VVER reaktor

Izvor: Wikipedia
Presjek kroz VVER reaktor (VVER-1000).
Prikaz primarnog kruga hlađenja reaktora VVER-1000.
Nuklearna elektrana Balakovo (Rusija).
Nuklearna elektrana Kozloduj (Bugarska).
Nuklearna elektrana Temelin (Češka).
Nuklearna elektrana Zaporiška (Ukrajina), najveća nuklearna elektrana u Europi.

VVER reaktor ili tlačni reaktor PWR sovjetske tehnologije (rus.: Водо-водяной энергетический реактор ili vodo-vodnoj energetičeskij reaktor) je serija tlačnih reaktora PWR, koja se započela graditi u bivšem Sovjetskom Savezu, sa snagama do 1000 MW. Kao nuklearno gorivo se koristio malo obogaćeni uranijev dioksid (UO2). Danas je u pogonu oko 50 reaktora ovakvog ruskog tipa (Armenija, Bugarska, Kina, Češka, Finska, MađarskaNuklearna elektrana Paks, Indija, Iran, Slovačka, Ukrajina i Rusija). [1]

Povijest[uredi - уреди]

Prvi VVER reaktor je sagrađen prije 1970. Najčešći model ovih reaktora je VVER-440 Model V230, instalirane snage 440 MW. Glavna razlika ovih nuklearnih reaktora s obzirom na zapadne reaktore je da on ima 6 petlji rashladnog sustava, dok tlačni reaktori PWR imaju obično 2 do 4 petlje rashladnog sustava. Poboljšana varijanta VVER-440, Model V213 ima dodatne ugrađene djelove nuklearne sigurnosti koje su usvojili sovjetski konstruktori, a obuhvaća dodatno hlađenje jezgre nuklearnog reaktora i pomoćni sustav napojne vode, te poboljšane sustave otkrivanja kvarova i povećanog ionizirajućeg zračenja.

Najveći model VVER-1000 je razvijen nakon 1975., a ima 4 petlje rashladnog sustava, smještenog unutar zaštitne betonske strukture, koji rasprskava rashladno sredstvo pod tlakom. Ovaj model ima ugrađenu automatsku kontrolu sigurnosti, koji odgovara zapadnim standardima nuklearnih reaktora III. generacije. Na tržištu se nudi i model VVER-1200, instalirane snage 1200 MW, koji ima još naprednije kontrole sigurnosti. [2]

Način rada[uredi - уреди]

VVER reaktor je nuklearni reaktor hlađen i moderiran (usporivač neutrona) običnom demineraliziranom vodom. Nuklearni gorivni štapovi su uronjeni u vodu pod tlakom od 15 MPa, tako da voda vrije tek iznad 300 °C. Nuklearno gorivo je malo obogaćeni uranijev dioksid UO2 (od 2,4 do 4,4% uranij-235). Jakost nuklearne reakcije (snaga) se kontrolira kontrolnim štapovima, koji se nalaze s gornje strane nuklearnog reaktora. U slučaju da dođe do problema s kontrolom lančane nuklearne reakcije, kontrolni štapovi se potpuno uranjaju do dna nuklearnog reaktora, čime se on gasi.

VVER reaktor je konstruiran za vijek trajanja od 35 godina. Najnovija ruska istraživanja su pokazala da se vijek trajanja može produžiti na 50 godina, ukoliko se glavni dijelovi zamijene. Tako na primjer, nuklearna elektrana Novovoronjež je ugašena 2010., s ciljem zamjene vitalnih dijelova i produžetka rada za slijedećih 30 godina. [3]

Nuklearne elektrane s VVER reaktorom[uredi - уреди]

