIV, 1970―1971, Zagreb 1972, str. 363―374.
  • Kolumbić, Nikica, "Rukopisni trogirski zbornik latinskih pjesama nastalih od kraja XV do početka XVII stoljeća", Mogućnosti, 10―11/1980, 1089―1106.