Popis nuklearnih elektrana s VVER reaktorom
Nuklearna elektrana Država Nuklearni reaktor Opis
Akkuyu Turska (4 × VVER-1200/491) (AES-2006) Planirani završetak radova od 2019. do 2022.
Balakovo Rusija 4 × VVER-1000/320
(2 × VVER-1000/320)
4 reaktora u normalnom radu; gradnja reaktora 5 i 6 obustavljena.
Belene Bugarska (2 × VVER-1000/446) Gradnja obustavljena. [4]
Bohunice Slovačka 2 × VVER-440/230
2 × VVER-440/213
Podijeljena u 2 elektrane, V-1 i V-2 s dva reaktora svaka. VVER-440/230 reaktori stavljeni izvan pogona 2007.
Bušeher Iran 1 × VVER-1000/446
(3 × VVER-1000/446)
Model V-320 prilagođen elektrani Bušeher. Reaktor 2 i 3 u planu, reaktor 4 otkazan. [5]
Dukovani Češka 4 × VVER 440/213 Reaktor 3 nadograđen na snagu 502 MW od 2009. do 2012.
Greifswald Njemačka 4 × VVER-440/230
1 × VVER-440/213
(3 × VVER-440/213)
Stavljena izvan pogona. Reaktor 6 završen, ali nikad nije proradio. Reaktori 7 i 8 otkazani.
Kalinin Rusija 2 × VVER-1000/338
1 × VVER-1000/320
(1 × VVER-1000/320)
U normalnom radu; reaktor 4 završen 2011.
Hmeljnicki Ukrajina 2 × VVER-1000/320
(2 × VVER-1000/392B)
2 reaktora u normalnom radu; reaktor 3 i 4 u gradnji.
Kola Rusija 2 × VVER-440/230
2 × VVER-440/213
4 reaktora u normalnom radu.
Koodankulam Indija (2 × VVER-1000/412) (AES-92) U gradnji, završetak (2008/2009) kasni zbog antinuklearnih protesta.
Kozloduj Bugarska 4 × VVER-440/230
2 × VVER-1000
Reaktori VVER-440/230 stavljeni izvan pogona od 2003. do 2006. Druga dva reaktora otkazana.
Leninjgrad II Rusija 2 × VVER-1200/491
(2 × VVER-1200/491)
Reaktori su prototipovi modela VVER-1200/491 (AES-2006) i u gradnji su.
Loviisa Finska 2 × VVER-440/213 Kontrolni sustav sa Zapada; potpuno drukčija zaštitna zgrada reaktora. Kasnije su nadogradeni na instaliranu snagu 488 MW.
Metsamor Armenija 2 × VVER-440/230 Jedan reaktor ugašen 1989., a drugi u normalnom radu.
Mochovce Slovačka 2 × VVER-440/213
(2 × VVER-440/213)
Reaktor 1 i 2 u normalnom radu. Za reaktor 3 i 4 obustavljena izgradnja zbog nedostatka novca, planira se nastavak.
Novovoronjež Rusija 1 x VVER-210 (V-1)
1 x VVER-365 (V-3)
2 × VVER-440/179
1 × VVER-1000/187
Reaktori 1 i 2 ugašeni. Reaktor 3 u normalnom radu i nadograđen 2002. [6]
Novovoronjež II Rusija (2 × VVER-1200/392M) (AES-2006) Reaktori su prototipovi modela VVER-1200/392M (AES-2006) i u gradnji su.
Paks Mađarska 4 × VVER-440/213 4 reaktora u normalnom radu, dok su 2 x VVER-1000/320 u planu.
Rheinsberg Njemačka 1 × VVER-210 Stavljena izvan pogona.
Rivne Ukrajina 2 × VVER-440/213
2 × VVER-1000/320
(2 × VVER-1000/320)
4 reaktora u normalnom radu; reaktori 5 i 6 otkazani.
Južna Ukrajina Ukrajina 1 × VVER-1000/302
1 × VVER-1000/338
1 × VVER-1000/320
(1 × VVER-1000/320)
3 reaktora u normalnom radu; reaktor 4 otkazan.
Stendal Njemačka (4 × VVER-1000/320) Sva 4 reaktora otkazana nakon ujedinjenja Njemačke.
Temelín Češka 2 × VVER-1000/320
(2 × VVER-1000/320)
2 reaktora u normalnom radu; reaktori 3 i 4 najprije otkazani, pa zatim ponovno u planu.
Tianwan Kina 2 × VVER-1000/428 (AES-91)
(6 × VVER-1000/428)
2 reaktora u normalnom radu; reaktori 3 do 8 u planu.
Volgodonsk Rusija 2 × VVER-1000/320
(2 × VVER-1000/320)
2 reaktora u normalnom radu; reaktori 3 i 4 u gradnji.
Zaporiška Ukrajina 6 × VVER-1000/320 6 reaktora u normalnom radu; najveća nuklearna elektrana u Europi.

Izvori[uredi - уреди]

  1. [1] "Tipovi reaktora", Nuklearna Elektrarna Krško, www.nek.si/hr, 2012.
  2. [2] "Nuklearni reaktori", Frane Martinić, dipl. ing., pom. str. I. klase, upravitelj stroja, www.upss.hr, 2012.
  3. [3] "Nuklearni reaktori/elektrane", www.nemis.zpf.fer.hr, 2012.
  4. [http://www.novinite.com/view_news.php?id=126304} "Russia Gives Bulgaria Ultimatum for Belene Nuclear Plant, Sets Price at EUR 6.3 B", 2011., publisher=novinite.com
  5. [4] "The Bushehr NPP: Why did it take so long" Anton Khlopkov and Anna Lutkova, 2010., publisher=Center for Energy and Security Studies
  6. [5] "New life of Novovoronezh 3", publisher=Nuclear Engineering International, 2002.